Nije došlo do kraja već viška povijesti: Hrvatska nema izbora i mora napraviti nekoliko stvari

Sam je rat do sada prošao kroz više faza. Nakon početnog ruskog napada, gdje su osvojeni određeni teritoriji, ali ne i svi koje se planiralo (npr. Kijev i Odesa) Ukrajina je u prvoj godini rata, uz veliku zapadnu financijsku, logističku, vojnu i obavještajnu potporu, poduzela i prve protuofenzive u kojima je povratila dio teritorija. 

U drugoj fazi došlo je do svojevrsne pat pozicije u kojoj niti jedna strana nije postizala značajnije rezultate osim što je Grupa Wagner osvojila Bahmut. Svaki osvojeni kilometar plaćao se velikim ljudskim žrtvama s obje strane. Dugo najavljivana ukrajinska velika proljetna protuofenziva naišla je na dobro utvrđenu tzv. Surovikinovu liniju i u konačnici nije dala gotovo nikakve rezultate. 

Posljednjih tjedana ušli smo u novu fazu čiji početak označava rusko osvajanje Avdivke. Za ovaj grad bitka se vodila gotovo deset godina pa njegov pad označava snažan psihološki udarac ukrajinskoj vojsci. Osim toga, sada je otvoren put za daljnje napredovanja ruske vojske. Nedvojbeno, ruska je vojska preuzela inicijativu na bojišnici, a to dolazi u teškom trenutku neizvjesne zapadne pomoći Kijevu. Kao što je poznato, američka pomoć blokirana je u Kongresu (60 milijarda dolara), a i pomoć EU-a dugo je bila pod upitnikom zbog mađarskog protivljenja.

FOTO: EPA/Sergey Kozlav

Razvaljena industrija u Europi

Ishod rata velikim dijelom uvijek ovisi o gospodarskoj snazi jedne države. Tu je Rusija u velikoj prednosti jer ima nekoliko puta više stanovnika, ali i daleko jače gospodarstvo i energente. Zapadne sankcije nisu polučile očekivane rezultate. Rusko gospodarstvo se preorijentiralo, stabiliziralo i čak ponovno ušlo u deset najjačih na svijetu. Rusija surađuje s Kinom na gospodarskom, vojnom i energetskom planu, a oružje nabavlja i iz Irana i Sjeverne Koreje kao visoko militariziranih država s velikim zalihama. 

U takvim uvjetima Ukrajina presudno ovisi o zapadnoj pomoći. Unatoč političkoj retorici, tu u praksi više ne postoji jedinstvo o pomoći "do kad treba" kao na početku rata. Pokazalo se da Rusija očito ima više zaliha streljiva nego cijela Europa zajedno. U industrijski razvaljenoj EU ratna proizvodnja očito ne može pratiti potrošnju koju donosi rat u Ukrajini. 

Sada se najavljuje jačanje ratne industrije (Njemačka čak razmišlja o potrebi nuklearnog naoružavanja), no proći će vremena dok takve politike budu ostvarene u praksi. Samodestruktivne europske politike dolaze na naplatu. Do promjene je došlo prije svega u javnom diskursu u Europi koji postaje sve militantniji. Ni najava vojnoga roka u Hrvatskoj nije bez veze s općim trendovima u Europi. 

No da bi države EU-a ponovno postale relevantan vojni faktor bit će potrebni daleko ozbiljniji državnici od onih kakve danas imamo u Europi. Emmanuel Macron djeluje smiješno sa svojim izjavama o tome kako bi poslao kopnenu vojsku u Ukrajinu, u situaciji dok ne može smiriti ni migrantske bande u vlastitoj državi. Europa je dugo vremena živjela u "liberalnim" zabludama o tome kako više ne će biti ratova i kako je budućnost u trgovini i suradnji.

FOTO: EPA/Gavriil Grigorov/Sputnik/Kremlin pool

Pronaći mjesto gdje je najmanje vruće

Nedavni razgovor Tuckera Carlsona s Vladimirom Putinom ima jedan korisni aspekt. Jasno je pokazao do koje mjere i Putin i Rusija drže do povijesne mitomanije koja je sama po sebi uvijek iracionalna. On mnoge dijelove Ukrajine smatra ruskim teritorijem i jasno je da nikada od njih neće odustati. Može doći do promjene na taktičkom planu pa da se kratkoročno postave smanjeni ciljevi. No dugoročno jasno je da Rusija neće odustati dok potpuno ne slomi Ukrajinu i tamo uspostavi marionetski režim. U ruskoj mitologiji Kijevska Rus' ishodište je ruske države pa nije isključeno da će nakon predsjedničkih izbora u Rusiji trupe iz Kupjanska ponovno krenuti na Kijev. 

Dvije godine Putinove agresije proruski mediji promiču opasnu agendu: Neki i u Hrvatskoj

Ratu u Ukrajini ne nazire se kraj, a diljem svijeta pojavljuje se sve veći broj kriznih žarišta. Ne da nije došlo do "kraja povijesti", nego živimo u vremenu koje stvara "višak povijesti". U takvoj situaciji Hrvatska se mora naoružati do zuba i što snažnije povezati s državama Srednje Europe s kojima dijeli zajedničke kompatibilne interese. U vremenu pada staroga i rađanja novoga međunarodnog poretka, u paklu geopolitičkih sukoba bit će nužno pronaći mjesto gdje je najmanje vruće.