IZ POSEBNOG KUTA

Nije dobro kada pružena ruka pomirenja ostane sama u zraku

Iza nas su Uskrs, Uskrs prema Julijanskom kalendaru, obilježavanje 24 godine od briljantnog Bljeska, akcije u kojoj su izgubljena 42 života pripadnika hrvatske vojske i policije i 162 ranjena, ali kojom je oslobođeno 500 četvornih kilometara teritorija.

04.05.2019. u 22:11
Ispiši članak

Bio je to u vojnom smislu nastavak uspješne vojne operacije Otkos 10 (Bilogora, listopad 1991.), koja još nije izborila svoj status, a kojom je oslobođen veći dio zapadne Slavonije. Valjda ćemo doživjeti i tu zasluženu medalju. I sama sam nekoliko puta čula da je sve u pripremi braniteljima obećano.

A sve je to bio uvod u briljantnu Oluju, povratak otetog teritorija, ali i mirnu reintegraciju. Uskrs smo proveli obiteljski, a Bljesak uz državni vrh. S nužnim prisjećanjem na pobjedu, poginule, ali i značaj akcije. Zbog novih generacija koje o ratu slušaju u svojim obiteljima, školama (dovoljno?!), da se ne zaboravi. A prošlost je bila ružna. Još svi krivci nisu dočekali presude, neki mirno šeću gradovima. Još svi mrtvi nisu našli svoj mir, jer ih obitelji nisu sahranile. Rane će teško zacijeliti, ali život mora ići dalje. I bolje je tako. Tako su htjeli oni kojih više nema. Nove generacije imaju pravo na miran život. Jednom, nadamo se i ekonomsku stabilnost. Uvjet za nju politička je stabilnost. Oprost, a ne zaborav,  ključ je mira. To nije lako dok su grobnice svježe.

I kada god je to posebno teško, čak i mi koji se nismo u svemu slagali s Franjom Tuđmanom, prizivamo njegov govor u tom istom Vukovaru 8. lipnja 1997. godine: "Pobjednik koji ne zna praštati, taj sije klice novih razdora i budućnost zala, a hrvatski narod to ne želi". Apelirao je, upozoravao da neće biti lako. I nije.

"Neka nam živi suživot hrvatskog naroda, sa srpskim i drugim etničkim zajednicama na ovim područjima, neka nam živi jedina i vječna Hrvatska!"

I Katolička crkva govorila je u tom duhu. Očekivano. Kardinal Franjo Kuharić na blagdan sv. Lovre u Petrinji teške 1991. godine rekao je: "Naše rodoljublje ne smije biti ni rasističko, ni imperijalističko, ni šovinističko. Naše je rodoljublje kršćansko".

Ti pozivi bili su snažni i važni. U ratu je teško sačuvati hladne glave i ne poželjeti osvetu. Pozivi u kojem sve osobe pripadaju jednoj ljudskoj obitelji koju je htio Bog, čuju se i danas iz Vatikana. I opet su potrebni. Papinska akademija društvenih znanosti naglašava ponovno brigu zbog "rastućeg nacionalizma koji zanemaruje opće dobro". Ni jedna poruka iz Vatikana nije slučajna. Sve su pomno proučene prije nego su izrečene.

Gradonačelnik grada - heroja Vukovara, Ivan Penava, prvi je poslijeratni gradonačelnik tog grada koji je nazočio liturgiji povodom Uskrsa u Crkvi Sv. Nikolaja u svom gradu. S njim su bili vijećnici HDZ-a, zamjenici, branitelji...  Ispružena ruka mira. Vlada RH u grad je došla s milijardu kuna za bolji život. I suživot. Premijer Andrej Plenkovic i Penava u zajedničkoj su misiji.

Ekstremizam je lakši put od kvalitetnog zajedničkog života koji se mora svaki dan graditi od početka. A svima je jasno što je bolje. Za sve! Iako je mnogima jos teško. Svjetlo na kraju tunela je sitno. Na tu činjenicu računaju populisti. Na razočarane i nesretne. Na njima grade karijeru.

Populizam, baš u tom obliku, ne samo da je štetan, nego i opasan. Dovoljno je samo pogledati susjednu Italiju koja spada u sedam najjačih ekonomija svijeta. A prijeti im bankrot. Vode je populisti. Nestabilna je... Desničarska liga (premijer) i Pokret 5 zvjezdica (zamjenik) sve teže nalaze zajednički jezik. Gospodarski rast je 0,2 posto. A Italija je jedan od naših najvažnijih trgovinskih partnera. Dva posljednja kvartala bilježi pad ekonomske aktivnosti. Razina talijanskog duga posljednji je put bila na toj razini tijekom Drugog svjetskog rata. Traže pomoć u - Kini.

Grčku još nismo zaboravili. Eksperimenti i olako shvaćanje politike uvijek su bili najskuplji. Bolje je učiti na tuđim pogreškama, iako ni mi nismo bili imuni u tim igrama.

I zato je Penavin odlazak na liturgiju važan i u borbi protiv rastućeg populizma. Sigurno mu taj korak nije lagan. I sigurno mu nisu svi zapljeskali. A hoće li se njegovi tamošnji domaćini odazvati njegovu pozivu i pridružiti mu se u Koloni sjećanja, ostaje za vidjeti. Nije dobro kada ispružena ruka pomirenja ostane sama u zraku.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.