Ni u ratu političari vojnicima nisu određivali taktiku

Probudio se ponos, nacionalno jedinstvo, veselje pa i dugo dozivani optimizam. Milijun ljudi na ulicama naših gradova bez ijednog ozbiljnijeg incidenta koji bi bacio sjenu ili poslužio drugima da nas pokažu u lošijem svjetlu. Kronično zavidne susjede ne računam. Već sad ih muči proslava Oluje, najveće vojne pobjede u novijoj hrvatskoj povijesti.

Vremena kad smo baš svi bili jedinstveni i imali samo jedan cilj - svoju državu. Druge nismo dirali. Imamo i pravo i obavezu slaviti. Slave li drugi svoje državne blagdane drugačije od nas Hrvata?

Dan pada Bastille u Francuskoj slavi se 14. srpnja; Dan zahvalnosti u SAD-u 4. srpnja... Ruske pompozne svečanosti ne volimo uspoređivati, podsjećaju nas na neke dane iz naše prošlosti... Povijesne gubitke pretvorene u tzv. pobjede u susjedstvu također...Ali oni slave jedinstveno, ma što god slavili. Ne prozivaju jedni druge, stradaju samo purice i slične životinje... A što mi radimo sa svojim proslavama stvarnih i velikih pobjeda?

Prvo se posvađamo između sebe, šalju se poruke ne baš prijateljskog sadržaja. Jedni drugima. Hrvat Hrvatu. Za takav sukob nam nitko treći ne treba. Nekako želim vjerovati da će ove godine biti samo jedna strana. I sjećanje na velike pobjede i ponos. I da ce žrtve biti jedino janjci...

Zapitajmo se što bi Hrvatska nogometna reprezentacija napravila u Rusiji da je na tribinama bilo nastavljeno ozračje stalnih, nama poznatih incidenata. Da su i u Rusiji navijači nastojali izazivati prekide utakmica zbog toga što nisu zadovoljni kako se vodi Hrvatski nogometni savez, bi li Dalić mogao tako dobro voditi svoju ekipu i napraviti tako dobar rezultat?

Htio NETKO priznati ili ne, ali pojedini loši rezultati reprezentacije, dakle istih tih igrača koji nisu tek sada naučili igrati, rezultat su incidentnih situacija koje su stvorene tamo gdje im nije bilo mjesto. Kritike Hrvatskog nogometnog saveza sasvim su legitimne, ali kad reprezentacija igra i kad treba pobjeđivati tada svi trebamo htjeti samo jedno, pobjeđivati!  I slaviti na kraju.

Ova situacija se možda ovih dana smije usporediti s proslavom Oluje u Kninu. To ne smije biti mjesto političkih obračuna. Knin toga dana treba biti mjesto ponosa i proslave najveće vojne pobjede u povijesti hrvatskog naroda. Svi prijepori i nesporazumi, ne da mogu nego moraju pričekati toga dana. Čekati drugo mjesto i vrijeme. S dignitetom prema onima koji su tamo bili kad je trebalo.

A naročito prema onima kojih više nema; prema ranjenima, oboljelima, udovicama, djeci..I onima koji unatoč tome danas žive teško. Želim vjerovati da ćemo se prema vlastitoj državi i povijesti početi ponašati s dignitetom. Ni u ratu političari nisu vojnicima određivali taktiku. Zna se tko vodi politiku, a tko slavi. Pa nije Dalić dogovarao taktiku sa svima...

A tko je od političara profitirao nogometnim prvenstvom? Samo Predsjednica! Prepoznala je u pravo vrijeme promjene diplomatskog koda i uskočila u prvi vagon. Na cjeni su, ili ih tek sada svijet javno priznaje; emocije, iskrenost i ...ono što jesi. Vodeći svjetski listovi sa simpatijama, naši nešto manje.

No, jedno je sigurno, ona si polako krči put u drugi mandat, a s obzirom na njenu mladost, a ne zanemarimo ni svjetsku karijeru, sasvim legitimno!