Nesposobnost kao motor koji pokreće korupciju

Država im je velikodušno osigurala 'zimske kontejnere' i odlučila tiskati promotivne materijale kojima će reklamirati obnovu potresom razorenih područja. Možda angažiraju i zvijezde Instagrama da se slikaju savijajući dijelove tijela u oblik srca, jer Banovina je naravno u srcu. No, nije i u novčaniku jer država naravno nije potrošila 5,1 milijardu kuna dobivenu iz europskog Fonda solidarnosti na obnovu.

Rok za potrošnju tog novca istječe, objavio je Jutarnji list u lipnju 2022. godine, dakle za šest mjeseci, a do sada je potrošeno svega 80 milijuna kuna. Iz Europske su komisije rekli da produljenje roka za potrošnju nije predviđeno. To vodi do zaključka da će državna blagajna morati vratiti nepotrošeni novac u Europski fond solidarnosti, a obnova nakon potreba naći drugi izvor financiranja.

Uz to, kako je riječ o velikom iznosu novca unaprijed je potpuno pogrešno procijenjeno u kojim segmentima je potrebno više, a u kojima manje novca pa ga i na papiru za grad Zagreb ima previše, a za obnovu kulturne baštine premalo.

Sve to zvuči prilično nevjerovatno. Prvo su 'milijarde stizale', a sada 'moramo vratiti milijarde'. Ljudi su i dalje u kontejnerima, zgrade kulturne baštine i dalje su razrušene, brojna djeca i dalje ne idu u svoje škole ili uče pod šatorima.

Ipak, ne treba raditi paniku od mogućnosti da će se novac morati vratiti Europskom fondu solidarnosti. Ako smo pošteni upozorit ćemo na nešto drugo.

Na brzinu. A u brzini je svašta moguće. Mnogo toga se ne vidi. I koješta se oprašta. Nesposobnost hrvatskog institucionalnog aparata sačinjenog od političara i birokrata da stavi u pogon potrošnju silnih milijardi kuna na obnovu ima za posljedicu možda čak i novu spektakularnu korupcijsku priču.

Naime, ako godinu dana tapkate u mjestu, ne činite ništa ili činite malo, premećete papire s jednog stola na drugi, kadrovirate, sastančite i hvalite se velikim dogovorima i sitnim djelima te vam ostane vrlo malo vremena za potrošnju velikog iznosa novca , što bi uopće moglo poći po zlu? Sve i ništa.

Obnova bi se s prvim visibabama mogla opako ubrzati, natječaji bi mogli iskakati sa svake novinske stranice, ugovori o raznim poslovima mogli bi se početi gomilati, a Banovina bi mogla doživjeti proljetnu najezdu političara koji će hvaliti kako su u posljednji trenutak spasili stvar, našli rješenje, bilo da su produljili rok ili dogovorili da novac iz europskog fonda optrči počasni krug pa kad ga mi njima vratimo oni ga nama pošalju ponovno pod nekim drugim naslovom. No, takav razvoj događaja koji nije nemoguć iza sebe ostavlja ljude na Banovini samo s jednom rečenicom: 'Daj šta daš'.

Trebao se dogoditi potres u prosincu 2020. godine da bi se razvezala priča o obnovi te Banovine nakon Domovinskog rata i da bismo se podsjetili kako su kuće građene, a da između ostaloga ne postoji potvrda stručnjaka da su statički ispravne. U brzini se svašta može dogoditi. Na natječaje koji se moraju objaviti brzo i još brže provesti po žurnom postupku radi očuvanja novca mogu se javiti ranije odabrane tvrtke koje će posao najbrže dovršiti, a ljudi izmučeni još jednom zimom u kontejnerima još jednom neće pitati je li sve u redu sa statikom. Požalit će se nekom novinaru pet godina kasnije sliježući ramenima uz izjavu da je uzeo što su mu dali. Za stare zgrade kulturno umjetničke baštine treba se također zabrinuti, lako je moguće da u zemlji iz koje se se sva pamet iselila u redu stoji stotinu građevinara željnih velike zarade na brzinskim poslovima za koje nisu kvalificirani.

Kad nakon nesposobnosti da se novac sustavno plasira u obnovu i kada na brzinu treba potrošiti 5,1 milijardu kuna tada korupcija ima najplodnije tlo na kojem može rasti i ostvariti se u svojem punom potencijalu. I to ona korupcija koju će dok se događa malo tko uopće primjetiti jer najvažnije je – utrošiti novac, održiva obnova je manje važna. U konačnici kad se novac zavrti i odabrani poslove dobiju bude li trebalo žrtvovati kakvog ministra ili ministricu nad čijom će se karijerom slegnuti ramenima dok ih ispituju neki tužitelji to će biti 'kolateralne žrtve brze obnove'. U vremenu velikih promjena treba imati na umu da neke stvari ipak uvijek ostaju iste. Među njima je i pravilo po kojem nesposobnost jest motor koji pokreće korupciju. Nesposobnost da zarade drugačije.