Nepotrebni 'privatnici' sa zagrebačkog Adventa smiju se u lice poduzetnicima

Sami nazivi kompanija kao da svjedoče o podsmjehu poduzetnicima. Rebusi su zagonetke koje treba riješiti. Da, baš je zagonetno kako se uspije dobiti tako dobar posrednički posao u Zagrebu. Dobar toliko da vam omoguće da postavite kućice u po Gajevoj i Bogovićevoj ulici, potom u Varšavskoj ulici i ispred HNK. Rješenje rebusa mediji su našli u vozačko-prijateljskim odnosima, ali navodno je sve po pravilnicima jer za dodjelu javnih površina u svrhu manifestacija javni natječaji nisu potrebni. Bit će da su potrebni kad nema manifestacija nego se slučajne prolaznike lovi lasom da im se nešto proda sa štanda.

Je li prvo bila kokoš ili je prvo bilo jaje pitanje je na kojem koplja lome znanstvenici, ali se njime neće zamarati posjetitelji zagrebačkog Adventa na poglavito Gornjem gradu. Izvještaji u medijima sugeriraju da je prije svake kokoši i jajeta bio sin gradonačelnikova prijatelja, ali sve je po zakonu i pravilnicima pa je nadasve bezobrazno kompaniju veselog imena prozivati nepotrebnim posrednikom umjesto uspješnim poduzetnikom. Pa ne može svatko dobit pola Gornjeg grada na korištenje u prosincu i to povoljno.

Nakon ića i pića na Adventu nužno je osvježiti dah. Tako se poduzetnicima smiju ovi iz tvrtke Pepermint utaboreni u istočni dio Trga Bana Jelačića koji su gle čuda, dobili jeftino i iznajmili skupo. Navodno USKOK istražuje okolnosti oko Adventa, no kako stvari stoje ako je sve po propisima teško je da će išta naći. Ili? Do sada nisu.

Dok jedni jedu, piju, plešu i zabavljaju se, a drugi istražuju potrebno je naglasiti da postoje dvije vrste poduzetnika. Onih koji su nepotrebno stvoreni kao posrednici između gradske uprave u pravog privatnog sektora i evo spomenuti pravi privatni sektor. Primjerice, postoje ljudi koji vjerovali mi to ili ne proizvode kobasice koje se prodaju na Adventu u kućicama. To su poduzetnici. I oni bi trebali dobiti mogućnost da direktno Gradu plate najam kuće iz koje za vrijeme Adventa posjetiteljima prodaju kobasice. Tako bi građani Zagreba od Adventa imali najviše koristi. I poduzetnici također. Međutim, nije smisao da građanima i poduzetnicima bude dobro. Smisao je da posrednicima bude dobro. I to je smisao svake trule ekonomije. I definitivno nije smisao ni jedne liberalne ekonomije.

Posljednjih tjedana svjedočimo štrajku u javnom sustavu obrazovanja. Bez obzira na to podržava li netko taj štrajk ili ne, sva propitivanja opravdanosti rasta plaća za sve zaposlene u sustavu su opravdana. Javni je sektor na udaru zbog kukolja u svojim redovima. I to na opravdanom udaru. Jer ne zaslužuju svi jednako. No, najveća paljba dolazi iz privatnog, poduzetničkog sektora. Onih istih poduzetnika koji objektivno, nemaju nikakve moći i alate izbaciti kukolj iz svojih redova. Isto tako učitelji i nastavnici nemaju ni moći ni alata izbaciti kukolj iz svojih redova. Međutim, izgleda da kukolj dobro živi čvrsto se držeći slova državnih zakona i lokalnih propisa? Gdje smo ono pogriješili? Ili je možda bolje pitanje – kada?