Nema više domoljuba: Upravo ovaj HDZ-ovac se hvalio kako je nacionalizam sveo na bezopasnu mjeru

Postavlja se pitanje koji su uzroci promjene mentaliteta? Zašto ljudi više nisu spremni braniti svoje zemlje? Rekao bih da se odgovor krije u desetljećima sustavno promicanoj borbi protiv domoljublja, koja se zapravo vodila pod krinkom borbe protiv nacionalizma pri čemu se ovaj izjednačavao isključivo sa šovinizmom, pa i nacizmom. Davno je Samuel Johnson rekao da je "patriotizam posljednje utočište hulja". 
U Njemačkoj je ovo vezano uz proces denacifikacije koji je ova zemlja nedvojbeno trebala proći. Međutim, on se na kraju pretvorio u nacionalno-identitetsku samodestrukciju. I kritička teorija neomarksističke Frankfurtske škole inaugurirala je destruktivnu kritiku svih zapadnih vrijednosti pa tako i domoljublja. 

I u Hrvatskoj postoji organizirana družina ljudi kojima je jedini posao borba protiv hrvatskog nacionalizma i sada već poslovičnih "ustaša" koji – iako ih je većina pobijena ili protjerana 1945. – izranjaju iz mračnih zakutaka i gotovo osamdeset godina nakon svršetka Drugoga svjetskog rata. Nakon Domovinskog rata provodio se proces tzv. detuđmanizacija koji je podrazumijevao obračun sa svim vrijednostima i simbolima Domovinskog rata. Njega su započeli reformirani komunisti 2000., ali je nastavio i Ivo Sanader koji se u hvalio kako je nacionalizam u Hrvatskoj sveo na bezopasnu mjeru. 

Oslobađajućom presudom generalima 2012. ovaj je proces doživio poraz, no borci protiv nacionalizma brzo su pronašli nove-stare bičeve u vidu Jasenovca, borbe protiv pozdrava "Za dom – spremni!", prvoga bijelog polja itd. Nije bitno je li mačka crna ili bijela, bitno je da lovi miševe, tj. koji god instrument je dobar treba ga upotrijebiti kako bi se razarao nacionalni identitet. Jer, kako je to pred koju godinu rekao Jean-Claude Juncker, treba se boriti protiv glupih nacionalista! Za takve mudrace isti su i engleski i irski nacionalizam. Nema tu nikakve razlike. 

Foto: Direktno

Domomrzje

U psihijatriji postoji pojam oikofobije koji znači averziju prema domaćem okružju, tj. svojevrsno domomrzje. Poznati konzervativni autor Roger Scruton tim pojmom eksplicira djelovanje liberalne političke elite. Domomorzje posebno je patološka crta nazovi hrvatske kulture i hrvatskih medija. Sjetite se samo onih komentatora kojima je ruka na srcu kod intoniranja himne izraz nacizma ili onih koji poručuju da navijaju protiv hrvatske reprezentacije. "Olakšavanje" po Hrvatskoj i njezinim simbolima redovito je predstavljalo preporuku za napredovanje u medijskim, kulturnim, ali i političkim krugovima (sjetimo se samo krivokletnika iz Haaga!).

Nije normalno svoj narod smatrati bezgrješnim i uzdignutim iznad drugih naroda. To je šovinistički oblik nacionalizma koji Hrvatima nikada nije bio svojstven. No jednako tako patološka je osobina mrziti vlastiti narod. Takva mržnja razara i njihove mrzitelje, koliko god se oni smatrali jako naprednima i boljima od svoje "primitivne" sredine. Tko ne poštuje svoje, ne može poštivati niti tuđe.

Ivo Sanader davno je objasnio što će se dogoditi: Osvanula zaboravljena snimka

Desetljeća borbe protiv domoljublja/nacionalizma/patriotizma uz istodobno poticanje nomadskog mentaliteta i iskorijenjenosti dovela su do toga da ljudi više nisu spremni braniti svoje zemlje, a to prije svega znači svoju obitelj, prijatelje i susjede. Ne zato da bi se napadalo tuđe, nego da bi se branilo svoje, kao što smo imali primjer u Domovinskom ratu. Chesterton je o tome sjajno rekao: "Pravi se vojnik ne bori zbog mržnje prema onome što je ispred njega, nego zbog ljubavi prema onome što je iza njega". No što o takvoj ljubavi znaju samomrzitelji?