Nekoć Zagorci, onda Ličani, a danas Hercegovci: Tko je idući na meti mrzilačkih novinara?

Našli su se tako mudraci, koji očito nemaju elementarno povijesno znanje, kojima je smiješno to što miss Hrvatske dolazi iz druge države. Takvima je dobro odgovorio podcaster Ratko Martinović primijetivši da im je smiješno što miss Hrvatske dolazi iz BiH, ali im nije smiješno što je miss Nizozemske bivši muškarac. 

Nepoznavanje elementarnih povijesnih činjenica

Podosta novinara trebali bi proći tečaj hrvatske povijesti. Tako bi naučili nešto o upravno-političkoj rascjepkanosti hrvatskih zemalja tijekom stoljeća, koja je na kraju završila time da je Hrvatska u današnjim granicama ostala bez dijelova svoga etnografskog prostora u Bosni i Hercegovini, istočnom Srijemu i Boki kotorskoj. Hrvatska je 1945. ostala i bez više od dvadesetak sela na granici sa Slovenijom. Lako se moglo dogoditi da Hrvatska ostane i bez Međimurja ili Istre. Ilok je nakon 1945. kratko vremena bio u sastavu Srbije. 

Da je kojim slučajem Čakovec postao dijelom Mađarske, danas bi se našli mudraci koji bi Čakovec nazivali dijasporom. Da, dobro ste pročitali. U kontekstu izbora Tomislave Dukić za miss Hrvatske pojedini su novinari isticali da nova misica dolazi iz dijaspore. Do sada nismo znali da je kralj Tomislav prema legendi okrunjen u dijaspori, no očito ovi novinari imaju neke povijesne spoznaje. 

Kod dijela novinara riječ je o očitom neznanju. Njima je sve što je izvan granica današnje Hrvatske dijaspora. Dijaspora su im tako Tomislavgrad, Mostar i Posušje jednako kao i Melbourne, Chicago ili Punta Arenas. A to je potpuno krivo. Hrvati u BiH, Boki kotorskoj i istočnom Srijemu – za razliku od Hrvata u Australiji ili u konačnici Hrvata u Gradišću – ne ulaze u sadržaj pojma dijaspora, odnosno etničkog rasuća, jer nisu prostor svog prebivanja napučili iseljavanjem iz matične zemlje, već su ovdje oduvijek, od doseljavanja hrvatskog etnosa na područje rimskih provincija Dalmacije i Panonije. 

Izabrana je 27. Miss Hrvatske: Nije prvi put odnijela pobjedu na izboru ljepote

Ovi su krajevi integralni dio neprekinutoga hrvatskog etnografskog prostora. To su povijesne činjenice koje, na žalost, nisu poznate pojedinim neukim novinarima. 

Ipak, ne treba zanemariti da dio novinara nije neuk, nego zapravo ne može skriti svoju mržnju. Čine sve kako bi zavadili i posijali podjele u hrvatskom društvu. Njihovi duhovni predšasnici u doba Austro-Ugarske posebno su pikirali na Hrvate iz Zagorja, u prvoj Jugoslaviji na udaru su bili Ličani, a danas su to Hercegovci. Sutra će možda biti Dalmatinci ili Slavonci. Stara je to politika divide et impera koja odgovara jedino protivnicima hrvatske države. Istima onima koji s druge strane potiču jačanje i prenaglašavanje regionalnih identiteta.

Mržnja prema hrvatskoj državi

Bivši župan Splitsko-dalmatinsko županije dr. Branimir Lukšić u svojoj je knjizi "Nedovršena Hrvatska" upozorio: "U nas danas većina regionalizama niječe sve što je hrvatsko, stvara antagonizam između metropole i drugih gradova, recimo Zagreba i Splita, u čemu ne bira sredstva od autoceste do nogometa. Danas, taj regionalizam pokušava razbiti jedinstvo Hrvata u domovini i onih u BiH, zavaditi npr. Dalmatince i Hercegovce. Stoga je s politološkog motrišta današnji regionalizam u Hrvatskoj ili prerušeno autonomaštvo, ili bliži autonomaštvu nego suvremenom europskom regionalizmu.

Davor Dijanović

Budući da se autonomaštvo vrlo često podgrijava tvrdnjom o narodnosnoj različitosti, suvremeni 'tolomaši' u Hrvatskoj govore npr. o Dalmatincima ili o Istrijanima kao posebnom etnicitetu. Shvatljiva je, stoga, i mržnja tih autonomaša na hrvatskog vojnika, jer u njime vide čimbenika nacionalne integracije. Negirajući granice županija i zagovarajući Hrvatsku regija, današnje autonomaštvo u Hrvatskoj želi utrti put do konačnog odcjepljenja regija kroz federalizaciju i konfederalizaciju zemlje".

"Najveći dio svoga članstva te regionalističko-autonomaške stranke", dodaje Lukšić, "u Hrvatskoj pronalaze među osobama koje su bile interesno ili osjećajno vezane uz prošli politički režim, dakle iz kruga jugoslavenskih unitarista i ostalih 'jugosevdalija', kao i među osobama koje nisu doživjele hrvatski nacionalni identitet. Svima njima je zajednička mržnja ili barem nelagodnost prema samostalnoj hrvatskoj državi".

I tu je prava istina. Mržnja prema hrvatskoj državi. Sve je drugo potpuno sporedno.