Neka pati koga smeta, Hrvatska je stvarno (nogometni) prvak svijeta u srčanosti

Nije ovo prvi puta da pišem o nogometu, tom najpopularnijem svjetskom sportu, odnosno, fenomenu. Igri koju jednako obožavaju i turbo bogati, a i oni u sirotinjskim favelama, iz kojih najčešće i stasaju grandiozni divovi čije se ime kleše u povijest.

A to, dakako, ima svoje razloge i korijene, jer, upravo oni odbačeni, zaboravljeni, oni od kojih je svijet ''dignuo ruke'', iz prkosa, inata i blata postaju oni kojima se poslije taj isti svijet klanja. Ima li nekoga da ne zna životnu priču našega Luke Modrića? 

Tim više mi je teško slušati, ili čitati polunapise onih koji se više niti ne skrivaju, nego otvoreno preziru i mrze (da, baš to, mrze!) hrvatsku reprezentaciju. A za prihvatiti uopće tako nešto, priznajem, trebalo mi je dugo, vjerojatno stoga što to gledam iz svojega kuta u kojem su mi mržnja i gađenje prema vlastitoj domovini nešto nerazumljivo. Kritika, žestoka, o, da, svakako. Ukazivanje na probleme, loše poteze vlasti, bilo koje, lokalne, ili nacionalne, svakako.

Država i vlast nisu isto

No, to nikada nije odbojnost prema teško stečenoj državi; šteta je što to neki ''veliki Hrvati'' poistovjećuju - vlast i državu. Trebali bi već odavno shvatiti da to nije nužno povezano; država, to smo svi mi, a vlast je ona koju izabiremo na izborima, legalno i legitimno i ma koliko njome ne bili zadovoljni (a najčešće nismo), ne preostaje nam ništa drugo negoli prigovarati i čekati do sljedećih izbora. Pa onda tu vlast koja nam ne valja, smijeniti. Ili joj produljiti mandat. Ovisno o afinitetima.

Nije HDZ stvorio Hrvatsku; stvorili su je ljudi, oni koji su hrabro krenuli nenaoružani u rat, pod strašnim svjetskim embargom, kada ni pušku nismo mogli dobiti. Stvorili su je seljaci, pravaši, liberali, hadezeovci, lijevi, desni, srednji, šareni… stvorili su je oni koji su je željeli. Razumijemo li to konačno, tako strašno razjedinjeni u besmislenim podjelama...

Vratimo se mi našem nogometu i zaista veličanstvenoj hrvatskoj reprezentaciji, koja nas, vođena grande Lukom, uvijek iznova ujedini, barem na tih nekoliko sati i nešto sitno dana, kada još zbrajamo dojmove i svi smo izbornici. 

Uzalud onim mrziteljima koji nakon nevjerojatne pobjede pokušavaju umanjiti njezin značaj pa onda, eto, prolaznike po cesti pitaju ''znaju li što je uopće Liga nacija'', a kada ovi ne znaju (a zašto bi svi bili nogometni ljubitelji?), odmah ekspresno izvlače zaključak kako ''većina ispitanih nema pojma što je to''.

E pa, mrzitelji ogorčeni, sve i da ne znaju što je, dobro znaju tko su Dalić i njegova ekipa. Barem za njih svi su čuli, čak i oni koji nisu fanovi ovoga sporta.

A uvjerena sam da je sada i Marku Livaji krivo što nije s tim fantastičnim dečkima slavio, već se utopio u vlastitom egotripu i tako propustio biti dio slavljeničkoga tima. E, Livaja, Livaja, nekada je bolje prvo skočiti pa onda reći ''hop''...

Uglavnom, pišem ovu kolumnu uoči finala, kada još ne znamo rezultat, a iako bismo svi silno željeli dobiti to zlato, u konačnici, nije to ni toliko važno; imamo srebro. Važno je da, bez obzira na euforiju koja u cijelom svijetu vlada oko nogometa, sigurna sam da je baš naša, hrvatska repka najsrčanija na tom istom svijetu.

U državici s manje od četiri milijuna stanovnika, poput kvarta nekog megalopolisa, rodilo se i usavršilo toliko fenomenalnih sportaša, da je već to dovoljno za taj hrvatski ponos. Ne treba ih ni nabrajati, znamo sve naše sportske velikane, koje je i svijet zauvijek zapamtio.

Ne, nisu sve teorije zavjere, ''woke'' je sadašnjost

A taj svijet, kojega spominjem, već odavno, a posebice zadnjih nekoliko godina, nije pitomo, ni ugodno mjesto za život, naročito u svjetlu pokušaja da Zapadom ovlada tzv. woke ideologija (trend koji dolazi iz SAD-a, nešto poput ''buđenja'' svijesti i promjene dosadašnjeg načina života).

Da, počelo je prije Covida, a pokušalo se narode ''zacementirati'' putem tog istog Covida, ali nije uspjelo. I nije nikakva milijunta teorija zavjere; valja samo pažljivo promatrati i povezivati činjenice. Uostalom, usput rečeno, nije li baš zgodno da američki i najveći svjetski ''filantrop'' i neformalni šef Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), Bill Gates, nakon četiri godine odlazi u srdačan posjet kineskom predsjedniku, koji ga dočekuje poput rođenog brata? Čitati između redova, a sve je jasno.

Pa, riskirajući da me proglase teoretičarkom zavjere, ali dugogodišnjim pisanjem i istraživanjem, mogu napisati sljedeće, složili se čitatelji s time, ili ne. Svaka je rasprava dobrodošla, samo bez uvreda, molim, jer ja pišem pod svojim imenom, a komentatora ima i pravih i ''krivih''.

Idemo ovako.

Globalne (tj. zapadnjačke) financijske elite desetljećima provode tzv. Projekt brisanja zapadnjačkih, odnosno bjelokršćanskih naroda putem nekoliko izuzetno ključnih stavki:

1. gušenja domoljublja, što podrazumijeva blaćenje svih nacionalnih simbola, uključujući sportske momčadi, a sve zbog ubijanja nacionalnog identiteta;

2. usađivanja krivnje i srama za kolonijalističko razdoblje (kako možemo odgovarati za grijehe prošlih stoljeća, ma koliko oni bili nehumani, nečovječni i anticivilizacijski?).

Iz modernijega vremena: niti su svi Nijemci nacisti, niti Talijani fašisti, a ni Hrvati ustaše. O četnicima i ukorjenjivanju toga zla u srbijanskom narodu dalo bi se raspravljati. 

3. tjeranja na odbacivanje kršćanstva; 

4. dovlačenja trećesvjetskih nekršćana;

5. poticanja emigracije iz siromašnijih bjelokršćanskih država;

6. promoviranja nerađanja i samačkog života;

7. promoviranja hiperseksualnosti već od dječje dobi (tu ulazimo široko u woke agendu i pojmove transrodnosti, nasilnoga mijenjanja spolova, suludih teorija o tome kako i muškarci mogu rađati, ima toga puno...)

Svi dijelovi te tzv. ''nepostojeće'', ali u 21. stoljeću itekako prisutne agende usmjereni su na smanjivanje udjela bijelaca u stanovništvu svojih zemalja i u svjetskom stanovništvu.

Pokušaj gušenja osjećaja hrvatstva i domoljubne pripadnosti

E, sada, pitate se, kakve to veze ima s nogometom, s kojim sam počela? O, da, ima, itekako.

Iskazivanje mržnje i prezira prema hrvatskoj reprezentaciji ima za svrhu demoraliziranje i suzbijanje domoljubnih osjećaja Hrvata, tako da se lakše odluče na emigraciju, da odustanu od potomstva, da prigrle trećesvjetske došljake. 

Važno je dodati da su na meti te agende i europski autohtoni muslimani, što bošnjački proeuropski domoljubi vrlo dobro razumiju. 

Dakle, hrvatska se repka ne uklapa u tu woke agendu, koju kod nas provode možemovci i tzv. zeleni, koji to nisu u iskonskom, pozitivnom smislu pojma.

Koliko ludilo wokea ide dalje pokazuje i slučaj u Francuskoj, gdje je nekakva sumanuta lijeva ekipa priredila odvratan performans u kojem su goli performeri, pazite sada ovo, spolno općili s biljkama (da, dobro ste pročitali!), uz objašnjenje kako je majka Zemlja naša ljubavnica i taj se trend naziva ''ekoseksualnost''. I sve se to događalo pred djecom koja su promatrala nekakve tipove kako pužu po travi i simuliraju seksualni čin!

Da ne govorim o prošlotjednoj LGBT Pride paradi u Zagrebu, na kojoj su nevina i bezazlena dječica mogla promatrati svakojake spodobe koje su vrijeđale vjerske običaje građana i polugole hodale u haljini napravljenoj od prezervativa.

Sve da si i najliberalniji, smuči ti se život i zapitaš se tko je tu lud. Kakva će nam, za Boga miloga, biti djeca, nakon što ih se zlostavlja na takve način, umjesto da ih se pusti da uživaju u toj nježnoj, bezazlenoj dobi? Čisto te bude strah i pomisliti na budućnost, dočekamo li je.

Pelegrinka 

''Odolila je Talijanima, Nijemcima u II Svjetskom ratu, 45 godina partizanima, ali našim interesnim 'Hrvatima' nije uspila'', izjavio je jedan gradski vijećnik u Splitu.

Ne sjećam se kada sam se ovako uzrujala zbog nečega, a onda pobjesnila. Ovakav ekocidni zločin usred prelijepoga Splita, našega dragulja, koji to, nažalost, više nije.

''Zatukli su je bagerom, ovo je dno dna'', pišu, uz ostalo, ogorčeni Splićani šokirani ovom ne samo nehumanom i protuzakonitom, nego i krajnje idiotskom odlukom odobrenom od splitske vlasti, koja se sada pravda da je taj projekt o izgradnji trgovačkog centra donijela ranija vlast.

Splićane i sve normalne, civilizirane ljude NE TREBAJU zanimati kretenska objašnjenja, jer se u uljuđenom svijetu nalaze također civilizirana rješenja za ovakve kvazi projekte, a da se pritom ne dira u prirodu i zaštiti okoliš.

To je veličanstveno drvo posađeno prije Drugoga svjetskoga rata i preživjelo je i nacizam i fašizam i komunizam i socijalizam, ali, eto, nije moglo preživjeti modernu hrvatsku državu, u kojoj je profit IZNAD ljudi i iznad svega što predstavlja jednu pristojnu državu.

Sram vas može biti, Puljak, Ivošević i ekipa, kako se sve ne zovete, samo zbog ovoga ste zaslužili da vas se odmah smijeni i izbaci iz grada i to trajno. Vi ste vlast koja zaslužuje, ne samo hitnu smjenu, već i trajni zaborav.

Da smo svijećom tražili, u Splitu i Zagrebu ne bismo našli goru, nesposobniju i nesuosjećajniju vlast, ali, sve je to promjenjivo pa će biti i to.

Ovakav čin može izazvati samo gađenje i istinski bijes, a bilo kakvu ispriku zataknite sebi u mjesto u koje vas treba udariti nogom i potjerati.

Još jedan dokaz toga ''ljevoidnog'' poremećaja, ali upakiranoga u moto razvoja grada i obračuna s bivšim, koruptivnim strukturama.

A sljedeću kolumnu pišem nakon što osvojimo zlato...