Nedavni prijedlozi u EU jasno pokazuju da živimo u antikršćanskom društvu u kojem nema mjesta za Božić

"Isus Krist, trajni lik Božji, / nije se kao plijena držao / svoje jednakosti s Bogom, / nego sam sebe 'oplijeni' / uzevši lik sluge, / postavši ljudima sličan: / obličjem čovjeku nalik, / ponizi sam sebe, / poslušan do smrti, / smrti na križu", (Fil 2,6-8). Isusovo rođenje u običnoj štalici čini smiješnim i neozbiljnim sve ljudske taštine, ega i napuhavanja.

Okupljati sve vjernike

I ovaj Božić dočekali smo u vremenu neizvjesnosti i velikih društvenih polarizacija vezanih uz cijepljenje i korona mjere. Pojedini mediji kao da se natječu u huškanju oporbenih strana umjesto da se nastoji pronaći racionalno rješenje. Isus je taj koji poziva na zajedništvo i solidarnost. Duh Sveti ujedinjuje, a sotona je taj koji razdvaja. Isusova Katolička crkva, osobito u ovakvim vremenima, ima zadatak okupljati sve vjernike, bez obzira na njihov "epidemiološki status".

Na mnogim mjestima u Svetome pismu, u različitim kontekstima, stoji poruka: "Ne boj se". U vremenima kad je kršćanstvo predstavljalo samorazumljivi dominantni vrijednosni sustav i glas razuma, kršćani su imali jasne orijentire, čak i u vremenima velikih kriza i društvenih lomova. Od vremena renesanse pomalo, a od Francuske revolucije i Prosvjetiteljstva intenzivno traje proces dekonstrukcije kršćanske vizije svijeta i čovjeka.  

Antropocentrična slika svijeta u Prosvjetiteljstvu je zamijenjena antropocentričnom, čovjekov razum postao je mjerilo svih stvari, no ni čovjek više nije dovoljan pa se krećemo preko ekocentričnoj etici u kojoj će priroda i okoliš postati jedini važeći kriteriji. U takvu svijetu čovjek gubi duhovni centar, gubi tlo pod nogama, gubi kriterije i orijentire, gubi ono što je Ivan Merz nazvao sidrom nade i lukom spasa.

Najvažnije točke povijesti

Nedavni prijedlozi komunikacije u institucijama Europske unije jasno ukazuju na to da više ne živimo u postkršćanskom, nego antikršćanskom društvu u kojemu nema mjesta za Božić iako je upravo kršćanstvo dominantno izgradilo zapadnu civilizaciju, njezine norme i institucije. Kultura smrti, rastakanje obitelji, nestanak tradicionalnih moralnih vrijednosti, moralni relativizam i posvemašnje fragmentiranje društva - sve ove i druge dekadentne pojave predstavljaju dominantne odrednice današnje antikulture u kojoj čovjek nerijetko gubi osjećaj za grijeh, a time i za drugog čovjeka.

Isusovo rođenje i Isusova smrt za sve vjernike predstavljaju najvažnije točke povijesti. Bez ovih događaja, koji su promijenili tijek povijesti, ljudski život na zemlji bio bi besmislen i završio bi u nekoliko metara ispod crne zemlje. Svi ovozemaljski užitci, statusi i funkcije prolazni su i ne predstavljaju kartu za raj. Svojim dolaskom na zemlju, k svim ljudima, bez obzira na njihove odrednice i statuse, Isus je otvorio vrata besmrtnosti svim ljudima koji su spremni prihvatiti Put istine.

Put kroz uska vrata

Ruski filozof Nikolaj Berdjajev rekao je da je kruh za mene materijalno pitanje, a kruha za drugoga duhovno pitanje. U današnjem kriznom vremenu, vremenu velikih podjela, u današnjem postmodernističkom ludovanju u kojemu se nastoji nametnuti relativistička paradigmak o tome da nema jedne objektivne istine, ove bi nam riječi mogle predstavljati putokaz međuljudskih odnosa, pri čemu kruh ne treba tumačiti isključivo kao tvarnu, nego i duhovnu stvarnost. Lako je druge ljude dehumanizirati, izrugivati, vrijeđati i ismijavati. Mnogo je teže živjeti prema pravilima Isusa iz Nazareta.

No taj put, koji vodi kroz uska vrata getsemanske noći, jedini je ispravan, jedini koji vodi prema vječnome životu. Božićno vrijeme, u kojemu se, često i sa sjetom, prisjećamo i onih koji više nisu dio našega ovozemaljskog života (prisjećanje na djetinjstvo, na naše bake i djedove), razmislimo o svojim postupcima prema ljudima koji su još s nama na ovome svijetu. Razmislimo o tome koliko vjerno slijedimo Put, Istinu i Život.

Svim čitateljima i njihovim obiteljima želim sretan Božić!