Nedavna događanja na Cetinju samo su uvertira u pokušaj utapanja Crne Gore u 'srpski svet'

Ni sam naziv ''srpski svet'' nije originalan, nego je ''posuđen'' iz Rusije gdje se nakon raspada Sovjetskog Saveza govori o ruskome svijetu kao području ruske geopolitičke sfere.

Politika 'srpskoga sveta' postaje državna politika

Zanimljivo je kako posljednjih dana, nakon događanja na Cetinju, i u zapadnim i u hrvatskim medijima dežurni novinari i analitičari upozoravaju na velikosrpska presizanja na Crnu Goru. Lijevo-liberalni Deutsche Welle piše kako srbijansko društvo nije izvuklo pouke iz devedesetih godina i kako su u Srbiji sve stranke, uključuju i one oporbene, velikosrpski unisone u odnosu prema Crnoj Gori.

Kao glasnogovornika velikosrpske politike ističe se spomenutog Vulina, no, dodaje se, ta politika postaje državnom. O okviru politike ''srpskoga sveta'' negira se postojanje crnogorske nacije, a na vlasti su strukture iz devedesetih godina. ''Situacija je opasna u Crnoj Gori, BiH je nestabilna, Kosovo je i dalje rovita točka… Ovdje ima toliko zapaljivog materijala da je dovoljna jedna iskra da stvari odu tamo gdje ne trebaju'', stoji u analizi njemačkoga medija.

Osim na političke strukture, sve se više upozorava i na destruktivnu politiku Srpske pravoslavne crkve. Crnogorski književnik Milorad Popović, koji SPC detektira kao paravojnu organizaciju koja se bavi borbenim širenjem velikosrpstva, postaje redoviti gost u hrvatskim medijima, čak i na HRT-u. Popović sadašnjega patrijarha SPC-a Porfirija Perića smatra gorim i opasnijim od njegova prethodnika Irineja koji je otvoreno negirao hrvatski teritorijalni integritet.

Porfirijevi ministranti

Isti Porfirije je nakon odlaska u Beograd, odlazeći iz Hrvatske, doživio salve ovacija i glorifikacija hrvatskih medija i intelektualne elite. Iako je od ranije bilo poznato da je isti ljubitelj mitraljezaca iz Donjeg Lapca (to su oni koji su etnički očistili Boričevac), njemu su redovito hodočastili svi ugledni i najugledniji ljevičarski i (pseudo)liberalni intelektualci. Mahom svi od reda borbeni ateisti gurali su se u društvo ''uglednoga'' Porfirija, gotovo kao njegovi ministranti.

Sada kada se pokazalo da Porfirije voli ministrante s dugim cijevima, što smo vidjeli prilikom helikopterskog desanta na Cetinje, naglo su zamuknuli njegovi pristaše u Hrvatskoj. Da je u pitanju neki hrvatski biskup isti ne bi štedjeli glasa da se promptno oglase o ''nacionalističkim tendencijama'' u Republici Hrvatskoj.

Pisac ovih redaka u malo bi se toga složio s povjesničarom i kolumnistom Draganom Markovinom, no i njega je minimum intelektualnog poštenja nagnao na preispitivanje uloga patrijarha SPC-a Porfirija, čovjeka koji – primijetio je Markovina – u Hrvatskoj ''igra ulogu progresivnog intelektualca štulićevskih inspiracija, dok u ostalim zemljama regije, od Bosne i Hercegovine, preko Crne Gore pa do Kosova, nastupa kao tipičan predstavnik nacionalističke politike SPC-a. Što brojni ljudi s ljevice u Hrvatskoj naprosto ignoriraju, kao da problem ne postoji, ako se praviš da ga ne vidiš''.

Nedavna događanja na Cetinju samo su uvertira u pokušaj utapanja Crne Gore u ''srpski svet''. Brzina toga procesa, nakon dolaska na vlast prosrpske koalicije, nije po volji Beograda – SPC-a i Vučićeve kamarile. Cetinjsko ustoličenje svetosavca Joanikija trebalo je poslužiti kao sredstvo homogenizacije velikosrpskih krugova u Crnoj Gori, no prema zakonu akcije i reakcije posljedice bi mogle biti te da će se crnogorski suverenisti još snažnije organizirati u obrani crnogorske posebnosti.

Ono što opterećuje tu političku opciju činjenica je da je njezin najsnažniji predstavnik Đukanovićev DPS. A svima je poznato da je Đukanović kompromitiran ne samo zbog suradnje s Miloševićem devedesetih, nego i zbog kriminala i korupcije koji su cvjetali u vremenu njegove vladavine Crnom Gorom. Suverenistička opcija trebala bi iznjedriti novoga nekompromitiranog lidera ako želi dobiti veću inozemnu potporu.

Sve što se događa u susjednoj državi važno je i za hrvatsku sigurnost. Ne jednom je agresija išla prema Hrvatskoj upravo iz pravca Crne Gore. Hrvatskoj je u interesu da na vlasti u Crnoj Gori bude suverenistička opcija koja budućnost Crne Gore vidi izvan ''srpskoga sveta'' koji svoje šape i dalje pruža i prema Hrvatskoj gdje ima svojih pristaša. U otporu prema velikosrpskim presizanjima Podgorica boljega saveznika ne može pronaći nigdje drugdje nego u Zagrebu.