Ne zaboravite, i ovo su posljedice odluka Zorana Milanovića

Pitanje mi se nametnulo nakon što sam pročitala da je zadarska tvrtka Adriatic service još jednom poslovno propala, a slijedom toga i otkazala poslove čišćenja državnih ureda. Neki se tome smiju, neki oko toga plaču, ali u Poreznoj su upravi zamolili službenike da čiste WC školjke dok se ne snađu, a onda su se navodno snašli tako što će do novog javnog natječaja za poslove čišćenja angažirati neke tvrtke na kraće vrijeme kako bi iznosi bili manji pa će primijeniti postupak jednostavne nabave. 

Na velika vrata u biznis čišćenja zadarski je Adriatic servis s Control Home Managementom iz Benkovca ušetao još za Vlade Zorana Milanovića, koja se poput purana kad se razmaše hvalila time što je državi uštedjela novac drastičnim rušenjem cijena čišćenja. Control Home Managment je propao ranije, a Adriatic servis se uspio izboriti za još jednu rundu izdašnih ugovora. Tko ih ne bi htio?

Nudili su da će čistiti za dvostruko manje novca od kompanija koje su  se čišćenjem bavile dugo i koje su u svojim poslovnim referencama mogle nabrojati i čišćenje ureda privatnih kompanija. Milanovićeva Vlada je tako začela trend prljavštine po državnim uredima, one doslovne, pa bi bilo najblaže rečeno pošteno da mu, postane li predsjednikom države, propali Adriatic servis čisti urede. 

Drastičnim rušenjem cijena za poslove čišćenja, koji je predstavljan kao oštar obračun s troškovima ministarstava i javnih institucija, počinjena je šteta na više razina. Prva je naravno što se već godinama ništa zapravo ne čisti kvalitetno. Druga je što je država rješavajući se stalno zaposlenih čistačica s "državnih jasli" uzdigla sasvim pogrešne privatnike. Povjerila je posao onim lošima samo zato što su najjeftiniji. Tako je pljunula u lice cijelom privatnom sektoru, a u konačnici i sebi. I čistačicama u Hrvatskoj. Zašto? Zato što su za te privatnike koje je država izabrala da rade za nju čistile za minimalac čak i bez perspektive da će imati radno mjesto, jer je od početka bilo jasno da s ponuđenom cijenom za čišćenje te kompanije ne mogu opstati.

Na nakaradnost sklopljenih poslova još su prije više od tri godine upozoravale tvrtke koje su ponudile veće cijene, ali i pouzdaniju izvedbu. Međutim, u ratu između javnog i privatnog sektora u kojem privatnom viču "vi ste uhljebi", a iz javnog odgovaraju "vi ste pohlepni", ostala je samo - prljavština. Priča o čistačicama možda je ipak najljepše svjedočanstvo hrvatskog Apsurdistana, odnosno nesposobnosti države da se u bilo čemu organizira. Kako god se okrene završi na zlo. 

Ako državne institucije zaposle vlastite čistačice, onda bude zlo jer ih se proziva da ne čiste kad moraju, nego kad hoće, pa odu na bolovanje, pa se požale sindikatu, pa traže povišice, pa im ne valjaju krpe za čišćenje, pa im sredstva za čišćenje nisu dobra. Uglavnom, ne bude dobro. Onda ukinemo stalno zaposlene čistačice kako bismo uštedjeli novac i muku, ali onda se raspu deseci milijuna kuna na privatne tvrtke koje propadnu, a na putu do propasti izrabljuju zaposlene i isporučuju lošu kvalitetu posla. A sve to zato što je negdje netko grdno pogriješio. 
Izdvajanje poslova čišćenja te dodjela tih poslova privatnim tvrtkama za javne institucije predstavljena je još za Milanovićeve Vlade kao senzacionalna mjera za štednju novca.

Privatno je postalo sinonim za jeftinije, iako nema nikakvog razloga za to. Privatno je u odnosu na ono što smo navikli kad je riječ o hrvatskom državnom prije sinonim za efikasno. Ali država je ta koja treba znati izabrati s kojim će privatnicima raditi. No kako očekivati da će ljudi koji donose odluke u ime države to znati? Adriatic servis je poslove čišćenja dobio i nakon što im je istekao dvogodišnji ugovor dobiven u vrijeme Vlade Zorana Milanovića. Loši momci i djevojke iz Zadra nastavili su profitirati na poslovima čišćenja za državu, ti su im poslovi donijeli stabilnost i za dobivanje poslova u privatnom sektoru, sve dok ih njihova politika niske cijene nije dovela do propasti u kojoj su već jednom bili jer kad su se 2015. godine krenuli natjecati poslove čišćenja za državu taman su izlazili iz predstečajne nagodbe. Propašću Adriatic servisa dokazno je da najjeftinije ipak na kraju bude najskuplje. Osim ako nije riječ o haljini za jedno ljeto. Dok se ne provedu novi natječaji za usluge čišćenja, skromno predlažem da urede državnih institucija čiste bivši, sadašnji i budući ministri.