Ne valja ministar, dovedite novoga

Martina Dalić morala je napustiti ministarsku fotelju, kako je to Plenković tumačio zbog negativne medijske percepcije koju si je priskrbila kada je država Ivici Todoriću oduzimala Agrokor. Javnost je to zvala aferom Borg u kojoj je stvorena javno privatna interesna mreža za ovladavanje najvećim domaćim trgovačko prehrambenim biznisom. Habijan izgleda nema afera, bit će da je štedljiv, kao i svi oni na sjeveru Hrvatske s kojeg dolazi, a gdje su plaće tradicionalno najniže. Od štikli Martine Dalić stigli smo naime do Habijanovih  tenisica brenda Prada koje bez popusta koštaju, izvijestili su mediji, tisuću eura. Pola njegove plaće.

Između njih još je troje ljudi obavljalo tu navodno važnu dužnost gospodarskog ministra. Bio je to Darko Horvat, trenutačno prema dostupnim informacijama zaposlenik u Končaru i optuženik za nezakonitu dodjelu poticaja. Tu smo aferu zvali ''Po babi i stričevima''. Bivši ministar gospodarstva Tomislav Ćorić danas je tihi viceguverner Hrvatske narodne banke s manje vidljivim utjecajem na hrvatsko gospodarstvo, ali svakako ne bez njega koji se s javne scene morao skloniti nakon što se njegovo ime našlo u priči kompleksne afere o prekograničnom pogodovanju u energetskim projektima.

Kraće to zovemo afera Vjetroelektrane zbog koje bivša kninska gradonačelnica Josipa Čulina (tada Rimac) čeka pravomoćnost svoje optužnice. Ime Davora Filipovića nije se našlo nigdje, ali je na političkom sudu premijera Plenkovića proglašen krivim kada je pred javnost izašla informacija da je ministrov savjetnik Jurica Lovrinčević snimljen kako suradniku TV Mreže predlaže posao stoljeća u kojem bi državne kompanije mediju plaćale oglašavanje, ali bi medij dio novca vratio savjetniku i suradniku. To smo nazvali afera Mreža nakon koje je Filipović nekako jednostavno rekao da ide natrag na fakultet djelujući da je oduševljen što mu se otvorila mogućnost da domovini nastavi služiti znanstveno.

FOTO:  HINA/Lana Slivar Dominić

U međuvremenu...

U međuvremenu, poslovna beba afere Borg koja se sada zove Fortenova grupa grca pod teretom preskupog duga u nemogućoj misiji da se riješi sankcioniranih suvlasnika svojom poslovnom pozicijom koja vrlo slična onoj nekadašnjeg Agrokora prijeti da će za svoj opstanak progutati novac iz mirovinskih fondova navodno vrijednih hrvatskih radnika. Nažalost, ministri gospodarstva se toliko brzo izmjenjuju na način da svaki o tom resoru zna manje od svojeg prethodnika da naprosto nema smisla ministra pitati da obrazlaže zašto je to dobra investicija, imali ili nemali pravo o njoj odlučivati.

Uljanik čijim se uglavnom lažnim pokušajima oživljavanja elektrošokovima bavio Horvat na najboljem je putu da mu se priredi kakav pomorski poslovni pogreb što je za novog ministra odlično, možda je prvi koji ne mora učiti ništa o brodogradnji. Energetika koja je bila vrišteća tema u vrijeme Tomislava Ćorića danas se ozbiljno spominje samo u kontekstu subvencioniranja građanima računa za energiju i cijeni goriva, jer bolje je ne ulaziti u neke ozbiljnije rasprave o nekim ozbiljnijim projektima kako nam ne bi slučajno iskočila kakva afera.

Davor Filipović prema do sada poznatom nije činio ništa osobito značajno zbog čega će osobito nedostajati niti išta značajno zbog čega bi trebao otići da eto nije te nevolje sa savjetnikom. Osim možda što se nimalo nije slagao s prije njega smijenjenim predsjednikom uprave Hrvatske elektroprivrede. I ništa se osobito u Hrvatskoj nije zatreslo odlaskom svih nabrojenih ministara gospodarstva. Došao bi novi koji zna manje od prethodnog i od kojeg se očekuje manje nego od prethodnog i bio bi na funkciji dok ne bi otišao.

FOTO: HINA/Dario Grzelj

Plenkovićeva mantra

Ne valja ministar, dovedite novoga, mantra je koja se ustalila u protekla dva mandata Andreja Plenkovića pod čijom se premijerskom palicom funkcija ministra gospodarstva toliko izlizala da je postalo vrlo upitno koliko je uopće značajna. S novim ministrom nećemo voditi neke dubokoumne i važne razgovore o mogućoj potrebi neke nove industrijalizacije Hrvatske, o ulaganju u inovacije i razvoj, o zaostajanju gospodarstva u digitalizaciji i korištenju umjetne inteligencije, o energetskoj tranziciji, o omogućavanju preostalim proizvodnim kompanijama da povoljnije dođu do sirovina, o stanju farmaceutske industrije koja je nekad bila spektakularno važna ili tome kako uzdići izvoz ili kako će se hrvatsko gospodarstvo snalaziti kada sve njegove nedostatke ne budu više prekrivali izdašni EU fondovi. 

Habijan zasjeo u vruću fotelju: 'Idemo raditi, nema druge'

Sve to nećemo pitati novog ministra jer niti ne očekujemo da će se on time baviti. Prihvatili smo da ministar ne mora znati ono što smo nekada zamišljali da mora znati. Već će se snaći kada dođe na funkciju, zar ne? Pa da. Važno je da je obnaša, da se zna okružiti pravim savjetnicima kao što Filipović nije znao i sve će biti u redu, u jednom danu ima toliko mnogo protokolarnih obaveza da se gospodarstvom zaista mogu baviti gospodarstvenici. I lobisti. I ministrovi suradnici. I savjetnici. Ministar gospodarstva je tu da bude, a ne da radi. I zato Damir Habijan može biti ministar gospodarstva. I zato ne mora znati o gospodarstvu ono što smo nekada očekivali od ministara da znaju.