Ne, turizam neće podbaciti; dapače. Ali, dosta je i onoga 'neka samo pošalju eure, ali ne dolaze'

Pokazalo se to istraživanje MasterIndex koje je za Mastercard u travnju ove godine provela agencija Improve na uzorku od 1022 korisnika bankarskih usluga između 18 i 55 godina.

Tako 40 posto ispitanika ove godine planira otputovati na ljetni odmor unutar Hrvatske, dok 32 posto još razmatra tu mogućnost. Privatni smještaj ostaje najpopularniji izbor, a prilikom odabira destinacije najvažniji faktori su dobar omjer cijene i kvalitete te cijene smještaja pri čemu se preferiraju destinacije s manjom gužvom. Najveća briga vezana uz putovanje je rast cijena, odnosno inflacija.

Kada je riječ o planovima za putovanja ove godine općenito, ne samo vezanim uz ljetovanje, putovanje planira čak 90 posto ispitanika. Najčešće se radi o putovanjima unutar Hrvatske (77 posto), dok svaki četvrti planira posjetiti susjedne zemlje, ili one unutar Europe. Pritom je putovanjima unutar zemlje popularnost pala za šest postotnih bodova, a sve se više odlučuju posjećivati ​​zemlje u regiji i izvan kontinenta. Tako putovanje na drugi kontinent planira sedam posto ispitanika.

Dio je to istraživanja koje je u cijelosti objavio Poslovni dnevnik, a možemo reći da daje okvirnu, ali prilično točnu sliku ovogodišnje turističke sezone, kao i preferencija, ali i mogućnosti za ljetovanje hrvatskih građana.

Uvijek je riječ o cijeni...

Trenutačno najveća briga vezana uz putovanja za ispitanike je rast cijena, koji brine 56 posto ispitanika. U usporedbi s prošlom godinom, kada se geopolitička situacija u Europi češće spominjala među brigama, ove godine spominje se svega šest posto ispitanika, dok korona virus više nije izvor zabrinutosti prilikom putovanja organizacije. U usporedbi s prošlogodišnjim 61 posto, ove godine 31 posto ispitanika navodi da ih ništa ne brine vezano uz putovanja.

Dakle, već tradicionalno, negdje od početka lipnja svjedočimo objavama na portalima i na društvenim mrežama računa s ogromnim cijenama, koje ljudi snimaju diljem Jadrana i objavljuju, zapanjeni kako euri lete u nebo. Ove godine posebice, nakon što je Hrvatska i službeno uvela tu valutu. Da, budimo pošteni, ljetovanje u Hrvatskoj za naše je građane luksuz, no, ove godine svjedočimo i tome kako se sve više inozemnih turista žali da im je Hrvatska postala preskupa. To je činjenica.

Naravno, uvijek ima onih iznajmljivača i svakojakih u turističkom biznisu koji doista ''love u mutnom'', s uvijek istom računicom: ''oguliti'' turiste u ta dva i pol mjeseca pa onda relativno lagodno živjeti ostatak godine. I pritom kukati kako su turisti škrti, ne troše kao nekada, a još ružnije, vrijeđati ih kao nekakvu ''nižu vrstu'' koja dolazi kod nas.

E pa gospodo, vi bi onu ''višu vrstu'', koja šakom i kapom troši dolare i eure (do prošle su godine to bili rastrošni Rusi, koji nisu pitali za cijenu!), ali, što im zauzvrat nudite? I dalje ono isto- Sunce, more i zasoljeni zrak, kako bi rekao Gibonni? I još standardnu negostoljubivost, posebice u južnim dijelovima, gdje se na piće, posebice ako je ''obična'' kava, čeka pola sata, a izmoreni konobari vrte očima, jer im se ne da raditi, potplaćeni su, premalo ih je i umorni su.

Ljubaznost baš i ne stanuje kod nas

Budimo pošteni; sigurna sam da imamo jednu od najljepših obala na svijetu, ali jednako tako nismo baš prvi u ljubaznosti, a posebice je to vidljivo kod mnogih koji žive u turističkim gradovima pa im rijeke turista beskrajno idu na živce, uglavnom se žale na njih.

Još je davno netko ironično rekao: ''Bilo bi najbolje da samo pošalju eure, ali da ne dođu''...  Na žalost, ima tu dosta istine, ne baš pohvalne za nas. 

Jednako tako, valja pogledati i usporediti cijene, primjerice, jednotjednog ljetovanja u Turskoj, Grčkoj, na Malti, Španjolskoj, a u posljednje vrijeme i u Albaniji, koja sve više postaje hit turistička destinacija, nudeći neotkrivene lokacije, ugodan smještaj i pristupačne cijene.

I već na prvi, drugi pogled, vidljivo je da je Hrvatska doista skuplja od tih zemalja, koje su turizmu već odavno pristupile ozbiljno, studiozno i temeljito. A u Hrvatskoj se negdje oko Uskrsa počinje govoriti o sezoni i o potrebi ulaganja te konačnog ''obračuna'' s motom ''Sunce i more'', no, u stvarnosti, umjesto prefine jadranske ribe, u turističkim se mjestima i dalje nude čevapćići kao lokalni specijalitet.

Logike nema, ali i ima- naručiti platu s morskim delicijama za, primjerice, četveročlanu obitelj, gotovo da iziskuje podizanje nenamjenskog kredita ili plaćanje kreditnom karticom na rate. Zar ne slušamo posljednjih mjesec dana nevjericu kako kuglica običnog sladoleda stoji i do tri eura? A što je to? Kako to drugačije nazvati negoli- deranjem turista?

Zapravo, iz godine u godinu najčešće je identična priča o hrvatskom turizmu- mi smo, jednostavno, skupa destinacija. Najskuplja za nas građane, što je, dakako, beskrajno tužno i deprimirajuće. Da teško možemo uživati u vlastitoj državi, da se moramo odreći ljetovanja i zasluženog odmora, ili ako ga sebi i obitelji i priuštimo, otplaćivati sljedećih godinu dana. Ni Jadran više nije naš.

Možete li svoje egotripove ostaviti za jesen?

Ljudima je dosta- nemaju više živaca, ni strpljenja slušati beskonačna i beskrajna prepucavanja između dvojice čelnih ljudi, koji su u ovom posljednjem okršaju, o kojemu ne želim ni trošiti riječi, debelo pretjerali. Usred vrhunca turističke sezone, koju željno iščekujemo, oni se svađaju kao dvojica adolescenata, sazivaju izvanredna obraćanja i konferencije, kao da nas pripremaju za rat, a gotovo milijun je stranaca u zemlji. Srećom, oni ne gledaju naše televizije (uvjetno rečeno naše), jer vjerojatno ne bi razumjeli što se događa.

Da sada, kada pristojan svijet želi malo mira i odmora, svjedoči sumanutom ponašanju onih koji nam kroje sudbinu, umjesto da svoje egotripove barem odlože za jesen. Jer, sreće u njihovoj suradnji nema, nije je bilo, niti će je biti, tako da se s time možemo pomiriti i čekati sljedeću ''superizbornu'' godinu pa stvari postaviti na mjesta koja trebaju, ili opet izabrati isto. Na nama je, nije na drugima.

Ali, poseban je fenomen činjenica da u ovoj našoj državi postoji toliki broj onih koji se raduju navodnoj propasti hrvatskoga turizma pa svakoga dana ''bombardiraju'' nevjerojatno negativnim i katastrofičnim naslovima. Da smo na koljenima, da nas turisti zaobilaze, da smo skrahirali i da nam spasa nema. Čitajući to, čovjek se zapita: Za Boga miloga, među kakvim to ljudima živimo? Onima koji se doslovce naslađuju navodno lošijom sezonom, a ona to nije, dapače, uživaju plašeći narod i presretni su kada neki turist izjavi u televizijsku kameru kako nije zadovoljan svojim ljetovanjem. 

Pa nigdje nema ovoliko mrzitelja vlastite države; doduše, oni je i ne smatraju svojom, već valjda nekakvom usputnom, koja će valjda izumrijeti prirodnom smrću, na njihovo veselje. 

Ali, neće. Straha nema, ma koliko je teško, ma koliko ljudi odlazi iz nje i ma koliko bila ta nesretna kuglica sladoleda, kao nekakav ogledni primjerak hrvatskog turističkog Titanica.

Da, kod nas je sve skupo, a uvođenjem eura, život nam je dramatično poskupio, jer za euro mi nismo bili pripremljeni. Ni standardom, ni plaćama, a ni psihološki. No, to je sada gotovo, s njime živimo i plaćamo i čini nam se da ga brže trošimo negoli lijepe kune.

Željeti debakl svojoj državi neoprostiv je grijeh. Željeti da ona bude bolja, poštenija, uređenija, ugodnija za život, domoljubni je čin, domoljubna želja, a ne nekakva ''diverzija'' protiv nje, kako to smatraju oni koji ne razumiju da država nije isto što i vlast. Nikada nije ni bila. Vlast dolazi, prolazi, mijenja se, država, koliko god ranjena bila, ostaje. Pa, htjeli smo je. Barem većina nas.

Nema sreće od jahtaša

I da, hrvatski je turizam preskup, ali uvijek ima onih koji ovdje žele doći i učinit će to na svoj način, no, čuju li da ih se opisuje kao ''lošu turističku populaciju'', zauvijek će nam zatvoriti vrata. Sve i da nose paštete i hranu u automobilima, oni su naši gosti i svakoga od njih trebamo cijeniti. Jer su između šarolike turističke ponude ipak izabrali nas, malenu državicu najljepšega mora na svijetu s tisuću otoka.

To je ono na čemu, uz ostalo, moramo raditi u vlastitim glavama. Naučiti poštovati one koji su u sadašnjem užasnom trenutku u kojemu su i Europa i svijet, odlučili potegnuti do nas i uplatiti svoj teško zarađeni novac u Državni proračun. 

Oni super bogati, koje bi turistički djelatnici i iznajmljivači najviše voljeli vidjeti, umjesto ovih s paštetom, ionako ljetuju na turbo bogatim jahtama, s kojih gotovo i ne silaze u gradove i mjesta, jer imaju sve što im treba i žele svoju anonimnost. Od njih se hrvatski turizam neće ni obogatiti, ni usrećiti. Već upravo od onih s paštetama. Ako ih mi ne budemo vrijeđali.