Ne treba spašavati biznis 'ljudskim pravom na zarazu', treba osmisliti novu ekonomiju

Istovremeno, gospodarstvo se ne može brzinski potpuno vratiti na staro, a da sve što smo podnijeli zatvoreni u svojim kućnim zidovima mjesec i pol dana jednostavno bacimo niz vjetar.

Epidemiolozi slave, pola gospodarstva plače. Tako otprilike slika izgleda. Epidemiolozi su dozvolili pozivanje kompletne rodbine na vjenčanja, ali nisu dozvolili vjenčano slavlje. Hotelske dvorane i catering servisi, ne žive od vjenčanja nego od proslave. Primjera bi moglo biti beskonačno.

Sve glasniji zahtjevi za slobodnim radom

Što se ljudi više i slobodnije kreću to pogoduje biznisu i istovremeno šteti epidemiološkoj slici. Zahtjevi za što slobodnijim mogućnostima rada uskoro bi mogli biti sve glasniji.

Isto kao pandemija. Prvo je virus harao Kinom, a mi smo se okupljali za Valentinovo. Potom je virus došao u Italiju, a mi smo se okupljali za Dan žena. Potom je virus došao kod nas, a mi smo se okupili svaki u svojoj kući oko štednjaka i stola u blagovaonici. Zatvaranje gospodarstva prvi je osjetio konobar na vlastitom novčaniku, posljednja će ga osjetiti službenica neke lokalne samouprave koja ni danas još ne razumije u čemu je problem. Počne s malim stvarima.

Primjerice, ako imate automobil kojem mijenjate gume dva puta na godinu kažu vam da čuvanje guma više nije besplatno. Moguće je da će se kod frizera ići rjeđe zbog svih tih dezinfekcijskih mjera pa bi i frizura mogla biti skuplja, a i kava u kafićima jer će biti manje stolova... Ako zaista turistička sezona odradi samo 30-ak posto onoga što je dosad davala svijest o tome gdje smo (ne samo zahvaljujući nama jer ne odlučujemo samo mi hoće li itko doći k nama na ljetovanje) tada će svi polako početi shvaćati da se pod epidemiološkim mjerama živi teško ili nikako. 

Pravo na zarazu korona virusom

Igor Rudan, jedan od znanstvenika koji se najgorljivije primio posla tumačenja pandemije građanima u svojoj posljednjoj kolumni u Večernjem listu  je istaknuo kako bi se moglo početi razmišljati o "dodjeli prava svim ljudima na zarazu korona virusom". Objasnio je kako bi to značilo prepuštanje punoljetnim građanima Hrvatske da osobno procijene prihvatljivi rizik za sebe osobno, kao i za sve osobe o kojima skrbe, a zatim tom prihvaćenom riziku prilagode svoje ponašanje.

Međutim, bi li to spasilo ekonomiju? Danas nitko ne zna, stručnjaci tek pretpostavljaju kakva će biti jesen što se pandemije tiče. Pitanja o tome hoće li biti virusa, lijeka ili cjepiva nemaju jasne i jednoznačne odgovore. U tim neizvjesnim uvjetima Rudanov prijedlog zvuči intrigantno. Da jednostavno nakon što smo dovoljno naučili o korona virusu sada gospodarsku štetu pokušamo popraviti ostavljanjem pojedincu da bira što će i kako će na osnovu svih dostupnih mu podataka. Time bismo COVID-19 sveli mogli svesti na vodene kozice, dječju bolest koju je dobro preboljeti u dječjoj dobi pa neki hrabriji roditelji nose svoje mališane na igranje s onime koji je obolio da se te muke što prije riješe. Na drugom kraju štapa su oni roditelji koji djecu cijepe i od vodenih kozica iako to nije obvezno, ali ne žele ni sebi ni djetetu tu gnjavažu priušćivati.

I mnogi bi se doista mogli uhvatiti ovakve ideje. Svatko bi za sebe procijenio kako se želi ponašati. Održavali bi se veliki koncerti i došlo bi nekoliko tisuća ljudi. Hrvatska bi ususret glavnom dijelu sezone otvorila svoje granice i Jadran bi bio pun turista...i kako i sam Rudan kaže, neki bi ljudi umirali. Bilo bi to prakticiranje ljudskog prava na zarazu korona virusom.

Argumenti se nižu, pa kažemo da nije zabranjen promet zato što ljudi u njemu ginu, dozvoljeno je i pušenje iako ljudi od posljedica cigareta umiru... Ali isto tako izazivanje prometnih nesreća sa smrtnim posljedicama je kazneno djelo, u zemljama zapadne Europe polica zdravstvenog osiguranja je skuplja za pušače, a ljudska prava čovjeka u pravilu su ona kojima se drugom čovjeku ne nanosi šteta. Epidemiolozi bi stoga trebali objasniti kako je moguće prakticirati ljudsko pravo na zarazu korona virusom, a da istovremeno tom praksom ne nanosimo štetu onima koji žele prakticirati svoje pravo da se ne zaraze?

Spas gospodarstva

I bi li to sve zajedno spasilo gospodarstvo od oštre i iznenadne recesije, a brojne države, kompanije pa i cijele sektore od reformiranja, restrukturiranja i ponovnog izmišljanja?

Vjerojatno ne bi. Dovelo bi do prirodnih karantena pojedinih skupina u društvu u zamjenu za ove koje su nam naređene. I ogroman broj ljudi što zbog njihove dobi, što zbog rizičnosti prema zdravstvenom kartonu stavilo u neravnopravan položaj kad je riječ o slobodi kretanja.

I tako bi korona virus nakon što je poharao mnoge zdravstvene sustave i pobio više od dvije stotine tisuća ljudi te iz epidemiologije izašao u ekonomiju pregazivši i nju prilično uspješno konačno stigao do – politologije? Ili je od početka na tom polju? Možda je upravo s aspekta ljudskih prava potpuno promašeno spašavanje ekonomije koju je korona virus svugdje u svijetu zaustavio (i u Švedskoj jer ta država očekuje pad BDP-a između 7 i 10 posto) i možda je pametnije osmisliti novu ekonomiju?