Ne treba se bojati poskupljenja 'zbog' uvođenja eura, rast cijena opravdavat će se drugim razlozima

'Niti tisuću eura' psihološki zvuči manje od 6500 kuna koliko medijan plaće iznosi izražen u odlazećoj hrvatskoj valuti iako je riječ o istoj vrijednosti. No, hoće li vrijednost te plaće biti ista ovisi naravno o poskupljenjima uzrokovanim uvođenjem eura.

Ministar financija Zdravko Marić izjavio je da će učiniti sve kako bi se spriječilo neopravdano podizanje cijena zbog promjene valute, a bude li ga obećao je učiniti sve kako bi spriječio lovce u mutnom da profitiraju. Naravno, ostali smo uskraćeni za definiciju neopravdanog na kojoj bi, kad se ministar Marić već poslužio tom riječju, trebalo inzistirati.

Naime, u posljednoj godini kune kao službene hrvatske valute već preskupa hrana još će poskupjeti, očekuje se da će plin od travnja za prosječno kućanstvo biti skuplji i do 60 posto, struja neće puno zaostajati, građevinski materijal će također dalje poskupljivati kao i namještaj, a čim cijena goriva više nije administrativno reguliurana litra benzina stoji više od 11 kuna.

Inflacija koja se svugdje u svijetu razmahala opravdava se sveprisutnom pandemijom, poremećajem globalnih lanaca opskrbe, nestašicama, tranzicijom na zelene izvore energije i brojnim drugim razlozima. Hrvatska uvodi euro u doba najveće globalne inflacije u posljednja četiri desetljeća baš kao što se nada postati dijelom Unijinog Schengenskog prostora u vrijeme sve raznovrsnije politike zemalja članica po pitanju Covid potvrda. U dijelu koji se tiče eura možemo očekivati da će efekt njegova uvođenja biti već ove godine uračunat u poskupljenja svih usluga, a od uslužnih djelatnosti satkano je 70 posto hrvatskog gospodarstva.

Usluge će poskupljivati zbog rasta cijena režija i komunalnih službi, zbog skupljeg goriva, i niza drugih ulaznih troškova maskirajući uvođenje eura kao razlog poskupljenja, a ministar Marić morat će na kraju zaključiti da nije uspio razlučiti što je zbog čega poskupjelo i koliki dio poskupljenja je opravdan, a koliki nije. To je jasno Borisu Vujčiću, guverneru Hrvatske narodne banke, uzdrmanog ugleda koji je potrošačima uspio ponuditi spasonosni savjet. Poručio nam je da ako vidimo da nam netko diže cijene uvijek možemo otići kod nekog drugog koji neće dizati cijene tamo gdje postoji konkurencija.

Guverner, čija se bankarska institucija istražuje zbog sumnje u to da su njezini zaposlenici zarađivali trgovanjem na osnovu povlaštenh informacija, smatra kako je biranje onih koji nude najniže cijene najbolja zaštita od rasta cijena. U nekoj uređenoj ekonomiji jest, međutim kad je cjenovna politika u pitanju hrvatsko tržište nerijetko oboli od kartela, oblika poslovanja u kojem svi biznisi u nekoj branši u isto vrijeme podignu cijene u gotovo istom iznosu kako potrošaču zapravo ne bi ostavili mogućnost izbora.

Potraga za Vujčićevim 'jefinijim ponuđačima' mogla bi vrlo lako na površinu istjerati raspravu o tom fenomenu koji je u hrvatskoj ekonomiji naoko sveprisutan, ali nikad dokazan. Ne postoji, baš kao ni sukob interesa, baš kao ni trgovanje uz pomoć povlaštenih informacija.

Upravo je uvođenje eura istjeralo na svjetlo dana nužnost dodatnog postrožavanja propisa za vodstvo i zaposlenike Hrvatske narodne banke kojima će od ožujka biti zabranjeno zgrtati zaradu trgovanjem obveznicama banaka koje nadziru. Do sada su spretnim propustom da usklade niske standarde HNB-a s visokim standardima Europske središnje banke imali mogućnost biti u stalnom potencijalnom, ako ne i realiziranom sukobu interesa. Možda se možemo nadati da bi nas uvođenje eura moglo pogurnuti jednu stubu više na poslovno civlizacijskom polju pa da ozbiljnije počnemo propitivati i kartele i da tražimo definiciju Marićeva 'neopravdanog' kada nam svoje neupitno uvećane cijene ponude osiguranja, autoprijevoznici, škole stranih jezika, teretane, frizeri ili privatne poliklinike.