LIBERALNA KAPITALISTICA
'Ne, hvala', kao simbol morala u biznisu i bešćutna blogerica kojoj su 'svi zavidni'
Kad god ''moral i biznis'' stavite u istu rečenicu sigurno je samo to da se otvaraju vrata raspravi bez kraja kojoj gubitak smisla prijeti i prije nego stigne do svoje trećine. No, upravo su moral, a možda i čast, uzvišene vrline koje istrenirani stvarnošću života ne očekujemo viđati baš često, isplivale na površinu naše poslovne scene prošli tjedan.
Lucijan Carić, stručnjak za informatičku sigurnost i Leon Juranić, suvlasnici tvrtke DefenseCode odbili su nominaciju za Zlatnu kunu, nagradu Hrvatske gospodarske komore. U pristojnom obrazloženju Carić je istaknuo kako je to samo ''ponavljanje njihova poznatog vrijednosnog suda o društvu u kojem živimo i njegovim institucijama''.
Carić HGK smatra netransparentnom i nedemokratskom institucijom prvenstveno namijenjenom uhljebljivanju političkih podobnika i poslušnika te prisilno financiranom institucijom koja kako kaže postoji samo ''milošću vlasti i posebnog zakonskog propisa'' i nema uporište u rezultatima rada niti u zadovoljstvu njezinih članova.
Ukratko, odbijanjem sudjelovanja u nagradnom procesu HGK za Zlatnu kunu Carić je djelom popratio ono što glasom zastupa i to je djelo zapravo glasnije i od najglasnijeg glasa svakog poduzetnika, ili influencera koji će danas mlaćenjem jezikom pred megafonom zahtijevati ukidanje i Komore i svih parafiskalnih nameta, a sutradan u finom odjelu pristojno stajati glave pognute pred predsjednikom te iste Komore dok drži govor o budućnosti.
Ovo potonje će se zvati pristojnošću i društvenim uvažavanjem unatoč različitosti u stavovima, a ovo prvo Carićevo opisat će se kao osebujnost pojedinca koju svakako treba podržati kao izdvojeni čin protesta.
Naime, bilo bi silno nepristojno i dapače jako bezobrazno reći da su poduzetnici koji smatraju HGK bespotrebnom institucijom koja im oduzima novac samo zahvaljujući zakonskoj prisili, a istovremeno sudjeluju u izboru za nagrade HGK, rado ih dodjeljuju i rado ih primaju naprosto – nemoralni. Ili licemjerni?
Nisu. Oni samo moral vide drugačije. Žele sudjelovanjem u radu HGK, kada već moraju plaćati tu članarinu, barem malo doprinijeti povećanju njezinih opće korisnih funkcija? Budući da se unatoč svom tom trudu svih ovih godina ipak sve glasnije i glasnije bune protiv HGK, ispada da poduzetnički pobunjenici protiv HGK ni u čemu nisu uspješni. Niti suradnjom s Komorom u dodjeli nagrada uspijevaju promijeniti prirodu Komore, niti svojim glasnim zahtjevima za ukidanjem obveznog članstva u Komori uspijevaju taj cilj i postići.
Upravo zbog njihova neuspjeha u postizanju bilo kakve promjene osebujnost pojedinca koji je uz ''Ne, hvala'' odbio sudjelovati u nagradnom procesu postaje važna kao djelo koje je popratilo riječi i dalo im time vjerodostojnost.
Možda bi, kad bi bilo malo više hrabrosti i malo manje potrebe za umrežavanjem na sve moguće načine u tom našem poduzetništvu Carićevo ''Ne, hvala'', moglo biti usmjerenje prema putu koji bi zapravo vodio ka promjeni.
Promjeni prema društvu u kojem poduzetnici jasno reći da ne žele nagrade od institucije koju smatraju beskorisnim sisačem njihova novca. Naravno, osim ako cilj glasnim kritičarima zapravo nije ujutro kritizirati, pa se tom kritikom okoristiti, da bi se predvečer okoristili suradnjom.
Da, može se reći da je osebujnost jednog poduzetnika koji svojim djelima prati stavove koje riječima zastupa doista simbol morala u biznisu.
Na drugoj strani, vic kaže da ''mali Mujo ide kuda i svi'', a narodna poslovica da ''u krdu smrdi, ali barem nije hladno''. Izvrnuta društvena pravila na kojima počiva globalna ekonomija u kojoj nam kao potrošačima u konačnici nije važno ni što su jeftinu odjeću koju kupujemo možda šila maloljetna djeca u nekoj dalekoj siromašnoj zemlji za pokoju kovanicu, diktiraju smjer u kojem će mali Mujo ići kao i mjesto na kojem će ostati kako se ne bi smrznuo.
Krađa sadržaja, kopiranje, manipulacije, ucjene...
U jednoj drugoj, također prošlotjednoj priči o moralu u biznisu krdo je na društvenoj mreži, navodno broji pola milijuna očnih jabučica uprtih u knjige na popularnom blogu ''Čitaj knjigu'' blogerice Alis Marić. Nesretna je blogerica koja je od bavljenja knjigama napravila sjajnu platformu za reklamiranje raznih drugih proizvoda, primjerice, kreditnih kartica, uspjela postati poznata po–bešćutnosti za koju se nemušto ispričala.
Alis Marić je, naime, uspjela sjesti u taksi bez maske i vozaču koji ju je zamolio da stavi masku zato što on kod kuće ima starog oca uspjela reći kako ne vidi poveznicu između nje i njegova oca. Potom se pohvalila da ju je ipak vozio na željenu destinaciju i dodala kako mu je ''glas drhtao'' dok je govorio o svojem ocu, čudeći se njegovu strahu. Gospođa Marić, naime, vjeruje da Covid-19 ne postoji i tako se i ponaša bez obzira kako to ponašanje utjecalo na druge ljude. Pandemija je dovela do mnogih podjela u društvu, a ali u slučaju poduzetništva Alis Marić na površinu je isplivalo nešto drugo.
Njezino je ponašanje u kontekstu poricanja pandemije, a ne njezino mišljenje o tome dovelo do žestokog odgovora što na društvenim mrežama, što u medijima. Stotine ljudi joj je poručilo da ne odobrava njezino ponašanje, iako joj nitko nije odrekao pravo na mišljenje.
Istovremeno dogodilo se još nešto. Napuklina u biznisu koji se pozicionirao kao centralno mjesto za uspjeh bilo koje knjige, bilo kojeg književnika ili bilo kojeg izdavača otvorila je slavinu iz kojeg su potekla neugodna iskustva brojnih ljudi sa spomenutom poduzetnicom pa je prozvana za krađu sadržaja, kopiranje, manipulacije, ucjene... sve ono što se u biznisu zna raditi, ali nije baš moralno, a na što ona godinama odgovara tako što ističe da su joj svi i uvijek samo zavidni jer je uspješna.
Pobuna publike u riječima se pretvorila ovaj put ipak u djelo uskraćivanja ''lajka'', ili praćenja na društvenim mrežama. Poštena je to disciplinska mjera za ponašanje prema vozaču taksija. Isto kao što javni linč na nju treba svakako osuditi.
Poduzetnica se ispričala, jer potrebno je spašavati biznis, zaustaviti padanje lajkova, vratiti ljude u krdo–jer, publika je ono od čega se živi.
Publici, odnosno potrošačima, nije pak najvažnije je li primjerice uzgajivač jabuka lik koji doma mlati ženu i djecu, važno nam je da su nam njegove jabuke pod nepcem fine. O mlaćenju žene i djece neka se brinu institucije, a mi ćemo svakako riječima podržati zaštitu slabijih dok grickamo sočnu jabuku i plješćemo njezinu proizvođaču dok se uspinje na pozornicu kako bi od predsjednika državne institucije primio nagradu za izvozne uspjehe svojeg OPG-a.
Ima li morala u biznisu? Ima. Nađe se. Ponekad značajno povećava troškove i komplicira poslovanje posebno ako ga okolina ne potiče.
Jednostavno, moral se rijetko nosi u poslovnom stilu odijevanja, najčešće ga oblačimo u kućnoj odjeći i da bismo opstali na tržištu većinom činimo jedino moguće – priklanjamo se krdu.
I zato se ne treba bojati za HGK-ovu Zlatnu kunu, ona će ići dalje, a ne treba se bojati ni za blog ''Čitaj knjigu'', jer on nije u rukama svoje trenutačno nepopularne blogerice, on je u rukama nejakih izdavača knjiga, jer oni zapravo taj biznis pune i knjigama i novcem pa će publika tamo skupljena ostati i opstati ako izdavači odluče da svoje naslove ne žele izgubiti na jednom mjestu okupljene očne jabučice samo zato što vlasnica bloga ne vjeruje u Covid- 19, smatra da su Donaldu Trumpu izori ukradeni i ponašala se bešćutno prema vozaču taksija.
Ako joj izdavačke kuće ne kažu ''Ne, hvala'', knjiška će poduzetnica iduće godine u ovo doba uspješno poslovati, baš kao što će Zlatna kuna i dalje biti važna nagrada iako joj je jedan poduzetnik prateći svoje riječi svojim djelima rekao ''Ne, hvala''.
I nema ničega lošega u tome. To je samo poslovni život po običaju.
Komentari
VAŽNO Ako ne vidite komentare ne znači da smo ih zabranili ili ukinuli. Zahvaljujući pravilima Europske unije o privatnosti podataka treba napraviti sljedeće: 1. Logirati se na Facebook u ovom browseru i omogućiti korištenje kolačića (cookies). Logirati se možete ovdje: https://www.facebook.com/ 2. Uključiti third party cookies u svom browseru. Ako koristite Chrome to možete učiniti na chrome://settings/cookies. Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.