Ne, HDZ neće nestati, ma koliko o tome neki maštali

Budući da su 2024. godine čak tri izbora - parlamentarni, predsjednički i oni za Europski parlament, možemo je komotno nazvati pravom godinom izbora. I posve je jasno zašto je sada takva ''gungula'' u  hrvatskoj političkoj areni, a oni koji su uvjereni kako će HDZ izgubiti, mogli bi se ponovno po tko zna koji puta razočarati.

Ne, gospođo Marijana, HDZ neće nestati

Poput, recimo, Marijane Puljak iz Centra, zapravo male strančice, čiji je suprug Ivica gradonačelnik Splita, koja je slavodobitno u Hrvatskom saboru izjavila kako će ''2025. biti prva godina kad je HDZ nestao i da više neće biti bitan na političkoj sceni''. I još dodala: ''Unaprijed se radujem toj novoj godini", podebljavši to izjavom da ''jedva čeka doček Nove 2025. godine kada će 70 posto građana moći jedni drugima čestitati novu godinu i ulazak u prvu godinu kada je HDZ nestao i nije više bitan''.

Ne, gospođo Marijana, HDZ neće nestati, a posebice ne s političke scene, na kojoj se, samo s kratkim razdobljem vladavine bivše šestočlane koalicije, a kasnije Vlade pod vodstvom Zorana Milanovića, povukao u oporbu. Natjeran rezultatima izborima, ali vrlo brzo uskočili su nazad u sedlo. I jašu nemilosrdno.

Gospođo Marijana, osobno također pripadam onima koji nisu glasali nikada, a ni neće, za HDZ, ali čini se da bolje razumijem i procjenjujem mentalitet hrvatskog naroda od Vas, bez ikakve želje za vrijeđanjem. Jer, ma koliko to željeli i Vi, a i brojni građani ove države, koja ih doslovce ''melje'', HDZ ima biračko tijelo stabilno i čvrsto poput granitnih stijena, koje ni najveći valovi, ni divljina prirode ne može uništiti.

Jer, HDZ je zapravo način na koji je ustrojena ova država, ne samo model vladanja, koji nas pritišće, a na samu kritiku te stranke, njegovi trolovi bijesno skaču i nemilice, prostački i vulgarno vrijeđaju sve one koji ih ne dižu u nebesa. Pišući nam da smo ''komunjare'', ''Soroševi plaćenici'', ''izdajnici'', ''crveni'', ''partizani'' i slične gluposti, ne znajući pritom što je i koliko tko od nas dao dok se stvarala hrvatska država.

Da, gospodine Nikola, slažem se da nije dobro

Nikola Grmoja iz Mosta nastavio je dalje: "Zabrinut sam za budućnost ove zemlje, ako na idućim izborima ponovno pobijedi HDZ", dodajući  kako nije vrijeme za trijumfalizam ni za nekakvo ruganje.

"Ja tu mogućnost ne isključujem, ne znam koliko su realne ankete i ako vi prekrojite izborne jedinice, pitanje je što će biti", rekao je Grmoja HDZ-ovim zastupnicima. Ustvrdio je kako ni za HDZ ni za Hrvatsku "nije dobro toliko vlasti koliko sada imaju i koliko su dugo na vlasti".

"To korumpira samo po sebi, a apsolutna vlast korumpira najviše", rekao je Grmoja i pozvao građane da se na idućim izborima odluče za promjenu rekavši - ona će biti dobra za Hrvatsku.

Čini se da je Grmoja ipak realniji od svoje kolegice, svjestan činjenice da se HDZ neće ukloniti, a kamoli nestati iz političkoga života. 

Iako je optužena za korupciju, prozivana za apsolutno sve što u državi ne valja, promatrana pod povećalom u Europi, opominjana milijun puta od raznih europskih i svjetskih udruga i institucija, ta stranka neće nestati. Može joj pasti popularnost, može početi stagnirati, čak i ako zanemarimo silne ankete koje su, kako rekoh, nepredvidive, ali sposobna i lukava te spretna u preživljavanju, uvijek će naći načina za ostanak na vlasti.

Malo manjinci, malo razbijanje drugih strančica, navlačenje ruku u Saboru, tanka većina, klimava, ali ipak većina.

Lakše je reći što ne plaćamo, nego obrnuto

I može Plenković mrtvo-hladno izjaviti da će država financirati HEP s 900 milijuna kuna, ponosno uzvikujući kako će ostati u stopostotnom hrvatskom vlasništvu, ne rekavši pritom ono što svi znamo - da je to naš novac. Kao spasitelj koji je slavodobitno najavio kako se cijena struje neće povećavati sljedećih šest mjeseci, a plina još godinu dana, što na prvu zvuči krasno, ali već na drugi pogled potpuno je jasno da ćemo to u konačnici opet sve mi, porezni obveznici, platiti. 

Kao što plaćamo skupocjene automobile, poslovne ručkove i večere, telefone, putovanja, reprezentacije, jednostavnije je nabrojati što ne plaćamo, jer plaćamo apsolutno sve i dobro je da još uvijek primamo i plaće i mirovine i da se država već nije raspala. Barem ne formalno.
I može Plenković putovati u Kijev i grliti se s Volodimirom Zelenskijem, dajući po tko zna koji puta potporu Ukrajini, stavljajući se tako u ravninu s moćnim državama, poput Francuske, Velike Britanije pa čak i Njemačke, u kojoj je država podijeljena oko pomoći izubijanoj Ukrajini.

Nova ''metalna kanta''?

"Drago mi je da ćemo s Ukrajinom organizirati i biti domaćini Međunarodne donatorske konferencije o humanitarnom razminiranju u Ukrajini u Zagrebu u listopadu ove godine", najavio je Plenković u Kijevu.

Izvanredno, to je pobješnjeli tiranin Putin, kojemu je Hrvatska ionako na vrhu popisa neprijateljskih država, sigurno dočekao s radošću. A Plenković nas, unatoč tome što i vrapci znaju da smo na strani Ukrajine u tom agresorskom ratu, još dublje uvlači u taj glib, riskirajući živote i sigurnost hrvatskih građana. 

Čini se da nam onaj dron, kako bi Milanović rekao, ta ''metalna kanta'', nije bio dovoljan. Ne, treba nama još žešće, ne bismo li shvatili da se mali ne mogu, a i ne smiju gurati u prve redove, dok se veliki natječu i odmjeravaju snage, koristeći topovsko ljudsko meso.

Još jednom, bravo za Plenkovića, Kijev je zaista lijep grad i rado se on u njega vraća, čak i kada je polurazoren. Na koncu, s Ukrajinom je i započeo svoj proboj na europskoj političkoj pozornici, jeste li zaboravili?

I tako, da rezimiram, bez suvišnih filozofiranja, ali potpuno realno i bez ikakvih emocija. Politika je ionako umijeće nemogućega.

Premazani svim mastima

Temeljni odnosi u parlamentarnoj areni potpuno su jasni, a hrvatska stranačka scena zapravo je sustav s jednom dominantnom političkom strankom, jer jedino HDZ ima obilježje nacionalne stranke u pravom smislu riječi. Jedino HDZ ima mrežu razvijenu u cijeloj državi, a i dijaspori. To je ključni fakt.

SDP je u dubokoj krizi i apsolutno je izgubio utjecaj u nekim od svojih tradicionalnih utvrda, poput Zagreba ili Splita, dok im je u nekim regijama stranačka organizacija praktični nestala. 

I jedino je HDZ dovoljno premazan svim mastima da pokupuje sve koje treba, a koji se kunu kako to nikada neće učiniti. Hoće, kada dođe vrijeme, kao i uvijek. Od navedenih manjina nadalje.

Nije HDZ stvorio državu, već njezini građani, branitelji, svi koji su hrabro otišli u rat i platili domovinu krvlju. Ali, HDZ je odavno potpuno prisvojio državu, kao da je privatna imovina. I svi smo mi njihovo vlasništvo, koliko god to grubo zvučalo.

Jer, oni koji su shvatili da ovdje nikada neće biti bolje, odavno su spakirali kofere i otišli, tražeći sebi novi, pravedniji život, ma kako im teško bilo. Ili ih i dalje pakiraju, nove generacije odlaze. Ne žele više biti taoci pohlepnih usta kojima nikada nije dosta. 

Mi koji smo ostali uvijek imamo izbora. Na izborima. Pa, strpite se svi do kraja 2024. godine i nemojte onda ponovno kukati kako je HDZ nepobjediv. Posebice ako ne izađete na birališta. A i ako izađete, planovi za buduće koalicije odavno su već pripremljeni.