Natječu se u osudi svastike, a cvile jer se u Dinamu ne čuje 'kaj'

Štoviše, zluradi novinarčići i lovci na «fašistoidne fenomene» natjecali su se zajedno s nesposobnim političarima na vlasti kako u svim segmentima hrvatskog društva osuditi neizbrisive recidive nacističke prošlosti. Priča sa svastikom očito ne dopušta pluralizam interpretacija, sve je tu od početka jasno. Na djelu je brutalno glorificiranje nacizma, pa bi u skladu s time trebalo kazniti Hrvatski nogometni savez, a istodobno uskratiti zadovoljstvo užitka svima onima koji iskreno vole nogomet i hrvatsku reprezentaciju.

Paradoksalno je u svemu tome da je intencija singularno orijentiranih tumačitelja fenomena svastike gotovo istovjetna s nakanom počinitelja ovog subverzivnoga zlodjela: svakodnevnim podgrijavanjem priče o rasizmu nanijeti hrvatskom nogometu po mogućnosti što veću štetu. Sve se to događa u trenutcima kada  HNS bilježi uspješne rezultate u svim segmentima svoga djelovanja. HNS je, suprotno očekivanjima, uspio progurati Davora Šukera u Upravni odbor UEFA-e, njihova je blagajna godinama puna kao šipak, a nogometna izborna vrsta uspješno napreduju u kvalifikacijama za Europsko nogometno prvenstvo koje će se održati u Francuskoj iduće godine.

U Hrvatskoj je uspjeh očito nepoželjna pojava, jer, nažalost, još uvijek dominira socijalistička paradigma uravnilovke. Ako je cjelokupno gospodarstvo u recesiji, a BDP već četvrtu godinu u padu, državnim moćnicima je neshvatljivo da netko može biti uspješan poput HNS-a, ili sačuvaj Bože, dominirati kao Dinamo u proteklih deset godina. Zbog toga je prijeko potrebno pronaći sredstva i metode poput «ukazanja svastike» da bi se sve koji su uspješni vratilo u razinu nekadašnje socijalističke uravnilovke, nešto po uzoru na postupak u Prokrustovom krevetu. Jedna od mnogih naracija o Prokrustu kaže da je  imao pomični krevet te da je putnike dobro odmjerio prije nego bi se ad hoc odlučio za dimenzije kreveta u koji je postavljao putnike.

Fenomen svastike na poljudskom stadionu podsjeća me nekako na priču o Prokrustovoj pomičnoj postelji u kojoj po intenciji stvari druga strana mora nastradati. Postavljanje svastike na nogometni travnjak gdje kao domaćin igra hrvatska nogometna reprezentacija, nakon što je UEFA protiv HNS-a ispucala širok arsenal kažnjavanja, učinjeno je očito s intencijom da se hrvatsku nogometnu reprezentaciju eliminira iz daljnjih natjecanja za Europsko nogometno prvenstvo, nakon što se praktički već kvalificirala. Paradoksalno je da uz sve sigurnosne mjere policija još nije uspjela identificirati nepoznatoga počinitelja ove subverzije. Umjesto učinkovite akcije policije, imali smo priliku pročitati stupidni komentar ministra Ostojića na njegovom Facebooku kako je možda “neka bivša misica pregledala teren”. Vjerojatno je aludirao na suprugu Roberta Kovača, izbornikova brata i prvog pomoćnika, koja je prije 20 godina bila prva pratilja miss svijeta, a imala je privilegij da među rijetkima može uživo pogledati utakmicu s Italijom.

Poznato je da su u međuvremenu FIFA i UEFA postale prononsirano leglo kriminala i korupcije. Da bi to prikrili, u javnosti su vješto plasirali mit o borbi protiv rasizma do iskorijenjenja, odnosno nultu stopu tolerancije prema rasizmu. Da ta nulta stopa  uvijek može biti drugačije određena i interpretirana, pokazalo je Europsko nogometno prvenstvo prije tri godine kada je UEFA, ovisno o situaciji, primjenjivala različita mjerila i kriterije kažnjavanja. Kao ilustrativan primjer možemo  navesti  postupak Europske krovne, nogometne organizacije nakon nereda njemačkih navijača na  utakmici između Njemačke i Danske 17. lipnja  2012. Njemački su navijači razvili na spomenutoj utakmici ogromnu zastavu s kukastim križem skandirajući famozni nacistički „Sieg“. UEFA je kaznila bogati njemački nogometni savez (DFB) simbolično s 25 tisuća eura, bez ikakvih dodatnih opomena, upozorenja ili uvjetovanja. Istodobno su nedosljedna gospoda iz švicarskog Nyona počastila Hrvatski nogometni savez kaznom od 80 tisuća eura zbog bačene banane Balotelliju na utakmici naših reprezentativaca s Italijom.

Institucionalna borba protiv rasizma u različitim segmentima bit će u bliskoj budućnosti jedno od glavnih obilježje, ne samo FIFA-e i UEFA-e, nego i svih Vlada Europske unije. Na rasizmu se, naime, testira civilizacijsko pitanje uvažavanja ljudskih prava, odnosno njihove provedbe u praksi.  Pojavu svastike na Hajdukovom stadionu nikako ne bismo smjeli tumačiti kao fenomen rasizma nego kao subverzivni čin zlonamjernih počinitelja koje treba osuditi i paradigmatično kazniti visokim kaznama zbog dalekosežnih posljedica koje će izazvati njihova  dobro smišljena diverzija. Ako postoji neki izražajniji oblik rasizma u hrvatskom društvu, onda ga možemo susresti kod novinarskih piskarala koji neprestano liju krokodilske suze nad akumulacijom stranaca u  HNL-u, poglavito u GNK Dinamu, te pišu žalopojke kako se u Dinamovoj svlačionici ne čuje više popularni zagrebački «kaj». Nećemo valjda očekivati da Širokobriježanin Ante Ćorić, jedan od najvećih talenata hrvatskog nogometa,  odjednom počne «kajkati» jer to žele ugledna zagrebačka nogometna pera koja dobro zarađuju dok na suptilan način, svjesno ili  nesvjesno, promiču rasizam.

P. S.

Sinoć na večeri u jednom dubrovačkom restoranu, dva stola pored mene, sjedio je tamnoputi mladić obučen u dres hrvatske reprezentacije s brojem i imenom Luke Modrića. Dečki su razgovarali na američkoj varijanti engleskog.