Nasilnik slobodan za blagdane; je li Hrvatska od Istanbulske usvojila samo rodnu ideologiju?

O poruci koja je ponovno poslana javnosti ne treba ni govoriti. Ne nalazi se bez razloga hrvatsko pravosuđe i to ne samo u percepciji građana o njegovoj korumpiranosti i ovisnosti o političkim utjecajima nego i prema mjerljivim kriterijima kao što su dugotrajnost postupka, učinkovitost, stopa rješavanja predmeta i sl., na sa samom dnu ljestvice europskih zemalja. A učinkovito i neovisno pravosuđe jedan je od temelja funkcioniranja pravne države, a takva je ona država u kojoj građani mogu neometano ostvariti svoja ustavom i zakonom zagarantirana prava, u kojoj su sigurni, zaštićeni i slobodni, a kriminalci i nasilnici u zatvoru.

Sustav zakazao od samog početka

U navedenom slučaju koji je s pravom dignuo Hrvatsku na noge, cijeli je sustav, a to je više pravilo nego iznimka, zakazao od samog početka. Prvo je utvrđen propust policije koja nije adekvatno i promptno reagirala kako bi se 'utvrdile sve relevantne činjenice', a unutarnja kontrola je poslana tek nakon što je majka divljački pretučene djevojke sve prijavila Državnom odvjetništvu i u javnosti optužila zadarsku policiju da zataškava cijeli slučaj jer su 'dobri s vlasnikom kafića u kojoj se premlaćivanje dogodilo'. Prema iskazu majke, na njezin poziv na intervenciju odgovorili su joj: 'pa gospođo što vam je, mi imamo samo jednu patrolu'.

Prema izvješću izvanrednog nazora, propusti policije 'ipak nisu utjecali na otkrivanje i uhićenje počinitelja te podnošenje prijave nadležnom državnom odvjetništvu'. Nisu utjecali, ali su vrlo lako mogli, s obzirom na to da je nasilni Daruvarac koji ima dvojno državljanstvo, odustao od bijega u BiH te se vratio u svoj stan gdje su ga uhitili iduće jutro. Dakle, samo pukom srećom izbjegao se još veći skandal da im kriminalac potraži utočište u susjednoj zemlji koja je postala pravi El Dorado za hrvatske prekršitelje zakona svih razina i profila.

Nasilnik za blagdane u toplini doma svog

Kao i mnogo puta do sada tako i u ovom slučaju izlazi u javnost da nasilnik ima dugu povijest prijetnji, premlaćivanja, prekršaja i izbjegavanja pravde zbog čega je zaradio više od 30 prijava. Dakle, dobro je poznat i hrvatskoj policiji i hrvatskom pravosuđu, ali svejedno je slobodno šetao po Zadru i sijao strah i trepet dok nije divljačkim batinama gotov ugasio jedan mladi život. A kad je napokon završio tamo gdje mu je odavno bilo mjesto, onda je već poslovično zakazalo hrvatsko pravosuđe i nasilnik je dobio priliku da božićne i novogodišnje blagdane provede u toplini svog doma, samo 300 metara udaljenom od žrtvinog, a izlazak proslavi u istom onom kafiću čiji su vlasnici učinili sve da prikriju taj brutalni zločin.

Nije potpuno jasno, a na to su upozorili i neki odvjetnici i pravnici, zašto je Državno odvjetništvo slučaj okarakteriziralo kao nanošenje teških tjelesnih ozljeda, umjesto kao pokušaj ubojstva, jer je zapravo živo čudo da je djevojka preživjela polusatno iživljavanje u kojoj joj je smrskano lice, gdje je divljački iscipelarena dok je ležala sva krvava na podu i gdje je nasilnik čak uspio slomiti umivaonik od jačine kojom je od njega udarao djevojčinu glavu.

Optužnica za prikrivanje zločina i nepružanje pomoći

Isto tako, ostalo je otvoreno pitanje zašto vlasnik kafića i njegova žena, a to svjedoči majka žrtve, ali i konobarica u kafiću i prijateljica žrtve koje su bile nazočne premlaćivanju; nisu optuženi zbog prikrivanja zločina i nepružanja pomoći unesrećenoj? Prema njihovu iskazu, vlasnik kafića je pojačavao glazbu da se ne čuje mrcvarenje djevojke, branili su da se nazove hitna pomoć i policija, uklanjali su dokaze čišćenjem krvi koje je bilo po cijelom kafiću, a prvobitno su i tvrdili kako nemaju snimke batinanja na nadzornim kamerama. Na suđenju se pojavila samo vlasnica kafića koja je pak ustvrdila da ništa nije vidjela da bi pritom još pokušala kompromitirati žrtvu prikazujući je kao djevojku lakog morala koja je, eto, progonila nesretnog 31-godišnjeg nasilnika.

Podsjetimo, nasilni Daruvarac kojem se sudi na Općinskom sudu u Zadru, pušten je na slobodu jer je istekao maksimalni rok od šest mjeseci koliko može biti u pritvoru, u međuvremenu nije donesena presuda, a na zadnjem ročištu njegovi se branitelji nisu pojavili pa nije bilo uvjeta za održavanje rasprave koja je odgođena za 9. siječnja.

Takav upravo nevjerojatan rasplet koji je iznova i opet prokazao sve slabosti hrvatskog pravosuđa, ali i samog Zakona o kaznenom postupku, natjerao je i sam politički vrh na reakciju. Tako je ministar pravosuđa Bošnjaković najavio izmjene spomenutog Zakona kako bi se onemogućile procesne zlouporabe očite i u ovom slučaju, reagirao je i sam premijer Plenković, ali i predsjednica koja je istaknula 'da država koja nije u stanju stvoriti uvjete da se donese presuda u primjerenom roku za brutalno nasilje i koja nema zaštitne mehanizme da se spriječi manipuliranjem proceduralnim pravilima, ima ozbiljan problem'.

Problem nije od jučer

To je lijepo detektirano, ali taj ozbiljan problem nije od jučer, on u Hrvatskoj postoji oduvijek. Što je do sada učinjeno da se isti riješi? Koliko se već godina govori i upozorava kako sustav potpuno podbacuje kada je u pitanju zaštita žrtava od nasilja; od obiteljskog do uličnog. Pada na prvoj stepenici već kod neadekvatne reakcije policije čiji djelatnici nisu obučeni kako razgovarati i postupati prema žrtvama nasilja, a očito često ni ne shvaćaju ozbiljno prijave za nasilje zbog čega se nerijetko događaju tragedije kao ona kada je bivši i nasilni suprug u središtu Gline i usred bijela dana ubio mladu majku Nikolinu Štajdohar, ispalivši joj dva metka u glavu dok je držala dvogodišnje dijete u naručju, a stariji ju je mališan držao za suknju!

Ta je nesretnica od zlostavljanja pobjegla u sigurnu kuću, a u svom iskazu je rekla da se navikla na batine, ali da nije mogla podnijeti da trogodišnjeg sina satima muči, tuče i maltretira jer je prolio sok ili se popiškio u gaćice. No u Centru za socijalnu skrb inzistirali su da otac nasilnik mora viđati djecu što je prilikom prvog susreta i dovelo do tragedije, a policija ga unatoč prijavama da je opasan i da ima oružje nije pretražila niti ga privela. To se dogodilo 2010. godine. Od tada se ništa nije promijenilo.

Policija i dalje ne shvaća ozbiljno prijave za nasilje što smo imali priliku vidjeti i u slučaju zadarskog nasilnika, centri za socijalnu skrb i dalje su tromi i neučinkoviti, a finalan udarac žrtvama su kafkijansko dugački procesi u kojima moraju višekratno iznositi isti iskaz što ih iznova traumatizira, da bi presude nasilnicima zbog svoje blagosti na kraju uvjerile svakoga kako je pravda na hrvatskim sudovima teško dostižna.

Istanbulska konvencija

Nadu nam je trebala, tako su nas barem zborno uvjeravali u vrhu države, donijeti Istanbulska konvencija koja bi pružila 'nov i detaljan međunarodnopravni okvir za djelotvornije iskorjenjivanje obiteljskog nasilja i nasilja nad ženama'. Konvenciju je hrvatski Sabor ratificirao u travnju, a Hrvatska se time obvezala provoditi konkretne mjere poput provođenja medijskih kampanja protiv nasilja, usavršavanja stručnih osoba, formiranje učinkovitijih centara za potporu i savjetovanje žrtava nasilja, medicinske i forenzičke stručne timove, veće policijske ovlasti u postupanju prema počinitelju, učinkovite i brze istrage i sudske postupke bez nepotrebnih odgađanja i uz puno uvažavanje prava žrtve itd. itd.

Dakle, niz konkretnih i sveobuhvatnih mjera za učinkovitu borbu protiv nasilja kako bi se ono preveniralo i svelo na minimum, a žrtvama ponudila sva moguća institucionalna pomoć i zaštita bez dodatnog traumatiziranja, dok bi nasilnik u kratkom roku trebao završiti tamo gdje mu je i mjesto. Iza rešetaka.

No Hrvatska je pala već na prvom ispitu. Barem onom za koji je javnost saznala. Stoga ne možemo bez ironije na kraju zapitati - je li moguće da je od cijele Istanbulske, Hrvatska usvojila samo - rodnu ideologiju?