Napad na Siriju: politička trgovina ili potez očajnika?

Tako na svom Twitter profilu te iste 2013. godine budući predsjednik Trump piše: “Predsjednik mora dobiti odobrenje od Kongresa prije nego što napadne Siriju. Bila bi velika greška da to ne učini!”, a nešto kasnije: “Ostavi se Sirije i popravi pokvarene stvari u Sjedinjenim Državama!” Prema mišljenju Trumpa iz 2013. godine, napad na državu s druge strane svijeta može imati “tisuću negativnih posljedica, a niti jednu pozitivnu”.

Tri i pol godine kasnije, slučajno ili ne, ali točno na stotu godišnjicu ulaska Sjedinjenih Američkih Država u Prvi svjetski rat, predsjednik SAD-a Donald Trump naređuje zračni napad na sirijsku vojnu bazu, iz koje je navodno iniciran napad biološkim oružjem na civile. Bez odobrenja od Kongresa. Bez da je popravio pokvarene stvari u Sjedinjenim Državama. Bez da je razmotrio negativne posljedice napada.

Kako je došlo do ove nagle promjene? Što je potaklo Trumpa da protivno svemu što je do sada govorio, protivno najavama da ne želi biti predsjednik Svijeta, već predsjednik SAD-a i da su dani kada je SAD igrao ulogu svjetskog policajca gotovi, odigra déjà vu priče sa Sadamom Huseinom, za koju dobro znamo kako je završila?

I što se odjednom dogodilo s pričama o ratu do istrebljenja protiv ISIS-a, a sada napada Asada koji se bori protiv tog istog ISIS-a? Kada je Churchill htio poraziti Hitlera, otišao je toliko daleko da je napravio savez sa Staljinom. Ne bi li onda bilo logično da je Trump napravio savez sa Asadom (koji, koliko god da je gadan tip, ipak nije gori od Staljina), u cilju uništenja tzv. “Islamske države”, njihova zajednička neprijatelja?

Čak i da su izvještaji o izvršenom napadu biokemijskim oružjem točni, što je s obzirom na vrlo tanke dokaze predočene javnosti teško za povjerovati, opet nije jasno na koji način se to direktno tiče Amerike? Ne bi li bilo prirodnije da se tim problemom pozabave zemlje koje takav čin direktno ugrožava, zemlje poput Turske, Rusije, Libije, Irana, Saudijske Arabije, pa i Izraela?

Teško je dati odgovore na ova pitanja, a još teže je očekvati da će isti biti ponuđeni javnosti. Pa ipak, neke činjenice se mogu nazrijeti.

Američki birači izabrali su Trumpa za predsjednika iz više razloga: nada u otvaranje novih radnih mjesta, poništavanje štetnih međunarodnih trgovinskih sporazuma, smanjivanje poreza, popravak imigracijske politike, izgradnja zida na granici s Meksikom, veća kontrola neprovjerenih imigranata iz zemalja zahvaćenih džihadističkim sukobima, ukidanje Obaminog sustava javnog zdravstva (tzv. Obamacare), ukidanje financiranja najveće mreže klinka za abortuse Planed Parenthood, itd. 

Gorka je činjenica da gotovo ništa od ovoga Trump do sada nije uspio provesti. Ili ga je blokirao Kongres, ili je izostala podrška Senata, ili mu ustavni suci nisu bili naklonjeni. Svaki pokušaj provedbe nekih od gore nabrojanih predizbornih obećanja konstantno nailazi na prepreke i probleme. Sve je sporo, komplicirano, neprovedivo… gotovo kao da pokušava trčati u bazenu meda. 

S druge strane, kada je odlučio napasti državu s druge strane svijeta, sve je odjednom išlo glatko, i bez ikakvih prepreka. Nema ljevičarskih prosvjeda, nitko ga ne proziva zbog protu-ustavnog pokretanja oružanog sukoba bez privole Kongresa, nema otezanja, nema prepreka, nema problema. Naređeno - izvršeno, just like that. 

Neki smatraju da je cijeli ovaj napad zapravo jedna velika politička trgovina sa srednjestrujaškim republikancima (tzv. neokonzervativci ili neocons), koji u principu plješću svakoj američkoj intervenciji na Bliskom istoku, kako bi mu konačno prestali stvarati prepreke u realizaciji nekih od zacrtanih planova svog mandata.

Drugi su pak skloniji mišljenju da je ovaj napad samo pokušaj Donalda Trumpa da sebi i svijetu dokaže da je, unatoč tome što efektivno nije u stanju sprovesti praktički ništa od onoga za što je izabran da sprovede, još uvijek najmoćniji čovjek na svijetu. Možda ne može ukinuti Obamacare, izgraditi zid na meksičkoj granici ili spriječiti džihadiste da ulaze u SAD, ali još uvijek može sravniti sa zemljom bilo koji komadić svijeta. Bolje išta nego ništa.