Nakaradne ideologije pomućuju um ljudi: Ono što se događa u Nizozemskoj najjasniji je primjer

Demografska situacija u Europi nije samo posljedica "demografske tranzicije", kako se to stalno ponavlja, nego i dekadentnih procesa kojima je  Europa izložena više od dva stoljeća, ali posebno nakon tzv. šezdesetosmaške revolucije intelektualno pripremljene u tzv. Frankfurstskoj školi. Tzv. kritička teorija, koju inaugurira ovaj neomarksistički inkubator, zapravo je – kao što je primijetio Patrick Buchana – "destruktivna kritika svih glavnih elemenata zapadne kulture, uključujući kršćanstvo, kapitalizam, vlast, obitelj, patrijarhat, hijerarhiju, moral, tradiciju, seksualne ograde, odanost, domoljublje, nacionalizam, nasljedstvo, etnocentrizam, konvencije i konzervativizam".

Borba protiv temelja na kojima je zapadna civilizacija izgrađena, a posebno odricanje od kršćanstva prirodno završava u ideološkom ludilu. Mnogi tako više ne znaju jesu li muško ili žensko. Promiče se suluda genderistička teorija koja spol rod želi odvojiti od spola, pa bi tako netko mogao biti jedno po spolu, a drugo prema rodu. U pozadini toga ideološkog koncepta razgradnja je ženske i muške specifičnosti koje su upisane u antropološku konfiguraciju muškarca i žene, a krajnji je cilj udar na obitelj.

Jedna od mitova "ženske, dječje i seksualne revolucije", kako ju je definirao frankfurter Erich Fromm, je mit o tzv. prenapučenosti čiji je začetnik Robert Malthus. Marguerite A. Peeters u knjizi "Globalizacija zapadne kulturne revolucije" ovako opisuje otrovne plodove toga mita: "Vidimo znakove 'demografske zime': dramatičan pad postotka plodnosti i demografskog rasta, izvrnuta demografska piramida, natalitet ispod razine nužne za obavljanje naraštaja, nezaustavljivo starenje stanovništva. Na obzoru, napose u Europi, kriza naviješta društvene lomove, nezaustavljiv rast javnih troškova, bankrot državnih blagajna, ekonomsku recesiju, rastuće siromaštvo umirovljenika. Umanjila se sposobnost Zapada da u svijetu obnaša odgovornost koja mu pripada. Mnogi govore da je Zapadu došao kraj – u tijeku je evolucija čije će posljedice utjecati na cijeli svijet".

FOTO: EPA/Antonio Garcia

Zeleni fanatici

Kontrola hrane ključna je za nadzor nad ljudima. Tu nastupa tzv. zelena ideologija koju promiču ekološki fundamentalisti kao "korisne budale" ideoloških revolucionara. Pod krinkom zaštite okoliša (što je, dakako, plemenit i razuman cilj) posljednjih se godina uništava poljoprivredna i stočarska proizvodnja. Želi se nametnuti teza da su ove vrste proizvodnje skopčane s prevelikom emisijom CO2 i drugih štetnih plinova. Zato proizvodnju treba smanjiti. Na razini Europske unije, ali i na nacionalnim razinama, doneseni su dokumenti u kojima se postavljaju ciljevi smanjenja emisije CO2 koji nisu realni i čiji pokušaj provedbe može dovesti jedino do osiromašenja poljoprivrednika i urušavanja i onako godinama uništavane europske poljoprivrede.

Zelena agenda posebno se agresivno provodi u Nizozemskoj i Kanadi – gdje su donesena, blago rečeno, suluda zakonska rješenja – što je dovelo do velikih prosvjeda. U najluđim politikama prednjače pojedine lokalne vlasti u Nizozemskoj, zemlji poznatoj po stočarstvu i proizvodnji mlijeka, gdje je zabranjeno oglašavanje prodaje mesa i mliječnih proizvoda, ali se zato djecama u školama nude za jelo skakavci i insekti. Zeleni fanatici smatraju da je čovjek taj koji bi se trebao podređivati prirodi, a kako bi se spasili planet Zemlja treba smanjiti broj ljudi. I ovdje dolazimo do neomaltuzijanskih teorija u čijim je korijenima eugenička ideologija. 

Osnivač ekologizma bio je liječnik i zoolog Ernes Heinreich Haeckel, inače oduševljeni Darwinov sljedbenik. On je smatrao da kršćanski moral, sa svojim štetnim milosrđem prema slabijima, predstavlja "najgori nemoral" i treba biti nadomješten prirodnim odabirom i novom primjenom medicine koja će "neizlječive" rješavati muka "dozom nekog bezbolnog i brzog otrova". "Slabunjavu i defektnu" djecu treba eliminirati po uzoru na antičku Spartu. Kriterij za određivanje da je novorođenče osoba jest upotreba razuma, što se, po njemu događa "nakon prve godine života" te zato "uništenje abnormalne novorođene djece ne može racionalno biti klasificirano kao ubojstvo", nego "prednošću, kako za samu uništenu djecu, tako i za zajednicu u cjelini". U konačnici, cilj je stvaranje superklase poboljšanih ljudi (savjetnik Svjetskoga ekonomskog foruma Yuval Noah Harari najavljuje da će postojati ljudi poboljšanih tjelesnih i duhovnih sposobnosti) i njihovih slugu.

Davor Dijanović

Rebrendirana eugenika

I ideologija transhumanizma ne predstavlja ništa više od rebrendirane eugenike. Sam izraz transhumanizam skovao je Julian Huxlex, brat poznatijeg književnika Aldousa i veliki Darwinov sljedbenik. On je smatrao da je eugenika "sposobna postati najsvetiji ideal ljudske rase, kao rase; jedna od najuzvišenijih vjerskih dužnosti. Kad shvatimo puni doseg evolucijske biologije, eugenika će neumitno postati dio religijske budućnosti, ili bilo kojeg skupa osjećaja koji u budućnosti uzme mjesto organizirane religije". 

Ovo je poruka Europi iz Hrvatske: Ubijanje osjećaja domoljublja je otegotna okolnost

Transhumanizam na kraju završava u posthumanizmu, tj. u ideji prevladavanja čovjeka koji će se stopiti s tehnologijom u neki viši oblik postojanja. Ne vjerujući u Boga i život poslije fizičke smrti, a u strahu od smrti kojoj je podložno svako tijelo, transhumanisti tijelo proglašavaju zastarjelim konceptom koji treba evoluirati u besmrtnog kiborga. Jasno je da društvo u kojemu se guraju navedene ideologije nije zdravo i da se to mora odraziti i na demografskom planu. Kad nakaradne ideologije pomute razum čovjek odustaje od života. A tamo gdje nema života – nastupa smrt.