Najveća ugroza nacionalne sigurnosti od Domovinskog rata: Opet je aktualna priča o mazivu

Da je još jedan političar protupravno stekao imovinsku korist, u nekoj kombinaciji s proračunskim sredstvima – to je u Hrvatskoj postalo uobičajenom pojavom. Korupcija je u hrvatskoj politici pravilo, a ne iznimka. Vili Beroš je s plaće od 5700 eura svojedobno došao na mnogo nižu ministarsku. Zar je netko stvarno vjerovao da je to učinio zbog altruističnih motiva? Možda oni koji su vjerovali kako je on heroj nacije koji će nas spasiti od opasnog korona-virusa…

Na žalost, broj smijenjenih ministra neprijeporno dokazuje da je pravilo da je većini ministara bavljenje politikom sredstvo za stjecanje nelegalne koristi. Ministarska plaća možda i nije prevelika za ministarske apetite (samo u restoranima se može zajesti njihova plaća), ali su zato prilike za pogodovanje i "ispodstolne" provizije neograničene. Ne može proći godina dana, a da nekoliko ministara ne izvrši hajdučiju nad državnim proračunom. Da ne govorimo o nižim lokalnim razinama ili pak o državnim poduzećima. 

Hrvatski ekonomist i sociolog Rudolf Bićanić u kapitalnoj knjizi Ekonomska podloga hrvatskog pitanja 1938., ovako je opisao političko-upravni sustav prve, monarhističke Jugoslavije: "Jedan glomazni, tromi, lijeni, indiferentni, do očaja formalistički, neekspeditivni, nepraktični, neracionalni i ignorantski, a strašno skupi birokratski aparat s orijentalnim tradicijama, metodama i moralom koji se samo 'mazivom' može da pokreće, koji se održava samo ličnim protekcijama ili pak strada od ličnih partijskih osveta, a koji uz to drži u svojim rukama čitavu moć i vlast u državi od najkrupnijih državnih poslova, radova i liferacija do bagatela namještanja i premještanja državnih namještenika ili malih obrtnih dozvola, – najpodesniji je milieu za korupciju, koja se odatle kružno širi po cijeloj državi".

FOTO: Vanesa Pandzic / CROPIX

"Mazivo" kao pokretač

Je li se što promijenilo do danas? I danas je "mazivo" glavni pokretač upravno-birokratskog aparata. Klijentelizam je dominantni oblik političkih, društvenih i ekonomskih odnosa. "Ako nemaš veze onda si bezveze", jedna je od novijih narodnih mudrosti. Takav sustav negativne selekcije izaziva posvemašnje truljenje i raspad sustav pa pola milijuna ljudi, kad više ne vjeruje u ikakve promjene na bolje, jednostavno pobjegne iz Hrvatske. 

Sigurnosni stručnjak prof. dr. Mirko Bilandžić upozorava da je sustavna korupcija najveća ugroza hrvatske nacionalne sigurnosti još od vremena Domovinskog rata. No taj problem kao da se ne shvaća ozbiljno jer i mnogi tzv. obični ljudi funkcioniraju prema onoj balkanskoj "ruka ruku mije" što je pak potvrda one stare da mala prilika stvara male, a velika velike lopove. Klepotmanski mentalitet postaje tako pravilo.
 Stalno se govori o borbi protiv korupcije, no korupcija i dalje cvjeta. I nakon što su vidjeli primjer kako je završio Ivo Sanader brojni političari i dalje ne mogu odoljeti porivu da zavire u državni proračun. Oni jednostavno kalkuliraju koliko će novca ilegalno zgrnuti i koliko zatvora za to mogu dobiti ako uopće budu uhvaćeni. 

Ovdje dolazimo do jednoga od ključnih problema u državi: to je nefunkcionalno pravosuđe. U državi u kojoj se flagrantno krše kaznenoprocesna načela, a nerijetko se primjenjuje načelo političke protekcije, jasno je da mnogi kalkuliraju o tome hoće li izvršiti hajdučiju nad državnim proračunom. Bez reforme pravosuđa niti jedna od tranzicijskih zemalja ne može naprijed, pa tako ni Hrvatska. Takve zemlje zaobilaze i vanjske investicije jer ove traže mjesta gdje postoji pravna sigurnost.

Davor Dijanović

Problem pravosuđa

Brojnih procesa koji se danas vode u Hrvatskoj ne bi bilo bez pritisaka iz Bruxellesa i bez djelovanja europskoga javnog tužitelja. Stvarne političke volje za borbom protiv kriminala i korupcije nema jer je Hrvatska u tom pogledu klasičan primjer zarobljene države. Klijentelistički sustav u Hrvatskoj prijeti uništavanjem države.

Beroševo uhićenje otkrilo tužnu istinu o Hrvatima: Više ih je uznemirila Milanovićeva najava

Engleski povjesničar Edward Gibbon u znamenitom djelu (objavljenom u šest svezaka) Slabljenje i propast Rimskoga Carstva kao jedan od ključnih čimbenika koji su doveli do propasti Rima navodi – današnjim rječnikom govoreći – upravo klijentelizam, tj. unutrašnju korupciju, rasipnu potrošnju i visoke poreze. I zato bez reforme pravosuđa i bez nižih poreza (visokim se porezima financira klijentelistički sustav) Hrvatska ostaje tavoriti u sustavu kakav je opisao Rudolf Bićanić. U sustavu balkanske krčme.