OVO TREBA REĆI

Najprije ukinite socijalizam, posložit će se tada i HGK

O transformaciji bivše Privredne komore Hrvatske počelo se ozbiljnije pričati već u ljeto 1990. Najprije je izašla iz genitiva, a "privredu" je zamijenilo "gospodarstvo". Komora je jedina ostala komora.

05.02.2021. u 22:30
Ispiši članak

No nekoliko dana poslije niknuli su balvani na cestovnim prilazima Kninu. Nakon toga Domovinski rat. Transformacija komore je pala vrlo nisko na listi političkih prioriteta. U međuvremenu komoru su preuzele nove generacije političara. Kao jedno od boljih utočišta. I tako sve do danas. Socijalistička komora je ostala kao jedno od mnogobrojnih područja u kojima kapitalizam ni nakon 31 godine nije uspio prodisati punim plućima.

Stoga je parcijalna demagoška (reciklirana!) inicijativa za puko ukidanje zakonske obveze plaćanja članarine promašila cilj. Da bi se stvarno, pored stotinu još važnijih institucija, transformirala i Hrvatska gospodarska komora potrebno je puno, puno više – konačno demontirati socijalizam i de facto partijsko vlasništvo.

Drugim riječima – nema ničeg posebnog u današnjoj Hrvatskoj gospodarskoj komori. Ona je, uz rijetke pozitivne iskorake i pojedince, socijalistička isto koliko i brojne druge institucije i sektori hrvatskog gospodarstva i društva. Trebam li ih nabrajati – od javnih poduzeća do formalno privatiziranih poduzeća, od fakulteta do bolnica. Najgore od svega – socijalizam dobiva na zamahu! U glavama mnogih, čak i u onim strankama koje su nastale na programima rušenja socijalizma. Da ne govorim o onima koji su ovih dana (ali jedini iskreni!) i brane i ovakvu komoru i slične joj sindikate, još jedno od utočišta propalog socijalizma.

A čemu je sve služila socijalistička privredna komora? Evo stvarnog primjera iz 1986. godine. Ekonomski institut Zagreb, u to vrijeme najveća znanstveno-istraživačka institucija na području ekonomije, poželi nabaviti dva osobna računala, IBM PC-AT. U to vrijeme pravo tehnološko čudo – fiksni disk nevjerojatnih 20 MB, 512K memorije. Mlađi čitatelji ne mogu shvatiti koliki je to bio iskorak, a smiješan u usporedbi s današnjim. Možda im pomogne usporedba po kojoj svaki današnji najobičniji pametni telefon ima veću računalnu moć od tadašnjeg sveučilišnog računskog centra (SRCE) na UNIVAC 1100 mainframeu.

No IBM AT je bio zadnje tehnološko čudo! Kako je tekla kupnja? Dinare smo imali, kupili smo dolare u banci. Naručili preko ovlaštenog uvoznika – sve skupa je trajalo oko dva tjedna. E, sada dolazi najvažniji korak – treba ishoditi dozvolu za uvoz! Kakvu dozvolu?

Tada se nije moglo uvoziti kako je tko htio, kao danas kad, je li, vlada tzv. uvozni lobi. "Štitila" se domaća jugoslavenska proizvodnja. Dakle da bi uvezli IBM-ov najnoviji PC, trebalo je dobiti dozvolu kojom se potvrđuje da "taj ili sličan" proizvod nitko ne proizvodi u Jugoslaviji. Drugim riječima, da ne postoji potentan jugoslavenski konkurent IBM-u.

Tu smo dakle. Potvrdu da se u Jugoslaviji ne proizvodi najnovije američko tehnološko čudo izdaje jedino – PKJ, privredna komora Jugoslavije u Beogradu. Jer, "ona štiti domaću privredu". Uputimo pisanu molbu. Kažu nam da dozvolu možemo očekivati za nekih pet mjeseci. Javi se međutim jedan kolega i kaže da pozna čovjeka u komori u Beogradu koji bi mogao stvar ubrzati na samo jedan tjedan, ukoliko se dogovorimo oko "nečega".

I tako me EIZ pošalje na službeni put u Beograd. Nađem se s tim niže rangiranim čovjekom iz PKJ. Prvo u restoran. Kliknemo odmah na liniji nogometa – on zvezdaš, ja dinamovac, ali zajednički omraženi suparnik, svemoćni Partizan. Nego, ima on jedan problem – kćerka bez posla, pa ako bi mi iz Zagreba mogli nešto pomoći ...

Čim sam rekao da ćemo vidjeti što se može učiniti, skoči i povede me u saveznu komoru. Po hodnicima baulja stotine sličnih meni iz cijele tadašnje države, traže dozvole, svih vrsta. Moj "prijatelj" me uvodi u sobu tajnice nekog direktora. Namigne joj, predstavi me. Ona izvuče jedan od 50 registratora, pronađe našu molbu i stavi je u svoju ladicu.

Uprava EIZ razmotri situaciju i odluči zaposliti spomenutu kćerku na godinu dana, za "rad" iz Beograda. Tri dana nakon toga stigne tražena dozvola za uvoz IBM-ovog čuda tehnike. Mjesec dana poslije evo i računala! Više ne ovisimo o UNIVAC 1100 u time-sharing modu... Koliko su dakle koštala ta dva računala? Tri puta više od iskazane cijene!

Fascinantno je sljepilo današnjih političkih elita. Ne vidi da im se slične socijalističke anomalije događaju svakodnevno, po cijelom sustavu. Ne vide da je taj preimenovani i zakamuflirani socijalizam najvažniji razlog našeg sada već alarmantnog gospodarskog zaostajanja. Ne vide da upravo zbog toga mladi odlaze upravo u one zemlje koje nisu imale ili koje su davno i odlučno raskrstile sa socijalizmom. Ne vide da nema tih EU fondova koji mogu nadoknaditi ogromne ekonomske štete koje svakodnevno nastaju zbog socijalizma u glavama mnogih. Ne vide ni ono najvažnije - da nije u pitanju tek sporiji ili brži ekonomski rast, već, u ne tako dugom roku, i sam opstanak hrvatskog naroda i države.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.