Najlakše je smijeniti ministra koji nije uspio i na njegovo mjesto postaviti novoga, a ljudi će i dalje živjeti u kontejnerima

O tome će se podrobnije razgovarati u Novoj godini, međutim kako za sada izgleda Paladina se raduje mogućnosti da ministarsku poziciju dobrovoljno napusti. Spektakularnom smjenom ili ostavkom tako bi mogao biti obilježen kraj ministarskog mandata koji je počeo također spektakularnim obećanjem iz travnja kada je Paladina rekao kako će u roku od godinu dana započeti radove na tisuću zamjenski domova.

Naravno, ništa od toga nije uspio napraviti, smatra da nije kriv on, nego taj famozni hrvatski sustav koji bi kako se čini i sasvim običnu kupnju kruha i mlijeka ujutro učinio nemogućom, a ne skupocjenu obnovu potresom razorene Banovine u kojoj ljudi već dvije godine žive u kontejnerima. 

Najlakše je smijeniti ministra koji nije uspio i na njegovo mjesto postaviti novoga koji također neće uspjeti iz istih ili sličnih razloga. Pa će i on biti smijenjen ili će sam otići, a ljudi će i dalje živjeti u kontejnerima. Pokušamo li zamisliti ljude koji će treću Novu godinu dočekati bez svojeg krova nad glavom lako je zaključiti da njima smjenjivanje ministra ne znači ništa. Oni bi htjeli da im država uredi izgradnju novih domova. Predstava u kojoj se idućih deset godina imenuje i smjenjuje ministre kako bi time prekrila nesposobnost državne administracije da obavi obnovu Banovine teško da ikoga može osobito impresionirati. Posebno ako se jednog ministra smijeni, a drugog imenuje s ciljem da ga se u kratkom roku smijeni jer obnova Banovine i dalje stoji, čekajući bolje dane. 

Potres koji je razorio šire sisačko područje i prodrmao veliki dio Zagreba dogodio se 29. prosinca 2020. godine, u jeku pandemije korona virusa. Dvije godine kasnije uz pregršt novca na raspolaganju obnova se pomiče puževim korakom, u kontejnerima se ljudi rađaju i umiru i na kraju će krivnju u prolaznom vremenu preuzeti Paladina, čovjek koji nikad nije niti trebao biti imenovan ministrom u Vladi, a njemu to neće teško pasti. U svemu tome sadržana je važna poruka koju premijer Andrej Plenković zapravo šalje ljudima u kontejnerima bez vlastita krova nad glavom, a ta poruka nažalost glasi: “Niste mi važni”.  Jer da su mu važni imao bi volje i našao bi načina da se obnova Banovine značajno ubrza, a da se istovremeno u privatne džepove ne pokrade više novca nego što se utroši u obnovu. 

Možda u tome leži najveća kočnica obnove nakon potresa, u potrazi dovoljno dobrog modela kroz koji je moguće nekažnjeno kanalizirati novac prema privatnim džepovima ljudi s više od jednog krova nad glavom. Čemu obnova, ako se na njoj ne može krasti, pitanje je koje zvuči onako tipično hrvatski, pa je možda to Paladinin najveći grijeh i najveća nesposobnost. Nije uspio smisliti model obnove kroz koji se novac može neprimijećeno pospremiti sa strane? Od poštene obnove koristi mogu imati samo ljudi koji žive u kontejnerima, a to onda nikako ne bi bila dobro iskorištena situacija razornog potresa. 

Najlakše je smijeniti ministra. I imenovati novog koji će biti spreman otići s ministarske pozicije ne bude li uspješan. 

S loših predstava publika obično odlazi ili im se ne vraća. Smjenjuje li Paladinu, ili Paladina sam odlazi Andrej Plenković bi se trebao isprsiti i osobno preuzeti odgovornost za ubrzavanje i provođenje obnove domova na Banovini, pa ako ona ne uspije nek smijeni sebe. Postavi li se ulog tako šanse da će se obnova ubrzati rastu, no tom scenariju na putu stoji nemala prepreka. Ta se prepreka svodi na pitanje – je li nama obnova na Banovini važna? Nama kao publici, ljudima koji su prije dvije godine skupljali donacije za unesrećene, svima onim hrabrim volonterima koji su kuhali i dijelili hranu na tlu koje se treslo nekoliko mjeseci, i svima onima koji su s Jadrana vozili kamp kućice za smještaj ljudi koji su ostali bez kuća ... Koliko nam je obnova Banovine danas važna toliko će biti važna i Andreju Plenkoviću.  U modernom načinu vođenja politike ako vam istraživanje javnog mnijenja kaže da politički nećete mnogo izgubiti zbog otezanja obnove potresom porušenih kuća i da sve  negativne bodove možete nadomjestiti subvencijama za struju i plin tada se obnova neće maknuti s mrtve točke. A publika će biti sretna jer je litra benzina trenutačno jeftinija od 10 kuna. 

U Novu godinu ulazimo s mnogo novog. Euro postaje naša domaća valuta, Hrvatska postaje dio šengenskog područja, iako Europa nesumnjivo kroči prema recesiji činjenica da su nam domovi topli i da neće biti nestašice plina do proljeća uz mir koji uživamo za razliku od rata u Ukrajini upitno je koliko nam je kao publici doista važno da se ljudima koji žive u kontejnerima što prije sagrade novi domovi. Solidarnost bi podrazumijevala da nam je važno. Je li nam važno?