Najgore je prošlo? Vjerojatnost je veća da ipak nije. Strah se onda vrlo lako promeće u korupciju

Ispod jednoznamenkastog iznosa ukupne inflacije koja slabi prema razini iz ožujka 2022. godine još uvijek strši visok rast cijena hrane i bezalkoholnih pića od 15,1 posto. Očekuje se da se cijene hrane neće stabilizirati prije jeseni zbog turističke sezone u kojoj će jadranska Hrvatska šutjeti i raditi nadajući se da će i zaraditi, a kontinentalna Hrvatska šutjeti i raditi nadajući se da će financijski preživjeti.

Sudeći prema ustrajnosti Europske centralne banke u podizanju kamatnih stopa na jesen bi dugovi kompanija mogli poskupjeti, a Vlade članica eurozone kojoj sada pripada i Hrvatska mogle bi se naći pred zahtjevom centralne banke da prestanu građanima subvencionirati troškove za energiju kako bi se učinkovitije zaustavila potrošnja i odlučnije djelovalo na slabljenje inflacije do europskog cilja od dva posto.

Koliko god zarade donijela turistička sezona u sektoru koji je direktorica lokalne podružnice EBRD-a na odlasku Victoria Zincuk opisala neatraktivnim za investicije, to na jesen neće povoljno utjecati na život petine stanovnika Hrvatske (19,9 posto) koji se prema podacima Eurostata nalaze u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti.

U umirovljeničkoj populaciji u Hrvatskoj je riječ o 32,4 posto umirovljenika. I dok je dijelom zahvaljujući iseljavanju udio socijalno ugroženih u ukupnoj populaciji Hrvatske nešto manji od prosjeka EU, ali i mediteranskih zemalja poput Grčke (26,3 posto), Španjolske (26 posto) ili Italije 24,4 posto) udio umirovljenika u riziku od siromaštva jedan je od najvećih u EU, daleko veći od Unijina prosjeka prema kojem je u riziku od siromaštva 17,3 posto umirovljenika. Goru situaciju od Hrvatske imaju samo Bugarska (35,6 posto) te baltičke zemlje Litva (39,5 posto), Latvija (40,5 posto) i Estonija (52,3 posto) u kojima je inflacija posljednjih godinu i pol dana prelazila 20 dostizala i 25 posto, no građani su podnosili tiho u strahu od većeg zla, širenja ukrajinskog rata i u njihova dvorišta.

Strah od većeg zla i zahvalnost na njegovu izostanku čine nas podatnima u trpljenju, no izrazita bijeda, siromaštvo i nerijetko glad uz ovakav rast cijena hrane za umirovljenike koji mjesečno žive od 436 eura prosječne mirovine ne bi smjeli biti nevidljivi problem društva čiji se politički lideri rado hvale svakim sitnim uspjehom.

Strah od siromaštva i gladi u starosti koji je za mnoge hrvatske radnike danas vrlo realan odgovorna politika ne smije zanemarivati jer taj se strah vrlo lako promeće u korupciju ili u njezino podržavanje, omogućavanje i prešućivanje.

Rast cijena hrane neće stati, jesen donosi neizvjesnost po pitanju cijena energije, rast plaća nije dovoljan da bi nadomjestio pad kupovne moći stanovništva i kada ljudi koji danas zarađuju malo jasno vide svoju starost u kojoj će imati i manje lako mogu pasti u zamku korupcije dopuštajući joj da se nezaustavljivo širi vjerujući da jedino tako za svoju starost mogu priskrbiti neku materijalnu dobit.

U protivnom ih nakon 40 godina rada tijekom kojih od plaće nisu mogli othraniti obitelj i štedjeti istovremeno čeka mirovina niža od 500 eura u zemlji u kojoj to nije dovoljno ni za stanovanje, režije i hranu. Blesav izbor između iseljenja ili korupcije postaje realan. Dodamo li tome da je Milan Bandić, pokojni gradonačelnik Zagreba, morao umrijeti da bi tek dvije godine kasnije njegove bivše suradnike kad već njega ne mogu državno odvjetništvo optužilo za korupciju tešku svega 50 tisuća eura u razvikanoj aferi Advent zaista se postavlja pitanje isplati li se zapravo u Hrvatskoj više biti korumpiran ili pošteno raditi?