Najava kasnijih izbora - opasno poigravanje ustavnošću

Već neko vrijeme u političkim se kuloarima širi vijest da predsjednik Josipović nastoji postići da Vlada Republike Hrvatske izbore za predsjednika Republike raspiše za 11, odnosno 28. siječnja iduće godine. Dosad se činilo da je to tek glasina, a da oni koji je šire ne poznaju odredbe Ustava i Zakona o izboru predsjednika Republike Hrvatske, ali nakon što je su informaciju na naslovnoj stranici objavile jedne dnevne novine, a nije uslijedio demanti, u kome bi se ustvrdilo da se radi u netočnoj informaciji, očito je da se aktualni Predsjednik poigrava ustavnošću i zakonitošću, dakle, legalnošću i legitimnošću izborne procedure u kojoj želi osvojiti još jedan predsjednički mandat.

Poštuje li se Ustav, predsjednik Vlade može odlučiti samo hoće li izbore raspisati tako da se njihov prvi krug održi 21. ili 28. prosinca 2014, a da drugi krug onda bude ili 4. ili 11. siječnja 2015. Ustav, naime, definira da su izbori za predsjednika Republike dvokružni, jer ga se bira apsolutnom većinom svih birača. Ako Predsjednik nije izabran u prvom krugu izbora, drugi se krug održava 14 dana nakon prvoga. Stavak 4. članka 95. Ustava kaže: „Izbor predsjednika Republike obavlja se najmanje 30, a najviše 60 dana prije isteka mandata.“ Budući da on slijedi nakon stavaka koji objašnjavaju kako su izbori za Predsjednika dvokružni, jasno je da Ustav određuje da cijela se cijela procedura, dakle, oba kruga moraju obaviti najmanje 30 dana prije isteka mandata. Zakon o izboru predsjednika Republike Hrvatske još preciznije definira rokove, pa u svom 3. članku kaže: „Izbore za predsjednika Republike Hrvatske raspisuje Vlada Republike Hrvatske u roku koji omogućava da se oni obave najmanje 30, a najviše 60 dana prije isteka mandata“.

Budući da je od 2000. godine ustavni termin inauguracije predsjednika Republike postao 16. veljače kad je, nakon smrti predsjednika Tuđmana i poslije toga provedenih predsjedničkih izbora, predsjednik Mesić preuzeo dužnost. Ustav određuje da izbori moraju biti provedeni najmanje 30 dana prije inauguracije, kako bi se osiguralo da do dana stupanja novog Predsjednika na dužnost budu provedeni svi eventualni žalbeni postupci nakon drugoga izbornog kruga. Budući da Hrvatska predsjedničke, kao i parlamentarne, izbore provodi i u svojim predstavništvima u inozemstvu, potreban je relativno dugi rok za prikupljanje izbornog materijala, a Zakonom o izboru Predsjednika definirani su postupci žalbe pred Državnim izbornom povjerenstvom i Ustavnim sudom.
Zbog činjenice da je predsjednik Tuđman umro u toku mandata, u prosincu, a da je 2000, radi stabilnosti sustava, inauguracija predsjednika Mesića provedena maksimalno žurno koliko je to bilo moguće, Hrvatska se našla u situaciji da ustavni rokovi za provođenje izbora nisu idealni, ali vlade su uvijek do sada skrupulozno poštivale ustavnu i zakonsku obvezu da izbore za Predsjednika raspišu tako da se oni održa najviše 60, a najmanje 30 dana prije isteka mandata. Točno u rokovima održani su izbori na kojima je 2005. reizabran predsjednik Mesić. Izbori su tada održani 2. i 16. siječnja. Dakle drugi je izborni krug održan točno 30 dana prije isteka prvoga Mesićeva predsjedničkog mandata. I izbori na kojima je u prvi mandat izabran predsjednik Josipović raspisani su u skladu s ustavnom odredbom: održani su 27. prosinca 2009. i 10. siječnja 2010.

Predsjednik Josipović vrlo je solidno pravno obrazovan. Iako je njegov znanstveni interes vezan uz kazneno pravo, sigurno je da dobro poznaje i ustavno pravo, da razumije načela konstitucionalizma i pravila na kojima se zasnivaju demokratski politički sustavi. Vjerojatno nema smisli gajiti ikakve iluzije o pravnom i političkom obrazovanju aktualnog premijera, pa je moguće povjerovati da bi on iz neznanja mogao prihvatiti poigravanje s ustavnošću i zakonitošću procedure raspisivanja predsjedničkih izbora, ali u slučaju profesora Josipovića to ne može biti slučajnost. Pokaže li se točnim da on lobira za raspisivanje izbora u terminu za koji smatra da bi više pogodovao njegovu interesu, ali koji je protivan ustavnim odredbama, jasno je da se u tom slučaju radi o svjesnoj manipulaciji.
Predsjednik Josipović već se jednom vrlo neugodno poigrao načelima ustavnosti, a da u hrvatskoj javnosti na to nije bilo niti jedne reakcije. Naime, kad je provođena ustavna reforma radi pristupanja Europskoj uniji misteriozno je promijenjena jedna rečenica iz ustavnog članka koji regulira uvjete djelovanja predsjednika Republike. Ustav je dotad regulirao da se „ustrojstvo i djelokrug Ureda uređuje … zakonom i pravilnikom“. Javnosti nije poznato kako je provedeno „uvjetovanje“ koje je dovelo do toga da Ustav više ne propisuje donošenje Zakona o predsjedniku Republike (koji, doduše, ni u vremenu kad je to bila ustavna obveza nije bio donesen). Znamo tek da nakon ustavnih promjena Ustav određuje da „Ustrojstvo i djelokrug Ureda uređuje Predsjednik Republike svojom odlukom.“ Ova promjena teksta Ustava, usvojena u vrijeme mandata predsjednika Josipovića i očito njemu „in favorem“, nikako ne može biti na čast profesoru prava. Naime, jedno je od temeljnih pravila ustavnosti i demokracije da niti jedno tijelo javne vlasti i niti jedna institucija ne smije sama regulirati uvjete svoga djelovanja. Okvire djelovanja, organizacije i financiranja predsjednika Republike i njegova Ureda mora definirati Sabor, kako bi se konkurencijom političkih ambicija uspostavila međusobna kontrola nad institucijama. Hrvatska je jedinstvena država, koja ima predsjednika Republike, a nema Zakona o predsjedniku Republike, pa su posebnim, vrlo kontroverznim zakonom regulirani samo status i prava bivšeg Predsjednika, dakle, onoga kojem je istekao mandat. I ta se prava u demokracijama određuju unaprijed, i to u sklopu jedinstvenog zakona o predsjedniku Republike.

Ambicija za preskakanjem granica ovlasti imanentna je političarima. Jasno je da nitko od njih nije „anđeo“, pa Ustav mora definirati granice i izgraditi mehanizme kontrole. Osim institucionalnih „suprotstavljenih ambicija“ političare u preskakanju ovlasti i izigravanju odredbi ustava i zakona, kako bi maksimalizirali svoje dobiti, moraju ograničavati i autonomno građansko društvo i njegove institucije te autonomna akademska zajednica i snažna javnost.

Predsjednik Josipović, ako se poigrava ustavnošću da bi maksimalizirao svoje dobiti na izborima i izbjegao ustavne datume izbora, za koje smatra da njemu manje odgovaraju nego njegovoj konkurentici, računa i na izostanak institucionalne reakcije, i reakcije građanskog društva, i reakcije akademske zajednice, a pogotovo javnosti. Pokaže li se da je doista pokušao utjecati na to da se izbori raspišu na dan, koji nije u skladu s ustavnom i zakonskom odredbom, i ako izostanu institucionalna reakcija i društvena zabrinutost zbog toga, znači da su sustav vladavine prava, načelo ustavnosti i mehanizmi društvene kontrole u Hrvatskoj na vrlo niskoj razini.