Nadajmo se da će i Slovenci svog junošu spustiti na pravo mjesto

Jedino što medijski ljubimci u provokativnim majicama ipak ne znaju jer prekratko su u politici, da odjeća govori više od riječi onih koji je nose. Folklor ostaje u narodu, ali u sabornici brzo umire. I dobije drugo ime. Cirkus. A to manekeni prekasno shvate. Možda, ipak ne svi.

Valja nam se nadati kako će ipak nakon prve godine mandata shvatiti da je Hrvatski sabor ozbiljno mjesto i da zahtijeva dignitet, iako tamo neki zalutaju. U Vladi je situacija već jasnija. Građani puno brže prepoznaju one uspješne ili barem ozbiljne.

Ministar financija je podnio teške udarce, pristojno i mirno. Spasili su ga rezultati, a oni su neosporni: od blagog suficita države i dugo nezamislivog smanjenja javnog duga, do popravljenog rejtinga i rasta potrošnje. Osebujnom Tolušiću, pak, leđa čuvaju poljoprivrednici, njegova baza.

Baš kao i ministru branitelja koji uspijeva u tišini progurati novi Zakon o braniteljima. Čak je u tom Ministarstvu osigurano i 586 milijuna kuna iz EU fondova za društveno poduzetništvo (novo financiranje braniteljskih zadruga, ali ne više iz proračuna).

Ambiciozna ministrica Divljak, iskusni Božinović i Krstičević kojeg su žestoko od svakog napada spremni braniti njegovi suborci i južni dio Lijepe naše... Tu je i HNS koji je, koliko god mu kritičari nerado priznali, unio stabilnost u Vladu i spriječio nove, skupe izbore. Andreja Plenkovića, premijera kojeg su smatrali blagim diplomatom sedativnog ponašanja, više nitko tako ne doživljava. U njemu je prepoznata čvrsta ruka!

Takvo stanje otkriva da su trenutačno najveći hrvatski izazovi, izazovi vanjske politike. U prvom redu Bosna i Hercegovina, naš posebno važan susjed (ne treba zaboraviti da imamo i ustavnu obavezu skrbiti o Hrvatima u BiH, u kojoj smo i konstitutivan narod, ali u daleko najnepravednijem položaju).

Ne treba zanemariti činjenicu da Izetbegović, prema ozbiljnim političkim analitičarima, ne skriva neootomanski sentiment Ankare, što su već prepoznali i hrvatska Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i premijer Plenković. Ali i SOA, sa svim rizicima koji iz BiH prijete.

Iz tih razloga, prepoznavanja i imenovanja vidljivog, pokušavaju zaustaviti naš najvažniji, ne samo prometni, projekt gradnje Pelješkog mosta. Mađarska nema istu politiku prema nama nakon odluke Ustavnog suda, rušenja presude Ivi Sanaderu, ali i ozbiljnim informacijama da u arbitraži (INA) ne stojimo najbolje.

Dodatno tu je još i slučaj Hernadi. Dogovor nam je potreban što prije. I sigurna sam, put u Budimpeštu bio je nužan. Planiran je dolazak Vučića u Zagreb i odlazak Predsjednice u Moskvu, s kojom su naši odnosi dugo bili zapostavljeni. Rusija je ozbiljan čimbenik, ne samo politički, već i gospodarski.

Odnos prema SAD-u važan je jer nam je zadatak povratiti njihov interes za ovaj prostor, ne samo Hrvatsku. Pred našom diplomacijom nije lagan zadatak. Dodatno, treba usuglasiti i podršku projektu Tri mora...

U Sloveniji su opet izbori.

Uvijek u njihovoj predizbornoj kampanji Hrvatska je tema. Apsolutno i neosporno kompromitirana arbitraža, stav je hrvatske vlasti i opozicije. Jedino je to u čemu se kod nas slažu baš sve političke stranke, čak i Pupovac. Problem u europskoj obitelji zahtijeva velike diplomatske vještine, znanje i iskustvo. I mirne i ozbiljne odluke.

Sudbina umirovljenog admirala Davora Domazeta Loše pokazala je kako će se naša vlast odnositi prema svemu sto imalo može ličiti na tvrde ili huškačke stavove. Nadajmo se da će i Slovenci svog junošu Žana Mahniča staviti na mjesto koje mu pripada.

Dakle, vrijeme je za rješavanje odnosa sa susjedima, predugo su te teme čekale.