Na današnji dan velikosrbi su ubili Modrićevog djeda. Točno 31 godinu kasnije Modrić slavi veliku pobjedu Hrvatske

Nakon srebra u Rusiji, Hrvatska je na svjetskom prvenstvu u Kataru pobjedom protiv Maroka osvojila broncu. U četiri godine dvije medalje dolaze u naoko malu Hrvatsku. Od 1998. godine, a to je prvo svjetsko prvenstvo na kojemu je Hrvatska mogla sudjelovati, osvojili smo tri medalje. Veći broj imaju samo Francuska i Njemačka. Nema nikakve dvojbe da je nakon novoga vrhunskog rezultata nogometne reprezentacije Hrvatska definitivno ušla u nogometnu elitu.

Modrić kao primjer

Još prije svjetskoga prvenstva u Rusiji Zlatko Dalić je inaugurirao pristup "poziva, vjera i karakter" koji se na dva svjetska prvenstva pokazao uspješnim. Hrvatska je osvojila dvije medalje, a pritom je većim dijelom napravljena i smjena generacija koja Hrvatskoj i u budućnosti jamči vrhunske rezultate. Nogometaše krasi pobjednički mentalitet, vjera u vlastite snage, požrtvovnost, ali i zdravo domoljublje. Većina njih proizvod su hrvatske škole nogometa. 

Kao simbioza iskustva i mladosti, kao spoj domovinske i izvandomovinske Hrvatske, hrvatska nogometna reprezentacija predstavlja izložbeni primjerak onoga što bi naša država mogla biti kada bi se kriteriji izvrsnosti primjenjivali u svim područjima društva i politike. Joško Jeličić u pravu je kad govori o nogometašima kao o jedinoj hrvatskoj izvrsnosti koja je prepoznata u cijelom svijetu. Nadamo se da će i na drugim poljima Hrvatska postati toliko prepoznata kao što je to u nogometu.

Luka Modrić pritom može biti primjer za sve. Najtužniji dan Modrićeva djetinjstva bio je 18. prosinca 1991. Na taj danas velikosrbi su mu ubili djeda s kojim je bio jako povezan. Točno trideset i jednu godinu kasnije Modrić na središnjem hrvatskom trgu slavi treće mjesto na svijetu. I s trideset i sedam godina, nakon što je na klupskoj razini osvojio sve što se može osvojiti, Modrić je ponovno predvodio hrvatske odabranike do novoga vrhunskog rezultata. Modrić će predvoditi Hrvatsku i u finalu Lige nacija, a tko zna: možda će reprezentativnu karijeru okončati uspjehom na europskom nogometnom prvenstvu 2024. u Njemačkoj? "Dida" Luka ima još toga za reći…

Reakcije iz kanalizacije

Uspješne priče hrvatskih nogometaša nikada ne mogu proći bez laveža medijske i parapolitičke kanalizacije čiji plivači dezavuiraju i izruguju sve hrvatske uspjehe. Za neke od njih nogometaši su "mali debili" zato što slušaju Thompsona. Neki idu toliko daleko da sve uspjehe Zlatka Dalića proglašavaju čistom srećom (i to što je maestro te reprezentacije pet puta osvojio ligu prvaka vjerojatno je čista sreća).

Onda kad više ne znaju kako bi se kamenjem nabacili na rezultate koje bi poželjele reprezentacije daleko većih država, onda poručuju da se Hrvati sramote slaveći nebitno treće mjesto. Oni su valjda jako bitni pa si daju za pravo kritizirati one čije rezultate ne mogu ni sanjati u svojemu poslu. Odlika je sitnih duša da uvijek izruguju tuđe uspjehe.

No vratimo se na ono što je trenutno najbitnije: to nije lavež iz kanalizacije, nego novi vrhunski rezultat hrvatske nogometne reprezentacije. Kao i nakon svjetskoga prvenstva u 2018., igračima i Zlatku Daliću treba čestitati na novome velikom uspjehu u želju da ostanu – koliko će to biologija dopuštati – kompletni i za europsko prvenstvo 2024. Sadašnji pozitivni naboj svi bismo trebalo iskoristiti kao poticaj da Hrvatsku učinimo još boljim mjesto za život. Nogometaši nam pokazuju da svi možemo i moramo biti još bolji.