Možemo li voditi pozitivnu kampanju bez Srbije i DORH-a?

Zavjet šutnje je jak, kao i neka čudna solidarnost među inače suprotstavljenim stranama. Ovaj puta im vjerujem, cilj je što bolje pripremiti postojeću garnituru za domaćinstvo EU. Pokazati da smo EU i prije mnogih koji su u tu obitelj stigli prije nas. A sigurno će to vrijeme netko iskoristiti kao dobru odskočnu dasku za neku novu dobro plaćenu karijeru. Legitimno. Nekako mislim da se nećemo sramotiti, znamo mi biti fini. Bar dok gosti ne odu i ne osjetimo miris kerozina zadnjeg aviona s važnim gostom.

Izgleda mi da odmora od politike ovog ljeta nije ni bilo... Nisu, istina, radili baš svi. Ali, tako je oduvijek. Jedni o travi, samo repliciraju povremeno na neki ozbiljan problem. Prebacuju dobačene loptice. Ne serviraju... Netko ih drugi mora udariti. Tako im najbolje ide. SDP uvijek raste dok im lideri šute. I uvijek bi im do sada uspjelo. Aktivan je jedino Pernar, mladi tata kojem je život kampanja... nema granice. I nova beba stavljena u funkciju, od rođenja.

Institucije uglavnom odmaraju. Reagiraju sporadično, na prozivku. Jedino mi se čini da je ljeti radio jedino Most. Poučili ih europski izbori. Šteta što kod nas nije lako razlikovati ozbiljne teme od onih koje to nisu. Smjena Kujundžića... Otkad pamtim, a nije malo, nijedan ministar nije pao od ruke opozicije. Uvijek se pada od ruke koja te dovela na tron. Ruke mandatara i većine u sabornici. Ali legitimno je pokušati.

Ministar zdravstva se, izgleda, aktivno sprema na obranu u sabornici. Vidjet ćemo kako će to izgledati. Bez scenskih prikaza oporba neće proći. A ostat će tako dok premijer i ministar iza zatvorenih vrata ne dogovore drugačije. Gubitak vremena. I novca, da se ne zaboravi. Saborski je dan skup. Broj zastupnika množi se s brojem dnevnica i putnim troškovima, plus dan ranije sjednica matičnog odbora s istom točkom. I istim argumentima. Generalna proba da akteri stignu izvježbati manje uvjerljiv dio. Bilo bi pogrešno tako računati da su rasprave dobro pripremljene i da ishod nije izvjestan. Ovako, samo je skupo. Osim ako nas nešto iznenadi.

Paralelno se u javnosti vodi kampanja o povećanju plaća. Naravno da su svi zaslužili da im se plaće povećaju... Svi o kojima se glasno raspravlja. Ali, postoji jedna državna blagajna, red i procedura. Svaki poremećaj može izazvati Lego efekt. A lažna obećanja onima koji svoju plaću itekako teško zarađuju radeći odgovorne, pa nekad i opasne poslove nije korektno davati. Izbjegavam težu riječ. Bilo bi bolje u tišini odraditi pregovore u Vladi pa onda javno govoriti. Logično je sektorsko razumijevanje, ali ono ne isključuje proceduru.

Pamtim do sada samo jedan izrazito moralan i principijelan pristup u zaštiti svojih kolega i kolegica. Onaj prof. Ljilje Vokić, sjajne ministrice školstva koja je izašla iz razreda i zbornice i u njih se mirno vratila uzdignute glave. Razumjela je njihove zahtjeve i zbilju za koju se nisu našla sredstva. Na obrazovanju se uvijek štedjelo previše... Kad više nije mogla izdržati da struka bude podcijenjena, ustala je iz Vladinih klupa u prepunoj sabornici, dala ostavku na ministarsku fotelju i - u zbornicu i razred. Ponosno. Žao mi je sto je taj duboko moralni čin zaboravljen. Nije glumila sindikat. Takvih poslije nije bilo.

Za nadati se da će manja obećanja izrečena pred kamerama biti jednako čvrsto zastupana i tamo gdje se odlučuje... Na sjednicama Vlade i parlamenta. Bez rasklimavanja. Vjerojatno nitko više ne sumnja da je Plenković spreman smijeniti svakog tko ga žulja u cipeli. Inače, ne stigne se daleko. A izborna je godina i nadmetanje u dodvoravanju biračima bilo bi bez kraja.

Predsjednički izbori bit će, izgleda, zbilja teški. Mučna je već pretkampanja. Uvijek je prljavije kad su tu i kandidatkinje. Nemamo pravo i ne treba ni očekivati poštedu u tom grubom poslu, ali poštovanje prema svim kandidatima - da, prema državi koju imamo i znamo kako je stečena. Bira se njezin prvi čovjek, spol nebitan. I prošla je kampanja bila prljava. U njoj su sudjelovali i četnik Šešelj, ali i Barbi... Baš nemamo mjere. Ali kako je krenulo, može i gore... Pravo je zato u izjavama imao osječki župan Anušić, koji je hladne glave i mirnog glasa najavio pozitivnu kampanju. Ako budemo svjedočili samo prljavoj kampanji onda nećemo znati koga biramo i zašto. Temeljna razlika između prljave kampanje i one pozitivne jest sto u prljavoj kampanji slušamo o prošlosti i svemu što nije valjalo, ali ne saznamo tko bi mogao bolje.

Pogled u budućnost s idejama što promijeniti i kako raditi odlika je pozitivne kampanje. U prljavoj ćemo čuti i najmračnije osobne tajne kandidata ili čak i njihove rodbine, pa i prijatelja koji ne moraju imati veze s funkcijom za koju se kandidat bori... Pozitivni prijedlozi i rješenja ne dolaze na red. Ili je ne prepoznajemo u šumi poluinformacija, ili čak laži...

Želimo li na budućim izborima ne pogriješiti, recept je, možda, jednostavan. Eliminirati odmah iz užeg izbora one koji vode prljavu kampanju jer, vjerojatno, za pravu kampanju i ozbiljno sučeljavanje argumenata nemaju. A što tek reći o onima koji još ništa nisu rekli jer misle da partija radi sama...

Stvarno bi pokazali zrelost demokracije vodeći pozitivnu kampanju... Samo,hoće li izdržati? Veliki su ulozi u pitanju... Tko izgubi ove izbore, politički je mrtav. Može li si ijedan favorit to dopustiti?