Može li novi hladni rat prerasti u rat na bojnome polju? Ne bi trebao, ali dva su mjesta ugroze...

Sukob SAD-a i Kine prema Kissingeru je postao novi hladni rat, a granice konfrontacije potrebne su i ovim dvjema akterima i svijetu. Bez određivanja tih granica nije moguće postići opću deeskalaciju. Kissinger  nema dvojbi: "Može se tvrditi da je to potpuno nemoguće. Ali, ako je to nemoguće, naći ćemo se u situaciji sličnoj Prvome svjetskom ratu".

Kissinger smatra da je razlog borbe između Washingtona i Pekinga pojava novih tehnologija koje su promijenile geopolitički pejzaž.  Bivši američki državni tajnik smatra da SAD trebaju prepoznati promjene u svijetu koji je previše složen da bi jedna država nastavila istodobno održavati hegemoniju i u ekonomiji i u strateškoj sferi. Prošle godine Kissinger je izjavio da bi sukob SAD-a i Kine mogao dovesti do katastrofalnih posljedica koje bi bile gore od posljedica svjetskih ratova. Kako bi se spriječio takav scenarij, SAD i Kina moraju uskladiti svoje razlike.

Kina kao najozbiljniji strateški suparnik Washingtona

Iako je proteklih godina neohladnoratovsko nadmetanje prvenstveno obilježavalo odnose SAD-a i Rusije, od kada je Donald Trump postao američki predsjednik Kina je prepoznata kao najozbiljniji strateški suparnik Washingtona. Trgovinsko-carinski rat od 2018. do danas doveo je do ozbiljnog pogoršavanja međusobnih odnosa, a aktualna korona kriza, započeta u kineskome Wuhanu, dodatno intenzivira američko-kinesko suparništvo.

 Tzv. Tukididova zamka – opasnost od sukoba sile u padu i sile u usponu – danas predstavlja jedan od izazova međunarodne sigurnosti. Za sada sukob SAD-a i Kine odvija se  na trgovinskom, ekonomskom, geopolitičkom, propagandnom, informacijskom i diplomatskom planu, a na udaru američkih sankcija posebno su kineski visokotehnološki proizvodi. Kina, kao što je poznato iz njezinih državnih strategija (Made in China 2025), tendira postati pobjednikom četvrte industrijske revolucije.

Postavlja se pitanje je li u budućnosti moguć i sukob vojnoga tipa između SAD-a i Kine? Može li hladni rat prerasti u rat na bojnome polju?

Kineski predsjednik vojsci: Budite pripravni za rat

Kineski predsjednik Xi Jinping početkom 2019. kineskoj je vojsci poručio da "mora biti spremna za borbu i rat". Prošloga tjedna posjetio je vojnu bazu u provinciji Guangdong. Kako je prenio CNN, tom je prigodom pozvao vojsku da svu energiju i misli usmjere na pripremu za rat. Poručio je postrojbama da budu u stanju visoke pripravnosti te da vojnici budu "apsolutno odani, čisti i pouzdani".

Ovakve najave dolaze u situaciji pojačanih napetosti uslijed američkih invektiva na račun Kine u smislu optužbi za širenje korona virusa, ali i najave kako će SAD Tajvanu prodati napredne raketne sustave. Iako smo i ranije - čak i u vremenima ranijih predsjednika koji su koristili bitno manje agresivniju retoriku od Xija – mogli čuti pozive kineskoj vojsci da bude spremna za rat, sadašnje najave, u užarenijim okolnostima, mogu se smatrati mnogo ozbiljnijima i opasnijima. Živimo u sigurnosno zahtjevnim vremenima kad je potrebna relaksacija, a ne dodatno potenciranje rivaliteta velikih sila.

Povratak realizma

U razdoblju koje nam slijedi američko-kineski odnosi, nadmetanje Washingtona i Pekinga, predstavljat će fundamentalnu okosnicu međunarodnih odnosa. Uz daljnje nadmetanje na ekonomskom, informacijsko-propagandnom i dr. područjima, dvije će se sile utrkivati i u gomilanju naoružanja. SAD trenutno ima veliku prednost na vojnome planu, no Kina ubrzano radi na modernizaciji svoje vojske.

Krajem prošle godine pustila u pogon drugi nosač zrakoplova, a ovi se, dakako, grade za šire projiciranje vojne moći. Prednost SAD-a je što i dalje ima mnogo snažniju meku moć od Kine, a to podrazumijeva i mnogo širi potencijal stvaranja saveza. Zadnjih nekoliko mjeseci vidljivo je da SAD radi na okupljanju široke protukineske koalicije s ambicijama ograničavanja njezine moći. Dio te strategije su i ugovori kojima se savezničke države obvezuju kako Kina ne će na njihovu teritoriju graditi 5 G infrastrukturu. Realizam, koji podrazumijeva politiku ravnoteže snaga i politiku obuzdavanja, kao što smo već pisali na ovome portalu, vraća se na velika vrata u međunarodne odnose.

Sporne točke

Do klasičnoga vojnog sukoba SAD-a i Kine u sljedećim godinama ne bi trebalo doći, no u nekim regijama imamo vrlo kompleksnu sigurnosnu situaciju. Tu prije svega mislimo na Tajvan koji se do sada i uspio održati zbog američke pomoći. Washington se obvezao na sigurnosna jamstva Tajvanu, dok je kineski strateški cilj reintegracija Tajvana prema hongkongoškom modelu "jedna država-dva sustava".

Uz Tajvan druga neuralgična točka je Južnokinesko more. Kao apostrofira američki autor Robert D. Kaplan, Kina na ovo područje gleda kao Amerika početkom 20. st. na Karibe, kao na vodenu ekstenziju svoje kontinentalne kopnene mase čija bi kontrola omogućila slanje mornaričkih snaga u šire područja Pacifika i Indijskog oceana, uz istovremeno smekšavanje Tajvana. K tome, na području ovoga mora i okolnih grebena, a to je prostor koji protivno međunarodnome pravu Kina svojata u cijelosti, nalaze se velike zalihe ugljikovodika. S obzirom na to da se na području Južnokineskoga mora nalaze ratno brodovlje i jedne i druge sile, ova točka predstavlja jednu od najvećih ugroza međunarodne sigurnosti.

Bila bi poželjna relaksirajuća komunikacija

U razdoblju pred izbijanje korona krize bilo je naznaka i najava da bi moglo doći do nove konferencije velikih sila ("Jalta 2"), na kojoj bi se raspravila sporna pitanja i nastojali uskladiti suprotstavljeni interesi, no čini se da je na tome planu došlo do zastoja, a prijepori su se samo produbili, što se posebno odnosi na američko-kineske odnose. Glavnu ulogu u međunarodnim odnosima u budućnosti, kao što smo istaknuli, igrat će SAD i Kina, ali će velika biti i posrednička uloga Rusije, koja, iako ne može ekonomski parirati SAD-u i Kini, ipak predstavlja sigurnosni i energetski div koji bi često mogao predstavljati jezičac na vagi u rivalitetu Washingtona i Pekinga. O svemu će se ponešto pitati i EU, a na multipolarnu međunarodnu scenu u desetljećima koja dolaze izdignut će se i novi akteri kao što je Indija.

Umjesto ratoborne i huškačke retorike kakvu smo mogli čuti prošloga tjedna, za održavanje međunarodne stabilnosti bilo bi mnogo poželjnija relaksirajuća komunikacija i pragmatično usklađivanje interesa. Bilo kakav sukob velikih sila koji bi poprimio vojni karakter preko noći bi uništio cjelokupnu arhitekturu međunarodne sigurnosti. Toga su, nadamo se, svjesni i državni poglavari velikih sila koji bi trebali biti svjesni vremena u kojemu živimo i mogućih posljedica svojih izjava i postupaka.