OVO TREBA REĆI

Može li Drava presušiti kao Rio Grande?

Nezaustavljivi Reuters pokriva cijeli svijet. Danas su se tako jedna do druge našle dvije priče – jedna o hrvatskom Legradu na rijeci Dravi, druga o teksaškom Del Riu na rijeci Rio Grande. Čini se, vjerovali ili ne, da Dravom danas protječe više vode ...

12.06.2021. u 22:15
Ispiši članak

Legrad je stigao na Reuters pričom o prodajama napuštenih kuća za jednu kunu. Općinske vlasti pokušavaju ublažiti stoljetnu depopulaciju nekada davno prosperitetnog grada odlučnim mjerama. Shvatili su da bez mladih ljudi ubrzo neće biti ničega. I nikoga. I umjesto da se bave kojekakvim "sukobima interesa" i korupcijama, odlučili su učiniti upravo suprotno. Doslovce poklanjaju kuće mlađima od 40 godina, uz obvezu 15-godišnjeg boravka. I još financijski pomažu uređenje, sada već privatne imovine. Javljaju im se, kažu, zainteresirani iz cijelog svijeta, no za sada su sklopljeni ugovori samo s hrvatskim državljanima.

Del Rio je pak stigao na Reuters, i na sve druge medijske servise, pričama potpuno suprotnog karaktera.

Tamo svakodnevno
tisuće ilegalnih imigranata gazi sada plitki Rio Grande, ulazi preko Meksika u SAD, unatoč javnim pozivima službene američke politike da ne dolaze! Imigranti odgovaraju – pa upravo vi ste nas, gospodine Biden, pozivali tijekom predsjedničke kampanje, demonizirajući ozloglašenog Trumpa i njegov zid duž granice.

Amerika više nije u stanju kontrolirati svoju granicu s Meksikom. Granični sustav im se raspao, a visoka politika još uvijek
živi u izbornim oblacima i nemoćno promatra kako im narko-karteli upravljaju ilegalnim prelascima. Snimka imigranta, koji sjedi u vodi
nasred onemoćalog Rio Grande i daje izjavu reporteru, djeluje nestvarno. Zar je to američka granica?

Mi u Legradu nemamo taj problem. Tamo se nitko ne želi zadržati, niti ima potrebu preplivavati nabujalu Dravu. Ako to netko i
čini, onda je to samo onaj u tranzitu iz Sirije, Pakistana ili Afganistana, preko BiH, prema Njemačkoj. Kamo su, uostalom, već prije otišli i brojni Legrađani. I ostavili prazne kuće i imanja.

Da, migracije su egzaktan pokazatelj relativne ekonomske efikasnosti i kvalitete života u pojedinim državama. Ljudi svakodnevno glasuju nogama – idu tamo gdje ima posla, gdje ima kruha.

Zato brojni pokušavaju stići do SAD ili Njemačke, malo tko do Hrvatske (osim na odmor!), nitko do Sjeverne Koreje. Reći ćete – pa
cjelokupna povijest svijeta je na neki način povijest migracija.

Točno. Samo, u suvremenom svijetu, uz dostignutu razinu dostupnosti i brzine širenja informacija, migracije ugrožavaju dugoročnu održivost brojnih država. Kako iseljeničkih, tako i, vidimo to na primjeru SAD, onih useljeničkih.

U SAD kuha na sve strane. Političke podjele počele su poprimati neželjena obilježja – rasna, vjerska, etnička, civilizacijska. Dobiti izbore po svaku cijenu često znači i onu neizdrživo visoku cijenu. To posebno vrijedi za Demokratsku stranku, sa svim njenim frakcijama.

Kao i većina tzv. lijevih stranaka, Demokrati jašu na valu hinjene borbe protiv ekonomskih nejednakosti, protiv svih oblika diskriminacije, netolerancije ... Lijepo zvuči, plemenito, samo što postoji mali problem – takva borba najčešće završi loše upravo za one za koje se tobože vodi. Pogledajte Kaliforniju, u posljednje vrijeme svi bježe iz nje. Tražeći posao u Teksasu. Republikanskom Teksasu.

Demokrati su, dodvoravajući se i hispaničkom dijelu populacije, pozivali imigrante, svoje pretpostavljene buduće birače. Sada, kada su na vlasti, ne znaju što bi napravili, a da to ne bude upravo ono za što su blatili Trumpa. Predsjednik stoga zadužuje potpredsjednicu da "riješi problem". On se bavi klimatskim promjenama ...

Vratimo se mi u Legrad na Dravi i u Hrvatsku između Save, Drave, Dunava i sinjeg mora. Legrad nam svima treba biti inspiracija!

Depopulacija nije tek općinski problem. Ona je svehrvatski problem, problem broj jedan za svaku ozbiljnu politiku.

Ona je i ogroman, teško rješiv problem, ali rješiv! Pojedinačni elementi tog rješenja traže hrabre i učinkovite mjere, očišćene od svih mitova i tabua. Kako u segmentu pronatalitetnih politika, tako u segmentu migracijskih politika.

Krenimo od oblika vlasništva. Pitanje – koji tip vlasništva bolje štiti najviše nacionalne interese? "Društveno" (u biti jednopartijsko) iz doba komunizma? Bože sačuvaj! Državno (u biti višestranačko) kakvog imamo previše i danas? Ni slučajno. Privatno (kao poklonjene kuće u Legradu)? Samo takvo!

Privatno vlasništvo nad ogromnom većinom resursa i trgovačkih društava jedino daje šanse za ekonomski, time i nacionalni opstanak.
Pri tome, privatno ne znači 100% privatno "u hrvatskim rukama". Ne, već kao u Legradu, u rukama svih onih koji tu žive, rade, plaćaju
poreze i podižu obitelj. U Vinkovcima kao na Lastovu. U Zagrebu kao u Splitu.

Tek tada će i vodostaj Drave kod Legrada, zbog danas nepostojećih uzvodnih sustava navodnjavanja, biti vidno niži. Poput onog, na izvoru moćnog, Rio Grande, kojeg samo petina stiže do ušća.

Ostatak potroše desetine milijuna vrijednih Teksašana i novopridošlih imigranata. Jer je u Teksasu sve privatno pa ima posla za sve.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.