Možda Škoro okupi desnicu kada drugi nisu uspjeli?

Zastupnici inicijatori otišli su na počinak. Iscrpila ih je procedura koja se uvijek u takvim situacijama primjenjuje, a to nije nepoznata činjenica. Sigurno im je ona bila glavna meta nakon što je HNS promijenio stranu, ostavio one koji su ih u sabornicu uveli te mirno zaplovio provjerenim pragmatičnim vodama.

Nisu se smjeli toliko čuditi. Pa i iz njihovih redova, onih izvornih, bilo je onih koji nisu izdržali stranačke podjele i obračune. Nije to lako. Morali su otići, ili u ilegalu, ili drugu stranku. Već prema ambicijama, ili živcima, oni koje su zvali Zoranovcima.

A kako u politici i životu stalna samo mijena jest, Zoki se vratio na velika vrata...i što sada, vidjet ćemo. Bit će to zanimljivi procesi. A SDP dobiva vlast uvijek kada im padne u krilo. A padne sama kada se HDZ počne baviti sobom, umjesto državom. Imaju, izgleda, neki svoj uhodani kanibalistički ritam. Mijenja li se što nakon brojnog ponavljanja istih pogrešaka, bit će jasno već krajem travnja. Puno je lakše biti lijevi revolucionar. On sebi može dopustiti da bude i lijeni revolucionar, čak i salonski. Samo treba strpljivo čekati. Pomoći će i populisti. To se već događalo.

A val populizma je krenuo, zahvatio Grčku već na početku pa Italiju, Sloveniju, Španjolsku. Kod nas se još traži, ali potencijali su vidljivi. Taman kada im narastu krila, svoje glasove presele na Iblerov trg, neki s namjerom, a nekima se dogodi.

Bero je scenski neuvjerljiv pa mu sadržaj ne dopire do građana, čak i ako ga i ima. A Beljak je konačno uspio postati zvijezda. Nedvojbeno najavljeni koalicijski partner za parlamentarne izbore. Osude partnera i javnosti. Glasniji njegovi oponenti iz vlastite stranke koji su do sada strpljivo čekali da sam sebi prepili granu na kojoj sjedi.

Zašto sramota s ljevice nije velika, ili bar jednako velika, kao ona iz desnog spektra, kada stigne, a stigne? Nije dovoljan argument da nas od Beljaka ništa ne smije iznenaditi. Ili, pozivanje na povijesne razloge. Optužiti desne totalitarne režime, a lijeve zločine zaboravljati? Pa Krešo je zaštitnik našega nezaborava. I ostat će koalicijski partner. Od HDZ-a bi se tražilo da ga odmah izbace, ograde se od njega i tko zna što još. Odmah. Jer, podsjećalo bi na kvislinšku bivšu državu. Desno i konzervativno uspjelo se u Hrvatskoj demonizirati. Lijevo ne. Bleiburg se ne uzima kao argument, kao ni drugi Križni putevi. Jasenovac se mora priznati. I mora. Zločin je zločin.

Najpoznatija konzervativna političarka današnjice, Angela Merkel, poklonila se žrtvama u Auschwitzu. I rekla da je i to dio njemačke povijesti koje se srame. Treći Reich. U Njemačkoj nije sramota biti konzervativni političar, demokršćanin. Nije suspektno ni u Austriji,  ni u Francuskoj, zemljama s ozbiljnom demokratskom tradicijom i političkom kulturom. Što su tamo, za razliku od nas gdje ratovi nikada ne završavaju, lijeve i desne podjele. Zločini totalitarnih režima zločini su za koje su se pokajali, zločinaca odrekli. Raspravljaju i razlikuju se na drugim područjima, ovozemaljskim; radnička prava, mirovinske reforme, gospodarstvo, migracije...

Kod nas se, govoreći o desnim politikama, spominje samo Orban. I to selektivno. Predsjednik, iz Fidesza, koji gubi lokalne izbore čak i u Budimpešti. Stipendist Fondacije Soroš. Uklopljen u naše podjele... O Kurzu je još prerano, činjenica je da je dobio i druge izbore. Koalicija sa Zelenima dat će ravnotežu. Dobra im je vanjska politika.

Priznat će  se, imaju te uspješne zemlje vlade desnog centra, ili desne. Promišljat će "desno". Bez osude. I bez obzira na povijest. A tko bi se u Lijepoj našoj ponosio činjenicom da je "desni intelektualac" i konzervativac? A da ne postane meta, zastario... A ima ih. Vice Batarelo grabi iz toga bazena, Hasanbegović... Desnica nikako da se okupi. Zašto bi to morao biti HDZ? Oni su deklarirani politički centar.

Možda Škoro okupi desnicu kada drugi nisu uspjeli? Njegovi birači nisu samo desni spektar, vidljivo iz postotka potpore, previsoka mu je potpora za takav bazen. Kada HDZ završi svoju demokratsku proceduru izbora predsjednika, bit će jasnije tko je centar, a što je desnije i logičan partner. Nema druge logike, bar je ja ne vidim. Budu li parlamentarni izbori nalik anketama, a SDP i HDZ blizu, jasno je kako izbjeći veliku koaliciju, centar i desno. Velike koalicije uvijek nastaju iz nužde, kada je ponavljanje izbora preskupo i nitko im se ne veseli.