Peglanje politike

Možda ovo nije država kakvu smo sanjali, ali naša je. I ne dam da nas ponižavaju i ismijavaju

Sinoć me nakon što sam sklopljenih očiju od živaca i straha pogledala utakmicu, a onda pala u delirij kao cijela nacija, nazove prijatelj i počne s kukumakanjem. Što ja imam s ovim, neće oni meni platiti račune, propali smo, a vi slavite, briga me se za njih, oni imaju silnu lovu, a mi crkavamo i blablabla.

12.07.2018. u 15:49
Ispiši članak

Ja slušam, suzdržavam se već danima, čitajući takve komentare i ostajući pribrana i onda podivljam do kraja. I počnem se derati iz petnih žila: Kakve veze to tvoje s…. ima s ovom pobjedom???

Kakve veze ima Modrić s time? Mandžo? Rakitić? Subašić? Kakve??? On opet počne drviti, sav ogorčen, ali ja nastavim s monologom: Jesi li ti invalid s 30, 35 godina kao oni? Jesu li tebe toliko tukli i mlatili kao njih? Oni su svaki svoj euro pošteno zaradili, ostavljajući srce i zdravlje na terenu, naravno da im se svijet divi i žele ih najveći klubovi na svijetu! Hoćeš li ti biti manje siromašan zato što smo pobijedili? Raduj se, čovječe, toliko malo razloga za smijeh imamo u ovoj zemlji!

Ma kakvi, on se silno želi svađati, bijesan na sve i tresnem mu slušalicu. .

Ali, nije mu dosta, jutros mi šalje sliku kontejnera, na kojemu piše: Razglednica iz Hrvatske: dobar tek. Ignoriram ga.

Da, ja volim ovu svoju zemlju, čiju vlast često kritiziram, kao i većina. Da, kakve veze imaju ovi sjajni momci, ratna djeca koja je iz sirotinje došla do vrha svijeta? Oni su fantastični sportaši, domoljubi, ljudi koji su nam barem nakratko vratili osmijeh na lice.

Ne volim kada nas oni koji sebe smatraju boljima i većima od nas, nekakve male bezvezne državice, podcjenjuju, kada nam se izruguju i misle da smo baš stigli iz pećine. Nismo. Imamo tisuće razloga za nezadovoljstvo, Hrvatska nije onakva kakvu smo željeli, ali, kakve to opet ima veze s ovim momcima? Pa zašto onda svi koji su tako pametni i mudruju s visina nisu vrhunska klasa, a i ovi su počeli ni iz čega?

Do kada ta ojađenost i jal, do kada više? Zar se ne možemo barem malo radovati; hej, vjerojatno su nam političari koma, ali imamo genijalne sportaše kojima se svi dive! Zar je tako teško radovati se tom uspjehu? Zar je tako teško povjerovati da je Hrvatski san također moguć, ali treba strpljenja, snage, poniznosti i samo mali komadić sreće?

Ja sam sretna i nitko mi neće oduzeti to pravo, a floskule poput ''kruha i igara'' već odavno kod mene ne drže vodu. Da, ''kruha i igara'', bilo je tako oduvijek, bit će zauvijek i kada nas ne bude, povijest je to.

A kroz ove predivne trenutke sreće u tužnoj zemlji vrlo lako iščitaš sav prijezir, gorčinu i zlovolju svih koji se ne znaju radovati, čak i kada im je teško. I zato, bravo, dečki, odsanjali ste svoj san i neka ste, zaslužili ste ga!

Možda ovo nije država kakvu smo sanjali, ali naša je. I ne dam da nas ponižavaju i ismijavaju.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.