Možda bi i SDP imao bolji rejting da Maras u Saboru više šuti

Vrijedio je još u vrijeme kad sam i ja bila zastupnica. A u sabornici, bez obzira na mandate, uvijek je slično. U pravilu jedni, manjina, rade, a drugi, većina, hvataju pažnju TV kamera doskočicama i jeftinim demagoškim predstavama. Treće, pak, ne vidimo osim na glasovanju kada proradi stranačka stega.

I svi misle uvijek da su izbori daleko. Narod kratko pamti, a rad se ne cijeni. Neradu zastupnika pokušali su doskočiti sankcijama za nedolazak, a sada administracija sortira ispričnice. Nema rezultata. Za neke je bolje i da ne dolaze. Znaju to i njihove stranke, pa im toleriraju šutnju. Oni koji raspravljaju oduzimaju glasove svojim strankama. Možda bi i SDP bolje stajao, da Gordan Maras malo više šuti. Bio bi to vrijedan eksperiment.

Posljednji radni saborski tjedan razotkrio je neke poznate stvari. Izbor Nadzornog odbora (NO) HRT-a uvijek je dramatičan. Zastupnici vjeruju da im njihovi članovi u NO-umogu osigurati češće pojavljivanje na HTV-u.  Ima i nešto u tome. Vladajući su odredili svoje članove, a opozicija svoje nije uspjela usuglasiti.  Najlakše je za sve optužiti vlast. Uvijek se može računati na Milorada Pupovca, koji će patetičnim glasom zaprijetiti i svaki problem će se riješiti. Ipak, nikad se ne zna.

Nadmašio ga je sada, međutim, Vlaho Orepić odlaskom iz Mosta. To je najveći potres za Most od izbacivanja iz Vlade. Sada ga optužuju čak i da je poželio biti predsjednik Republike Hrvatske. Prvo je šutio, pa im odgovorio. Očiti manjak demokracije u stranci koja to nije. Orepić je prerastao Most i retoriku bivših kolega. Destrukcija i oporba zbog oporbe su mu preteški. I građanima je toga dosta. Most gubi popularnost u korist anarhista. Koga bi to moglo veseliti. Sreća, pa izbori još nisu blizu.

Još glasnije je odjeknula izjava poduzetnika Emila Tedeschija, prijatelja Zorana Milanovića. Javno je rekao ono što mnogi misle, a ne govore o Ivici Todoriću, bez rukavica. Progovorio je o desecima tisuća ljudi, čiji standard je Todorić ugrozio neodgovornim vodstvom i svojim svinjarijama.
Je li Tedeschi ranije znao da je Todorićev model poslovanja neodrživ? Je li Orećić i ranije znao kakav je Most? Jesu li oni odgovorni za šutnju? Zašto su šutjeli dosad? Jesu li smjeli šutjeti tako dugo? Zašto Tedeschi nije govorio tako o Nadanu Vidoševiću dok je bio predsjednik Hrvatske gospodarske komore? Šutnja je zajednički krimen. Todorića se sada odriču svi, a stranaka kojima pada rejting njihovi članovi.

Nadmetanje poslodavaca i sindikata završilo je u sabornici glasovanjem o minimalnoj plaći i olakšicama poslodavcima. I jedni i drugi nisu bili spremni za konsenzus. Hrvatska posla. I jal. Nema tu poduzetničke logike. Nažalost, to je slika partnera s kojima Vlada treba provoditi reforme. U svakom slučaju bila je to teška godina, koju je obilježila nemirna politička scena. Dvoličnosti i naknadne pameti nikad nam nije nedostajalo.