Mostovci relativiziraju lažne vijesti i fact-checkere, a premijera onda napadaju za isto protiv čega se 'bore'

Upravo je Mostov Nikola Grmoja to lijepo sročio rekavši da je stopirana hitna procedura za Zakon o prekršajima, kojim se žele uvesti astronomske kazne za, kako je kazao, "nekakve sulude stvari, poput širenja lažnih vijesti".

"Tko je taj tko uopće može propitivati je li nešto lažna vijest ili nije, postoji li u ovoj zemlji sloboda govora? Upravo su oni koji su za vrijeme epidemije najviše optuživali druge za širenje lažnih vijesti bili najveći širitelji lažnih vijesti, pa čak i fact checkeri, poput Faktografa. Ovaj Zakon uvodi verbalni delikt na mala vrata, mi ćemo mu se snažno usprotiviti i jako mi je drago da je oporba danas zajednički nastupila i zaustavila hitnu proceduru u Saboru'', poručio je Grmoja.

Apsolutna sloboda ne posotji ni u samom Ustavu

Zagovornici apsolutnih sloboda koja ne postoji ni u samom Ustavu, naime, takvu retoriku koriste da bi relativizirali raspravu o "lažnim vijestima" stavljajući pod upitnik kredibilitet tog nekog tko određuje što je lažna vijest, a što nije, i tako proizvode privid da u 21. stoljeću ne postoje relevantni alati, znanstvene činjenice ni dokumenti kojima se određena tvrdnja zaista i može podvrgnuti provjerom činjenica. Tako određeni oporbenjaci ne vide problem što se u javnoj raspravi koriste lažne informacije i tvrdnje, ali i teorije zavjere te se javno zalažu za to da to nije potrebno ni sankcionirati.

Damir Habijan (HDZ) je kratko ustvrdio da je Grmoja "poznat kao osoba koja vrlo često koristi fake news" i očito se našao zabrinut zbog predviđenih kazni "jer mu ne odgovaraju".

Taj isti dan Habijanovu retoriku odlučio je iskoristiti, i opet Mostov, Nino Raspudić, koji je ovaj put premijeru Andreju Plenkoviću spočitnuo širenje lažnih vijesti, iste one vijesti za koje njegov saborski i stranački kolega tvrdi da je ne treba sankcionirati. Ipak, po logici stvari, treba napraviti spin i odgovoriti istom mjerom, štoviše, brže bolje iskoristiti isto oružje kojim se napalo njegovog kolegu, kako bi u se javnosti stekao dojam da se eto, optužba za širenje lažnih vijesti može široko primijeniti i da optužba nije nešto što bi trebalo zabrinjavati.

Tako Raspudić kaže:

"Ne može se ostaviti kazna 20 eura za obiteljsko nasilje, a s 4000 eura kažnjavati svađu u javnosti", iako nije točno da kazna za obiteljsko nasilje iznosi koliko je naveo, a što se može provjeriti uvidom u Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji. 

Napad na Plenkovića

"Tko će odrediti što je širenje lažnih vijesti? Hoće li Plenković platiti 4000 eura kazne jer je rekao lažnu vijest da su plaće rasle više od inflacije, a službena statistika pokazuje drugačije?", dosjetio se Raspudić kojemu bi sada očito dobro došao Faktograf kojeg Mostovci toliko vole da to zaista i provjeri. 

"Smisao ovog zakona je cenzura i to ide u lošem, totalitarnom smjeru. Umjesto da se u EU-u šire slobode, sve više idemo prema nekoj vrsti novog SSSR-a, sve više se sužavaju slobode pojedinca", kaže.

Širenje lažnih vijesti i teorija zavjere nikako ne bi trebalo biti dio slobode pojedinaca jer se, a tu dolazimo do opasnog presedana u demokratskom društvu, time pojedinca lišava bilo kakve odgovornosti za njegova djela i riječi. "Sloboda od" ugnjetavanja, kršenja ljudskih prava itd. je sloboda koja se njeguje u demokratskim društvima i zaštićena je Ustavom, ali "sloboda za" povredu tuđih prava, širenja dezinformacija, vrijeđanja, nije sloboda i pojam uz pomoću kojeg bi se vladajuća nomenklatura trebala napadati i optuživati je da je autoritarna.

Isto kao što je, recimo, Faktograf, u petak branio Daliju Orešković zbog verbalnog napada premijera na nju, tako taj isti Faktograf uredno ne proziva nikoga iz oporbe za lažno optuživanje premijera i njegovih suradnika. Dakle, i sam fact-checker zaista je podložan kritikama u svom radu, ali to ne znači da je nepotreban.

Potporu dio oporbe nalazi upravo među onima koji šire teorije zavjere

S druge strane, da je oporbi, ali i vladajućima, toliko stalo do navedenog Zakona, vidi se po tome da se veći dio petka broj zastupnika za vrijeme rasprave u hrvatskom parlamentu mogao nabrojati prstima. Vladajuća koalicija možda zaista nije očekivala da će doći do takvog raspleta, ali isto tako, oporba je još jednom pokazala da kritizira reda radi, a ne zato što nešto treba kritizirati, a upravo to su pokazali Grmoja i Raspudić u svojoj retorici. 

Nitko ne zna što znači biti bez slobode, dok zaista bez nje i ostane, a usporedbe Hrvatske sa SSSR-om i komunizmom ili premijera Plenkovića s autoritarnim vođom, zaista su bespredmetne. Ovo može samo govoriti o tome da oporba, ili tek njezin dio, ne nalazi drugu potporu, nego među onima kojima je širenje teorije zavjere sredstvo i cilj.