Mladi su napredniji od društva u kojemu žive, treba ih pohvaliti!

Mediji su se uglavnom obrušili na srednjoškolce kataklizmičnim naslovima o njihovoj političkoj nepismenosti. Međutim, kada velika većina mladih ljudi na kraju svojeg srednjoškolskog obrazovanja, njih oko 70 posto u anketi kaže kako ne smatraju poželjnim da doseljenici u Hrvatsku odustanu od svojih običaja i potpuno se asimiliraju u hrvatsko društvo, tada slobodno možemo zaključiti da postoji plodno tlo na kojem je moguće graditi multikulturalno društvo.

To što ih polovica ne zna da se premijer zove Andrej Plenković, samo je poruka marketinškim službama HDZ-a da se nisu baš najuspješnije obratile najmlađem punoljetnom ''biračkom tijelu''. Istraživanje je potom pokazalo i da mladi podržavaju ravnopravnost muškaraca i žena, gotovo polovica njih zagovara ravnopravnu raspodjelu kućanskih poslova, a više od 75 posto njih ne slaže se s tvrdnjom da nam u društvu ne treba više žena na vodećim pozicijama.

Gotovo 60 posto mladih ne slaže se s tvrdnjom da se vlastima i moćnicima ne treba zamjerati što govori o njihovoj hrabrosti i ispravnosti stava u većini, dok podatak od 50 posto mladih koji zapravo nisu znali odgovoriti na pitanje o tome što je zadaća opozicije pa su na tvrdnju ''Zadaća opozicije nije kritizirati vladu nego podržavati njezin rad'', odgovorili da se niti slažu niti ne slažu tek je poruka opoziciji da nisu dovoljno jasno pokazali svoju svrsishodnost u zadaćama koje obavljaju.

Naime, kada vam srednjoškolci u završnim razredima kažu da ne znaju što je zadaća opozicije, to znači da ih tome nitko nije naučio u školi, niti kod kuće, ali nisu to uspjeli vidjeti niti iz ponašanja opozicije. Isto tako, 52 posto mladih odlučilo je izabrati da niti slaže niti se ne slaže s tvrdnjom da je jedan od temelja pune državne suverenosti Republike Hrvatske pobjeda u antifašističkoj borbi. Četvrtina sudionika u anketi složila se s tom povijesno i pravo točnom činjenicom, no to što je većina rekla da zapravo ne znaju pokazuje ponovno da ih nitko nije naučio, ali da isti tako iskreno odgovaraju da ne znaju, što je porazno za obrazovni sustav.

Isto tako, više od polovice mladih, njih 53 posto zapravo se nije izjasnilo oko Nezavisne države Hrvatske, oni su za stav ''Nezavisna država Hrvatska je bila fašistička tvorevina'' rekli da niti slažu, niti ne slažu, što je fantastičan rezultat u odnosu na to kakav bi mogao biti, uzmemo li u obzir da hrvatsko društvo zbog potreba političkih utakmica i osvajanja vlasti u povijesnim temama pati od suficita propagande i deficita obrazovanja.

Među najporaznije rezultate istraživanja spada to što se čak 58,8 posto mladih slaže s tvrdnjom da se u političke stranke većinom učlanjuju ljudi koji žele stvoriti veze kako bi došli do boljeg posla. No, čak 74 posto mladih nije se složilo s tvrdnjo da ne treba iznositi svoje mišljenje jer čovjek nikda ne zna hoće li zbog toga nastadati, što predhodno iznesenom opažanju o političkim strankama daje svojevrsni pečat istine.

Mladi su, dojam je koji izvještaj o njihovoj političkoj pismenosti ostavlja, zakinuti za političko obrazovanje, ali temljweno su njihovi stavovi većinom zdravorazumski i demokratični, iako većina ne zna odgovoriti na pitanja o Ustavu. U istraživanju su rekli da većinom nemaju povjerenja ni u Hrvatski sabor, niti u Vladu, niti u Predsjednika, niti u pravosuđe, ni u lokalnu vlast. Bilo bi doista čudno da imaju povjerenja.

U svakom slučaju, mladi su na početku svojih punoljetnih života bolji od društva u koje kroče. Istina je pak da su zakinuti za obrazovanje o temeljnim političkim pojmovima, posebno oni koji završavaju strukovne škole i da zahvaljujući toj zakinutosti većina mladih, nažalost, zaista ne može razumjeti tko je u krivu, a tko je u pravu, tko ''siluje'' demokraciju, a tko je čuva kada je u pitanju igra nadmudrivanja između predsjednika Republike Zorana Milanovića i parlamentarne većine Andreja Plenkovića u priči o izboru novoog predsjednika, ili predsjednice Vrhovnog suda.

Međutim, što bi se dogodilo kada bismo mladima ponudili političko obrazovanje koje bi im omogućilo donošenje vlastitih kritičkih prosudbi? Srušili bismo time jednu od važnih osnova ''našega načina života''. I zato trebamo biti zahvalni što nam mladi na kraju svojeg srednjoškolskog obrazovanja nisu politički još nepismeniji nego što su ispali.