Mislite da je Matulin pogled prema Plenkoviću bio pogled zabrinutog Zagrepčanina stradalog u potresu?

Naime, ako je vjerovati agenciji 2x1 komunikacije (koja je redovito pogađala HDZ-ove pobjede kad su druge agencije navijale za SDP, koja je jedina nagovijestila poraz Kolinde Grabar-Kitarović), rezultati iste te agencije da se sada izbori odvijaju govore da bi SDP pobijedio s deset mandata prednosti! Je li to moguće?

Hoće li dakle nakon crvenog Milanovića na Pantovčaku sada i u Banske dvore zasjesti crvena vlast, nakon koje, kako povijest uči redovito, kreće crveni zulum kadrovskog i ideološkog orgijanja s refrenima o ustaškim zmijama koje plaze širom Hrvatske?Jer pobijedi li SDP, jasno je da nam ne gine ideološka revolucija koju je već nagovijestio Milanović bacivši Tuđmanovu bistu u podrum, a metaforički zapravo u smeće! Hoće li dakle, dok se desnica svađa do posljednjeg daha, na kraju šampanjac piti - ljevica? Ne znam, ali znam da će u slučaju pobjede ljevice ovo biti kraj hrvatske države kakvu poznajemo. Jer, uz čovjeka na Pantovčaku koji po nepredvidljivosti već podsjeća na Nerona, u slučaju pobjede ljevice, izvršnu vlast, dakle ono najodgovornije, dnevno vođenje države, trebali bi preuzeti ljudi poput Bernardića i Marasa koji do 40. odnosno 46. godine života nemaju jednog jedinog radnog dana! A prati ih stari komunistički lavež o ustaškim zmijama gdje na čelu kolone strojevim korakom ide bivši hrvatski predsjednik Josipović, taj privatni Frank Sinatra Milorada Dodika, mentalni Titov gardist koji je to ostao do dana  današnjega, sugerirajući u zrelim godinama da je samostan s fratrima u Širokom Brijegu na kraju Drugog svjetskog rata bio legitimni ratni cilj! To će ideološki preuzeti Hrvatsku, pobijedi li SDP na ovim izborima! Da je ovo 1945., ti bi ljudi pucali po "ustaškim zmijama", da je ovo 1971. masovno bi uhićivali!

Ne vjerujem previše anketama, toliko puta su nas prevarile, a i vrapci na grani znaju da rezultat anketa odlučujuće oblikuje u prvom redu onaj koji ih naručuje, da ne velim plaća. Zato već godinama uporno apeliram da se po uzoru na Gallupov institut i kod nas formira ili odredi neka ekskluzivna znanstvena lokacija koja bi jamčila profesionalnost u anketama, a ne da imamo more agencija od koje ključne tri ne samo da preferiraju, nego su upravo zaljubljene u SDP! Tako od pet Karamarkovih pobjeda niti jednu nisu pogodili! Uz dakle ekskluzivno pravo nekom institutu da se samo njemu dopusti stručno anketiranje, nakon ovakvih iskustava, valjalo bi usvojiti i običaj da se zadnja dva tjedna prije izbora ankete ne objavljuju jer su ovakve ankete i u to vrijeme gola manipulacija!

Bojim se ljevice na vlasti

No, bez obzira na ankete, postavlja se pitanje kako je moguće da 30 godina nakon formiranja moderne hrvatske države kod svakih izbora drhtimo od ideološkog ishoda? Kako je moguće da imamo toliko otvorenih ideoloških dilema? Kao ni jedna druga država! Od kuda strah od promjena i kakvih? Odgovor je samo jedan: zato jer kad god pobijedi ljevica, tresu se sami temelji hrvatske države! I to je već više-manje, razvidna činjenica, ali to još uvijek nije odgovor na pitanje: zašto se to događa? Kako je moguće da nakon svih gafova, nasilnog uvođenja ćirilice u Vukovar, slanja specijalaca na stopostotne ratne invalide, dokazano gospodarski lošeg vođenja države, javnog odgovora na dilemu Tito ili Tuđman - Tito, da nakon svega toga jedan Zoran Milanović dobije stotinu tisuća glasova više od Kolinde Grabar-Kitarović? Više od milijun Hrvata stoji iza njega! Uz tezu Tito, a ne Tuđman! Usred hrvatske države! Bez Beča, Beograda i Pešte!

Kako je moguće da Stipe Mesić s onom politikom dobije drugi mandat? Samo je jedan odgovor. Nakon svih masovnih likvidacija nekoliko stotina tisuća ljudi 1945. i paralelnog protjerivanja dodatnih stotina tisuća ljudi, pa onda guranja u gastarbajterske vode dodatnih pola milijuna Hrvata, posve je izmijenjena ideološka struktura ovog stanovništva. A elita u svim segmentima društva je bila 45 godina ultimativno lijeva! I tako godinama. I tako desetljećima. Uz daljnji kapilarni odlazak van tisuća i tisuća uglavnom političkih Hrvata. U ideološkom smislu Hrvati koji su tu živjeli 1925. ili 1935. i oni koji tu žive danas su razlika kao nebo i zemlja! Devedesete velite? Devedesete nisu revolucija od nule, devedesete vam četnik trči s nožem u zubima i želi vas zaklati! Vi se naravno branite! Referendum velite? To je bijeg od ludog Miloševića koji najavljuje rat! To je bijeg od luđačke politike koja je pomela nekoliko vodstava. To je glas: nećemo u veliku Srbiju! To još nije svjestan nacionalni glas: želimo hrvatsku državu!

Da je kojim slučajem Srbija prihvatila konfederaciju koja joj je nuđena, takva bi konfederalna Jugoslavija sutra ušla u Uniju i nama bi sudbina bila zapečačena. Ovakav "sastav" hrvatske države bi u najvećem dijelu prihvatio jugoslavensku konfederaciju, to će vam priznati i politička elita koja je devedesetih vodila državu. I zbog toga, zbog te nezavršene bitke, zbog tog nezavršenog odnosno prekinutog procesa formiranja nacionalne svijesti, zbog mržnje koja je prema nacionalnom školovana pola stoljeća, zbog toga jer "poraženi" mentalni jugoslaveni još uvijek nisu prihvatili postulate hrvatske države, tresu se temelji hrvatske države kad god ljevica pobijedi! Tu je srce problema! Zato se treba bojati pobjede ljevice. Jer, mi nemamo konsenzus oko osnovnih nacionalnih pitanja!

Treba li i smije li predsjednik države svirati klavir četničkom vođi u Banjoj Luci? Kako znamo, to pitanje je još uvijek otvoreno! Zato se treba bojati ljevice na vlasti, jer ona istinski nikada nije prihvatila postulate nacionalne hrvatske države. I zato se Ostojić javno zahvaljuje mrtvom Titu, zato ne samo Milanović nego i na lokalnim izborima Sandra Švaljek, na "Radiju 101" kaže Tito, a ne Tuđman. Zato Zagorje i dan danas više slavi Tita negoli Tuđmana! I glasa pretežito za SDP! Zato ovih dana jedan zagrebački ogranak SDP-a na informacije da su kod Brdovca iskopane nove stotine Titovih žrtava na svom facebook profilu piše: "Tito ih je trebao sve pobiti. Mnogo je tog dreka ostalo". U tom tonu smo  ranije već slušali i Stazića i Beljaka! Mi dakle kako vidimo, s osnovnim dilemama: Jugoslavija ili hrvatska država, Tito ili Tuđman, još nismo rasčistili. I zato kad god pobijedi ljevica, vraća nas u regiju, dakle u Jugoslaviju, odmiče se od Njemačke i veže se uz Britaniju, odnosno Rusiju. Refleks starih Titovih dana.

Mislite da je Matulin performans pred Plenkovićem pogled zabrinutog Zagrepčanina zbog potresa?

Taj bijes, taj otpor, ta pritajena mržnja, to korištenje svake prilike da se pokaže odmak, svojevrsno gnušanje prema hrvatskoj državi, savršeno se jasno vidjelo kod zadnjeg prosvjeda glede zagrebačkog potresa. Zato se Vili Matula onako krvožedno dere na megafon pucajući mržnjom iz očiju prema Plenkoviću u onom performansu pred Saborom! To nije pogled zabrinutog Zagrepčanina zbog potresa, to je stari pogled člana CKSKH! A Vili Matula, čovjek s megafonom ispred Sabora, je to bio! To je čovjek koji je u prosincu 1989. postao član Centralnog komiteta saveza komunista Jugoslavije! Hej! Zamislite što taj čovjek misli o hrvatskoj državi! I onda i danas! Ona njegova predstava ispred Sabora (kojoj se nitko živ od Zagrepčana nije pridružio, čak niti s Gornjeg grada!), to je pogled iz 1989. godine, koji nikad neće oprostiti što je srušena Jugoslavija, to je pogled prijezira prema onome što je došlo rušenjem Jugoslavije i to je vječni pokušaj povratka starom. I nije slučajno da su se ravno ispred HNK sa svim onim odličnicima HNK, prosvjedno pjevale ruske borbene pjesme kad se skidala tabla s imenom Trga maršala Tita. Djeca komunizma!  

Sve to kulja u utrobi hrvatske države i ta lava redovito izađe na površinu kad crveni pobijede. I ništa od toga ne doživljava javnu osudu! Prepristojni Plenković nije mogao vjerovati što vidi ispred Sabora pa je performere nazvao aktivističkim profiterima, što nije netočno, ali to je tek prvi sloj koji se vidi kad ljuštite tu glavicu luka! Zato i samo zato su izbori u Hrvatskoj pitanje svih pitanja, jer mi još uvijek nismo stare bitke završili, makar se dim baruta odavno razišao, mi se još uvijek borimo oko ustaša  i partizana. To nije borba za doslovnu reafirmaciju ustaša i partizana, ali je to borba za današnji put Hrvatske: nacionalno ili internacionalno, globalno ili suverenistički, hrvatski ili regionalno! Ustaše i partizani su samo lozinke za današnje borbe u nekim posve drugim uvjetima i sa drugim sadržajima. Svi znaju da su hvala Bogu nemoguće i Jugoslavija i NDH, ali borba se vodi oko toga hoće li današnja Hrvatska biti okrenuta sebi kao što su sve nacionalne države primarno okrenute sebi ili će biti okrenuta regiji do neprepoznatljivosti. Zato se hrvatska država ne izgrađuje, kao što se izgrađuju druge nacionalne države, nego luta, muči se, nekonzistentna je i pomalo propada.

No ljevica je ovaj put posložila savršenu matematiku, skupivši sve što se relevantnog skupiti dalo, ne zamarujući se što primjerice članstvo Beljakovog HSS-a u osnovi prezire ideološke preferencije jednog Glasa. Koga briga za program i ideologiju! Skupili su se svi oko stare kvočke, na Pantovčaku imaju svog Jokera za kojeg nema sumnje da će pomoći koliko bude trebalo, a izvan koalicije ih čekaju IDS, najveći dio manjina i Posavec, ako odmah ne završi kod njih. Njihova Ahilova peta, njihova istinska rak rana je u prvom redu čelnik SDP-a Bernardić koji svoju potkapacitiranost pokazuje iz dana u dan i u tom smislu superiornost Andreja Plenkovića je za Bernardića prava noćna mora.

Zakrvljena desnica

Desnica je po običaju zakrvljena, ideološki, taštinski, karijeristički. Uvijek ista priča koja je samo s Karamarkom bila prekinuta 2015. godine, kada se okupila Domoljubna koalicija. Sad je taj model preuzeo Bernardić okupljajući oko sebe sve što želi s njim. Danas HDZ ide sam, vodi grčevitu borbu sa Škorom, a Most je mimo svake zdrave logike i elementarne matematike pucao sam sebi u koljena odbivši Škoru i njegovu koaliciju. Masovni izlasci Mostovaca, od sjajnog branitelja Marića preko čestitog Dobrovića, Strenje Linić i Ružice Vukovac, pokazuju da je članstvo revoltirano ovim suicidalnim potezom kojeg će teško popraviti najavljene zvijezde, bračni par Marija Selak i Nino Raspudić te Marin Miletić. Marija Selak je već javno potvrdila da izlazi na listi Mosta kao neovisni kandidat, a upućeni tvrde da će se uz nju, Nina Raspudića i Marina Miletića, na Mostovoj listi pojaviti i Trpimir Goluža.

Da je Most otišao sa Škorom, desnica i desni centar bi spokojno mogli čekati izbore, jer bi praktički svi glasovi desnog centra i desnice bili pokriveni i sinergija bi bila potpuna. Ovako se može dogoditi da upravo taj jedan ili dva mandata koji će se moguće izgubiti jer sinergije neće biti, bude alibi Milanoviću da gurnu Bernardiću premijerski mandat u ruke. Prelazak pak vukovarskog gradonačelnika Penave u Škorine redove apsolutni je hit dosadašnjih predizbornih matematika, to je nesumnjivo težak udarac aktualnom HDZ-u i njegovom vodstu, jer da se radi o Vrbovskom ili Krapini, stvar uopće ne bi bila tako dramatična. Ljudi oko Penave ističu da su kapi koje su prelile čašu njegovog strpljenja bile permanentni ustupci koji su se i kod procesuiranja ratnih zločina i kod načina popisa stanovništva morali raditi srpskoj manjini i iznimno utjecajnom Pupovcu i da je u tom smislu stvar postala neizdrživa. Takav ogroman udarac za HDZ ujedno je velika pobjeda Miroslava Škore koji će od toga sigurno više profitirati negoli sam Penava.

Škoro je pak doživio ozbiljan udarac u trenutku kada je njegov prijatelj i pozhnati vinar Ivan Enjingi ovih dana demonstrativno izašao iz Domoljubnog pokreta, ali Penavin spektakularni odlazak iz HDZ-a, medijski je Enjingijev odlazak stavio u drugi plan. Premda još ima dosta do izbora, povlačenjem Tolušića iz politike, odlaskom Penave i svih HDZ-ovih vijećnika iz Vukovara, teški sukobi u vinkovačkom HDZ-u, sve to dobar dio Slavonije nosi u ruke Miroslava Škore i njegove liste. No, da u politici vrijedi staro pravilo "nikad ne reci nikad", svjedoči najava da će se na HDZ-ovim listama naći i Davor Ivo Stier, unatoč neuspjehu na stranačkim izborima, ali da se HDZ vraća Dadi Milinoviću u Lici. Dani koji slijede će do kraja zaoštriti odnose na desnici, upućeni krugovi tvrde da je do podjele došlo i na Kaptolu, što se vidi iz Bozanićeve reakcije na uvodnik Glasa Koncila koji kritizira HDZ i između redova podržava Škoru. Podjela na desnom centru i desnici zahvaća tako sve dijelove hrvatskog društva i jedino što veseli jest činjenica da će se sva ta jaja na kraju balade naći u istoj košari. Doduše stižu glasine da nije nemoguće da Škoro koalira sa SDP-om, ali obzirom da bi to stvarno bila izdaja svih izdaja, ja ipak u to ne vjerujem. A vi?