Ministarstva su nadgrobni spomenik vlastitom resoru

Pred svake izbore, a Hrvatsku kroz iduće dvije godine očekuju tri izborna ciklusa, uvijek se isključivo u predizborne svrhe, počne govoriti o reformama javne uprave, smanjivanju broja ministarstava i raznih uprava, upravnih tijela, ureda, agencija. Naravno, političke garniture pri tome se ne vode ekonomskim ili bilo kakvim drugim analizama već to rade poput kakvih feudalnih vladara koji svojim i koalicijskim partnerima dijele leno nad kojim će oni samostalno upravljati.  

Opće je poznata činjenica da već desetljećima sve relevantne međunarodne organizacije pozivaju sve hrvatske vlade da smanje administrativna opterećenja, ukinu birokraciju i decentraliziraju sustav koji iz godine u godinu poreznim obveznicima uzima sve više i više novca. Hrvatskim poreznim obveznicima javni sektor uzima najviše BDP-a u cijeloj Europi. Hrvatski prosjek je 4,7 posto BDP-a, a to iznosi 16,4 milijarde kuna, dok je europski prosjek 1,8 posto BDP-a.

Dakle, administraciju plaćamo dvostruko više nego što je dug cijelog zdravstvenog sustava, koji nam se raspada pred očima.

Hrvatska je tako po nezaposlenosti i standardu na samom dnu europskih ljestvica, a pri vrhu smo ili na samom vrhu po cijeni koju plaćamo za javni sektor i osobito za zakonodavnu i izvršnu vlast. Naravno, javna uprava tu skupoću ne opravdava, jer rade malo ako ikako, pa je tako u nedavnim istraživanjima hrvatski javni sektor ocijenjen boljim jedino od venezuelanskog. 

Ministar uprave Kuščević hrabro je krenuo u mini reformu javne uprave, međutim još hrabrije odustao je od stvarne reforme i problem odlučio prebaciti na druge. Kuščević je tako veoma atraktivno najavio kako će smanjiti broj tijela državne uprave s 52 na 32 tijela. 

U biti radi se o prebacivanju poslova, opreme i zaposlenika s državne uprave županijama. Jasno je kako će ovim zakonom, ako bude usvojen, umjesto većeg broja osoba koje su o određenim predmetima odlučivale kroz nekoliko desetaka različitih uprava, od sada sve rješavati župan. Dakle, uz 'lex šerif' koji je inače doveo do bitnog jačanja uloge i pozicije načelnika, gradonačelnika i župana naspram vijeća i skupština, sad se županima daje potpunu moć odlučivanja u upravnim predmetima. Tako će župan po svom vlastitom nahođenju moći izdavati koncesije kako to njemu, odnosno njoj odgovara. 

Decentralizaciji, kojom se resorni ministar hvali, u biti lokalnim političarima, načelnicima i županima samo dajemo još više moći i novca. Lokalne političare, dok god ne talasaju protiv centralne vlasti nitko ne dira. Opet poput lokalnih gospodara, nedodirljivih zakonom, novac dijele šakom i kapom, bez ikakve kontrole ili odgovornosti. A ako želite vidjeti kako bi naposljetku sve moglo izgledati, pogledajte video HSS-ovog načelnika općine Brinje, Zvonimira Fumića. 

Mediji su iz Kuščevićevih izjava iščitali kako će ovom mini reformom biti napravljena i reforma Vlade, odnosno smanjivanje broja ministarstava po kojima je Hrvatska u samom vrhu Europske unije. Naime, Vlada Andreja Plenkovića broji 21 ministarstvo. Međutim sam Kuščević je opovrgnuo te navode.

'Smanjenje broja ministarstava nije predmet ovog zakona, to se regulira Zakonom o djelokrugu i radu ministarstava i drugih državnih tijela. Hoće li to doći nekad na dnevni red, ne znam, ali nije predmet ovog zakona', rekao je Kuščević.

No ako gledamo realno koliko ministarstava u biti i ispunjava svoju svrhu, ako je uopće imaju. Pa uzmimo tako Ministarstvo obrazovanja. Osim nedavne reforme obrazovanja, koja se vodi centralizirano i skoro bez ikakvih predikcija kakva će nam radna snaga trebati u nekakvoj budućnosti i koja nije uopće sveobuhvatna, jer njome nije obuhvaćeno visoko obrazovanje, nad kojim ministarstvo skoro nema nikakve ovlasti, ministarstvo obrazovanja zapravo osim davanja smjernica obrazovanju i provođenja šupljih reformi i inspekcijskih poslova u biti ne radi ništa. 

Ono ne bira ravnatelje i nastavnike, a reforme koje pokuša napraviti u biti nikad ne zažive, ako i zažive uglavnom kaskaju za cijelim svijetom par desetljeća ili su u potpunosti promašene. Inspekcije koje šalje naravno tek onda kad se određeni događaj dogodio ne mogu ništa, pa recimo tako se dogodi da nastavnici optuženi za pedofiliju i dalje rade u obrazovnom sustavu. 

Dakle, Ministarstvo obrazovanja služi samo za alokaciju sredstava iz državnog proračuna. Pa tako par stotina državnih službenika, koliko ih radi u Ministarstvu, služi isključivo kako bi prebacivalo novac s računa na račun. 

Slično je dakako i s ministarstvima turizma, kulture, poljoprivrede, regionalnog razvoja i europskih fondova, ministarstvom za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, državne uprave i imovine, zdravstva... Posao ministarstva je da propisuje politiku određene vladajuće garniture međutim, poslove koje obavljaju ta ministarstva na način na koji to mi radimo, mogu zamijeniti postojeće agencije s kojima inače, skoro u potpunosti, dupliraju posao. 

Ministarstvo financija može samostalno alocirati sredstva konačnim korisnicima, a tako decentralizirano obrazovanje, zdravstvo, socijala, turizam, demografija, poljoprivreda možda bi u konačnici i ispunilo svoju svrhu. Radeći na ovaj način, svako ministarstvo označava nadgrobni spomenik svom resoru: ministarstvo obrazovanja označava grobno mjesto obrazovanja, ministarstvo zdravstva zdravlja, turizma...