Ministar Darko Horvat je shvatio sve probleme. Ništa od toga, ako ih ne počne rješavati...

Ovaj put je riječ o investicijama i aktualnom ministru gospodarstva Darku Horvatu. Opravdano je sumnjati da su problema bili svjesni i svi njegovi prethodnici i prethodnice, ali kad isti problem postoji i danas, tada oni nisu napravili ništa da ne bude tako. Prošli je tjedan u Zagrebu održana konferencija InvestCro.

Važni su ljudi, kao i na mnogim drugim konferencijama, rekli važne i pametne stvari. Predsjednik udruženja stranih ulagača u Hrvatskoj Mladen Fogec rekao je tako da je hrvatska dijaspora u domovinu tijekom godine dana poslala dvije milijarde eura, a strani investitori u Hrvatsku uložili 1,7 milijardi eura. 

Podatak je to nad kojim se treba zamisliti. Hrvatski iseljenici investiraju u potrošnju u domovini više novca nego stranci investiraju u biznise koji bi im trebali donositi dobit. Zašto bi netko investirao u zemlju iz koje ljudi bježe? Ministar gospodarstva Darko Horvat uspio je oduševiti ocjenom da su birokracija i sudstvo spori i nefunkcionalni te je to konkretna prepreka povećanju investicija. Ministar je zaključio kako je nemoguće poricati problem kad su Slovenci uspjeli privući 14 milijardi eura investicija, a Hrvati samo 3,8 milijardi eura. 

Među zaključcima o izvorištu problema je i onaj da je problem u imidžu. Hrvatska je, kaže priča, izgradila svoju reputaciju kao turistička zemlja, a ne investicijska destinacija. 

Treba promijeniti imidž. Možemo očekivati da će to biti zaključak dubokoumnog promišljanja o tome kako privući više investicija. 
Jer, preteško je obračunati se sa sporim i neučinkovitim sudstvom i birokracijom. 

Sudstvo je država u državi, svatko tko spomene sudstvo može biti tužen, a birokracija je zaštićena brojnim zakonima i ako je slučajno netko pokuša razdrmati tražit će za sebe zaštitu na sudu.

Vlast je zadovoljna gospodarskim rastom. Za koji je ministar Horvat čak duhovito rekao da je između dva ili tri posto, ali da čemu to vrijedi kada okruženje raste dva do tri puta brže. Tko bi uložio u gospodarstvo koje se među svima usporedivima najsporije kreće? A i taj gospodarski rast, prema onome što je osam ekonomista u anketi za HNB reklo lani je u odnosu na preklani usporio.

Ne, nije problem u imidžu. Problem je u tome što se imidž baš i nema na osnovu čega mijenjati. Treba mijenjati ono na čemu imidž počiva. 

Hrvatski imidž investicijske destinacije počiva na pravnoj nesigurnosti, i dalje visokim poreznim davanjima i parafiskalnim nametima (od kojih živi veliki dio loše birokracije), na nedostatku radnika zbog iseljavanja (mjera u kojoj je umirovljenicima omogućeno da rade neće privući strane investicije) i na rigidnom radnom zakonodavstvu. 

I tako će to biti u buduće ako se ne budu rješavali problemi iz kojih imidž proizlazi ni imidž neće biti bolji. 

Obično vrijedi pravilo  - "kakvo gospodarstvo, takve investicije, takvi investitori".

Na loše uvjete i okolnosti obično dođu onakvi kakve ne želite niti sresti, a kamoli ugostiti. 

Konkretno, ni jedna vlast ne čini ništa da popravi javne sustave koji sa svakim novim mandatom svake vlasti kako se one izmjenjuju sve više tone i erodira. Posljedice su tužne. 

Recimo, potpuna nemogućnost da se nađu neki novi, kvalitetni investitori u ono što je ostalo od hrvatskog gospodarstva... Trebamo li se radovati tome što je ministar Horvat shvatio da imamo problem? Ne pretjerano, ako ništa ne napravi da problem počne rješavati. Privatizacija Petrokemije dobavljačima plina i ulijevanje još državnog novca u Uljanik nisu rješenja.