Milanovića u predsjedničku kampanju guraju najmanje dva gospodarska lobija

Najteže je mobilizirati birače. Velike stranke taj zahtjevni posao ipak nekako izvedu. Ako su velike. I ako imaju goniče na terenu. Manjim je strankama daleko teže. Uz svu kampanju o dostupnim EU sredstvima pa i Pelješkim mostom, dugo sanjanim, ići će ipak teško. Pa još i Brexit. Koliko je zemalja članica; 27 ili 28? Zašto je tako komplicirano izaći? Što je isplativije? Puno pitanja, malo odgovora.

Naši su zastupnici selektivno vidljivi. A ne može im se osporiti aktivnost. Samo, koliko je prepoznato, vidjet ćemo ovo proljeće. A i natjecanje, tko je jači na ljevici? Blok Amsterdamske ili SDP, bit će zanimljiv pokazatelj za izbore koji dokaze. I možda konačna odluka o Berinoj sudbini. HDZ je prilično miran. U centru i desno je manja gužva. Najzanimljivije je što će sudbina odrediti Živom zidu, Mostu, još desnijim opcijama. Tko preživi, trebat će ga shvatiti ozbiljno.

Puno su veće i intenzivnije pripreme za predsjedničke izbore. Njih je prvi počeo Zoran Milanović. I za sada uspješno, jer o njemu govore drugi. Uglavnom optimisti koji se žele riješiti Davora Bernardića. Izgubio je parlamentarne izbore čak dva puta, ali od sadašnjeg vođe svoje partije je uvjerljiviji svojim biračima. Nije neki uspjeh, ali..

O karijeri u gospodarstvu se ne zna baš puno, osim da ga sasvim sigurno podržavaju bar dva gospodarska lobija. I vjerojatno je istisnuo Vilibora Sinčića iz drugog kruga. Teško da će Živi zid to mirno gledati. Ali je pomogao HDZ. Polarizacija će kao i uvijek, odraditi svoje.

Kako je moguće da su F-16 važniji od suđenja za ratni zločin nad našim sugrađanima?

I dok se svi bave kampanjama, govore o avionima; i mediji i stranke, nije lako Dragovanu. Ni on ni Željka Antunović ne vide propuste u proceduri. A od Dragovana se očekuje da galami. Zanimljivo gledati.

I dok se tako pretkampanje zahuktavaju, događaju se procesi koji više ne privlače pozornost javnosti. Suđenja za ratne zločine. Počinjene u Hrvatskoj. Dugoočekivana. I odgađana. Protreslo nas  tek čudenje (kao da smo pjesnici), da bi krvnici Ratko Mladić i Radovan Karadžić prema najavi dojučerašnjeg haškog suca Christopha Fluggea mogli biti pušteni  na slobodu. Jer  ''i na sudu ljudi griješe", rekao je. Nije bio općenit. Aludirao je na suca Antonettija, poznatog već po milosti prema Šešelju. Može li nas takva najava mogućnosti senzibilizirati jače od F-16? Trebala bi, kada bismo u osudi zločina bili jedinstveni. Ili suđenja smatrali pravednima te normalnom pojavom. Za sada ni jedno nije dokazivo.

Jer, u Osijeku traje suđenje devetnaestorici optuženih za granatiranje Đakovštine. Šodolovačka skupina. (1 u odsustvu). Županijski sud u istom gradu ponovo se bavi Aleksandrom Vasiljevićem za djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. On, nedostupan. U tijeku i dokazni postupak za Stajićevo, Begojevce, Sremsku Mitrovicu. A za zločin počinjen u Miokovićevu (danas Dulovac, moja županija, Bjelovarsko- bilogorska), u improviziranom zatvoru, okrivljeni je izručen temeljem Europskog uhidbenog naloga iz Kraljevine Norveške. Lovasa se sjetimo jednom godišnje.

Svijet zaboravlja da su i Hrvati u Domovinskom ratu nosili trake oko ruke, kao Židovi nekad

Suđenje u Beogradu, nakon desetljeća suđenja, očekujemo završnu riječ. Taj, 18. listopada 1991. godine, 51 mještanin, očevi i sinovi, potjerani su u minsko polje koje je posijala JNA da ga "očiste". Preživjeli su nosili trake oko ruke (bijele, ne žute), sakupljali leševe. Prva presuda iz 2012. nerazumljiva, broj žrtava se smanjivao..

Nitko normalan ne misli da treba živjeti u prošlosti, ali ni da iz povijesti ne treba učiti.. Kako je moguće da su F-16 važniji od suđenja za ratni zločin nad našim sugrađanima? I to civilima, ranjenima. Vučic sigurno nikoga neće izručiti, ali nas ta činjenica ne spriječava da pamtimo.
Podcjenjivanje važnosti holokausta sigurno je bilo pogrešno i ni s čim ga ne treba uspoređivati, ali... naša tišina me plaši...