Milanović se svojom izjavom pokazao kao savršeni Mesićev učenik i nasljednik!

Tu se nakon Tuđmana redovito griješi, tu se uvijek zanemaruje jedna strana i uporno, gotovo mahnito zagovara, protežira i servisira samo jedna strana! Bilo u kulturi i medijima, povijesti i povjesnicama! A nikad ne zaboravimo: Hrvatska je nastala na pomirbi i samo na pomirbi! Hoćemo li na svakog izliječenog od korona virusa sada dobiti ideološki novooboljelog od virusa starih podjela? Jer, hrvatski predsjednik Milanović postaje novi glavni transmiter starog virusa, izjavivši u Jasenovcu kategorički, gotovo prkosno, da na blajburšku komemoraciju koja će se ove godine održati na Mirogoju neće doći! Samo jedne žrtve su vrijedne njegova vijenca! Samo jedna bol ima pravo na prignutu glavu! Jesu li ovi drugi bili ljudi, Predsjedniče? Zoran Milanović pokazuje se kao savršeni Mesićev politički nasljednik! Za kojeg je lažna ljuta desnica rekla da joj je svejedno hoće li takav doći na vlast! Evo vam sad tu istost! A mandat mu je tek počeo!         

Izdajnička teza

Bitku s korona virusom smo, kako vidimo, dobili, valja se bojati jeseni i mogućeg povratka zla, ali za sada je borba dobivena. Još jednom kapa do poda i Stožeru i Vladi, koji su se snašli kada su zakazale i Italija, i Španjolska i Francuska. Sada je pred nama gospodarski oporavak i proljeće. A proljeće u Hrvata, napose svibanj, bio je i ostat će, mjesec hrvatskih karmina. To je u Hrvata uvijek doba pojačanih emocija. Jer, obilježavamo nedavnu povijest čija bol dopire do naših dana. Ali, ako je svaki zločin zločin onda je i svaka bol – bol. Ali nije, svjedoči hrvatski predsjednik svojom izjavom da neće doći na komemoraciju na Mirogoju! Koji kao najbolji Mesićev učenik tvrdi da treba baciti ploču HOS-a, valjda u smeće, jer da su se oni koji su se borili pod tim znakom, borili za NDH!  

No, sad se sjetite svih onih koji su vam u drugom krugu predsjedničkih izbora rekli da im je svejedno hoće li Milanović doći na Pantovčak! Pa ispada da im je isto kad bacite Titovu bistu u podrum i Tuđmanovu bistu u podrum! Da je dakle isto imati predsjednika koji poštuje branitelje s oznakom HOS-a i ovoga koji veli da te oznake treba baciti "negdje", a negdje je –u smeće! Ja sam znao da Kolinda nije najbolji izbor na svijetu, ali sam savršeno znao što dobivamo s Milanovićem! Ovo! Svi smo to znali! I oni koji su rekli da je svejedno tko će pobijediti u drugom krugu! I oni su naravno znali!  Zato je ta teza bila izdajnička! A danas se takvi najviše zgražaju!   

Komemoracija je bila prilika za političku vježbu

Vlada je ove godine uspjela nešto što godinama nismo vidjeli: napraviti zajedničku povorku u Jasenovcu i nema dvojbe da je to korisno i politički blagotvorno. Jasenovac jest toponim zločina, postoji jasna kolektivna emocija o tome, ali postoji i more laži o broju žrtava. Nitko ne zna, niti će ikada znati, koliko je ljudi ubijeno u Jasenovcu, jer su komunističke vlasti zabranile iskapanja. I tako dozvolile vječna manipuliranja. Zato će do kraja svijeta i vijeka priča o žrtvama Jasenovca biti čisto nagađanje i golo politiziranje jer egzaktni broj nije moguće utvrditi. Slaven Letica je svojedobno izjavio da se 160 ljudi iz njegovog mjesta nalazi na popisu mrtvih u Jasenovcu iako nitko od njih tamo nije stradao. Niti jedan!

Takvih je primjera na tisuće, tako da pojedini povjesničari tvrde da je od 83 tisuće, čak 55 tisuća imena žrtava u Jasenovcu nepouzdano ili lažno. No, koja god brojka bila točna, zločin je tamo počinjen i valja ga komemorirati, o tome nema dvojbe. Ali ga se ne smije politizirati, a to se radi. Da je glede brojki žrtava Jasenovac bio od prvog dana platforma za velikosrpska iživljavanja svjedoči laž o 700.000 žrtava. Pola stoljeća je ta laž bila službena istina!

Da je ovogodišnja zajednička komemoracija u isto vrijeme i prostor za širu političku vježbu, svjedoči činjenica da je istu večer, u srijedu, uoči velike zajedničke komemoracije, HTV, gle čuda, baš u istom terminu kao i beogradska RT Srbije, emitirao film "Dnevnik Diane Budisavljević". Čime se htjelo reći kako, eto, zajedno komemoriramo isto zlo i isti zločin, kako smo solidarni u sućuti. Čime se htjelo poručiti da isto mislimo. Frapantno je i potpuno nevjerojatno, (uostalom, to se nikad nije dogodilo!), da su HTV i RTS posve slučajno u istom danu i u istom terminu emitirale isti film, prije će biti da je do ove suradnje došlo na nečiji poticaj. Jednako je fascinantno da su srpske "Novosti" još prošli tjedan najavile taj spektakularni svojevrsni tv most Zagreba i Beograda! I zato sam uvijek savršeno razumio zbog čega je Karamarko rekao da nikada više sa SDSS-om, odnosno Pupovcem ne treba koalirati. Jer se tu ne radi o asfaltu, struji, vodi ili dozvoli za plesanje srpskih kola. Pupovčeva je misija bila i ostala raditi na povezivanju Zagreba i Beograda, jer je njegov nedosanjani san Jugoslavija, kakva god mogla biti, jer je njegov program bitno širi i veći od brige za nacionalna prava jedne manjine. To Hrvatskoj ne treba, to ovoj Vladi ne treba, to ne spada u priču o poštivanju manjina i njihovom uključivanju u postolujnu Hrvatsku.

Politička provokacija

Ova pak iznenadna tv-suradnja je čista, gola, politička provokacija kojoj danas plješće u prvom redu kompletan pravoslavni kler, ali i ono što se zove beogradska čaršija. Jer unatoč tome što su 45 godina prostački lagali da je u Jasenovcu ubijeno 700.000 ljudi, unatoč tome što i danas poglavar Srpske pravoslavne crkve Irinej tvrdi da je tamo ubijeno milijun ljudi, unatoč tome što se Srbija sprema snimiti film koji će počivati na toj brojčanoj i ne samo brojčanoj laži; unatoč tome da Vučić i Dodik u Gradini svake godinu spominju 700.000 mrtvih u Jasenovcu, unatoč svemu tome HTV i RTS, kao nekad, u istom terminu prikazuju kontroverzni film o kojem se prava povijesna rasprava nikad i nije vodila.  Hoćemo li u istom terminu mi i oni sutra gledati dokumentarac o Vukovaru? Ili možda "Štafetu smrti" sjajne Nade Prkačin koja govori o neviđenom herojstvu 11 naših branitelja? Možda "Ovčara-neispričana priča"? ili dokumentarac "Logoraši"? Može jednom godišnje redovito zajedničko gledanje filma "Glavu gore-ruke na leđa"? Možemo li te filmove gledati u isto vrijeme i u istom terminu na HTV i RTS? Mogu li na tu temu predstavnici manjina ponuditi svoje dobre usluge za ovakav aranžman?

Naime, kao i brojke Jasenovca, puno toga je u priči o Dijani Budisavljević dvojbeno. I povijesni fakti i brojka i svjedoci. Diana Budisavljević je nesumnjivo bila velika humanitarka, dokazano je da postoje njene brojne zasluge za spašavanje srpske djece, ali je potpuno nemoguće da je ona sama spasila deset tisuća srpske djece. Kristalno je jasno da je odluka o spašavanju srpske djece morala postojati kod tadašnjih hrvatskih vlasti. Osim toga, u Jugoslaviji koja je prevrnula svaki partizanski kamen i na tom mjestu podigla spomenik ama baš svakom znamenu te borbe, nikad se nije govorilo o Dijani Budisavljević. Priča o njoj ima holivudski uvod. Odjednom pronađen nepoznati dnevnik po kojem se radi film daje alibi nevjerojatnoj priči. Dnevnik je nesumnjivo važan dokument u ovoj priči, ali nije jedini. Postoje naime o istoj priči i drugi svjedoci i druge brojke i drugi povjesničari. Ali se ne smiju čuti. 

Zar doista netko vjeruje da bi jedna jedina žena, protivno volji tadašnjih hrvatskih vlasti, 1942. godine, kada je ta vlast u naponu, mogla ilegalno pokrenuti vlakove za transport te djece, nahraniti ih, smjestiti ih i sačuvati ih od smrti? Ne jednom, dvojici, trojici: spasila je po toj legendi deset tisuća srpske djece! Sve to ne samo bez znanja, negoli i eksplicitne volje tadašnjih vlasti na čelu sa Pavelićem? Stvarno postoje ljudi koji vjeruju u to? Pa postoje brojni dokumenti iz 1942. godine koji jasno pokazuju da su se na ovoj operaciji zdušno angažirale vlasti NDH, posebno ministarstvo zdravstva i ministarstvo udružbe. Postoji čak i Pavelićeva izjava dana njemačkim predstavnicima o tome da je preuzeo skrb nad djecom s Kozare.

Da je Diana Budisavljević uistinu pomagala u tim danima ne skrivaju niti vlasti NDH, pa tako u jednom članku u sisačkim "Hrvatskim novinama" u vezi brige za kozaračku djecu dovedenu u Sisak, stoji da će ime Diane Budisavljević biti "zlatnim slovima upisana u povijest Hrvatske u ovim teškim vremenima". No, u istom članku se ističe da će isto tako zlatnim slovima za tu brigu biti upisane tadašnje sisačke vlasti, predstavnici Katoličke crkve i drugi. Možemo li organizirati okrugli stol na tu temu? Uz izravni prijenos HTV-a i RTS-a? Pa onda krenuti u Pulu na dodjelu nagrada?

Zašto nema filma o partizanskim zločinima?

Trijumf ovog filma u Puli i njegova pobjeda nad Vrdoljakovim "Generalom" nesumnjivi je diktat ne elementarne politike, nego sveprisutnog lobija jedne te iste ideološke strane. Zato sam rekao da se uporno protežira samo jedna jedina strana. Zašto nemamo filmova o Bleiburgu, zašto nemamo tv serija o Križnom putu, likvidaciji 660 svećenika ili  doslovno 95-postotnom uništenju novinarskog ceha 1945 godine? Neki dan će Jurica  Pavičić pišući o romanu "Nadohvat" reći da romanu zamjera da nema "etničkog čišćenja Srba, nema genocida ni glinske crkve, progona i ubijanja Vlaja". Pavičić će eksplicitno: "Problem je što Haler nije dosljedna. Kad piše o zlodjelima Njih nad Nama, nad njenim regionalno-etničko-obiteljskim kolektivitetom, uvijek nadopunjava reduciranu točku gledišta te prozni tekst osnažuje dokumentima, prijepisima, citatima. U protusmjeru to nikad ne radi". 

Zanimljivo zapažanje zar ne? Pavičić je samo zaboravio podsjetiti u kojem to njegovom i ne samo njegovom hrvatskom romanu, drami, tv seriji ili bilo kojem takvom formatu njegovih ideoloških istomišljenika imate detalje o blajburškom pokolju, Križnom putu, pokolju 660 svećenika i uništenju 95 postotnom novinarskog ceha. Recimo o 38 streljanih novinara. U kojem? U kojem to filmu, romanu ili drami njegovoj ili njegovih kamarada  imate prizore bestijalnih partizanskih zločina od kojih je hrvatskom krvlju natopljena slovenska zemlja. Gdje je film ili drama o Hudoj jami primjerice? To nije dovoljno dramaturški zanimljivo možda? Ne, nego bi se moralo eksplicitno pokazati kako izgleda zemlja "kud narodna vojska prođe"! 

Ispit na kojem su pale sve vlasti od 2000. godine

Zato nema tih filmova niti knjiga. Jer bi morali istini pogledati u oči. Bolje ovako lagati i čekati da sve prekrije ružmarin, snjegovi i šaš. Koja bahatost! Kakva drskost! To je prigovarao i Vrdoljakovom Generalu, da nema u njemu srpskih žrtava, spaljenih kuća i crkvi... I to je taj ispit na kojem padaju sve vlasti od 2000. godine. Ne možete naciji koja je Drugi svjetski rat završila sa 150.000 vojnika na jednoj i 150.000 vojnika na drugoj strani, što nije slučaj niti s jednom drugom europskom nacijom, pomirbu sprovoditi na ovaj način. Predsjednik države Milanović je dakle već izjavio da na komemoraciju na Mirogoju blajburškim žrtvama neće doći! Dakle, te žrtve nisu vrijedne njegova poklona. Niti javne sućuti! Ne! Samo jedne žrtve su dobile naklon predsjednika hrvatske države! A hoćete graditi skladnu, pomirbenu Hrvatsku?

Komunistički Jasenovac

Inače, neću biti maliciozan pa reći da je silno zanimljivo da je zajednička komemoracija u Jasenovcu koja pretpostavlja okupljanje većeg broja ljudi dogovorena zacijelo u doba najvećeg haranja virusa. Dakle, pod svaku cijenu bi se tamo išlo. Ali svećeniku u Sirobuji ćete dizati prekršajne prijave i policijom opkoljavati crkvu, ako krši mjere! O čemu se zapravo radi? O povijesnoj istini i onim na što nas povijest obvezuje. Ne možete Beogradu oprostiti polustoljetne laži koje i danas širi pa se uhvatiti u isto kolo kao da i te povijesti nije bilo. Ne možete Pravoslavnoj crkvi oprostiti što te laži širi dan danas. A u isto vrijeme sotonizira Bleiburg i sve što on znači. Ove godine iz razumljivih razloga  neće biti komemoracije u Bleiburgu, ali to ne znači da država ako taj zločin razumije ne treba organizirati respektabilan državni skup na ovu temu. Ako želi da i ti potomci razumiju da hrvatska država razumije i njihovu bol. Jer, znate, Huda jama, Tezno i šest stotina komunističkih stratišta širom Slovenije, te još 900 jama širom Hrvatske nisu ništa drugo negoli komunistički Jasenovac s još gorom statistikom. Industrija smrti. I dok se god na oba stratišta ne organizira zajednička komemoracija Drugi svjetski rat u Hrvatskoj neće završiti. Tko to ne razumije, ništa ne razumije. U Austriji sam vidio brojne spomenike na kojima jasno piše da se podižu svim Austrijancima poginulim za Austriju u Drugom svjetskom ratu. Svima. Dakle i "njima". I samo je tako prestao Drugi svjetski rat u  Austriji.

Neće biti druge formule niti za Hrvatsku. Kad tad!