Milanović nije uspio ukrasti proslavu HDZ-u; birači će mu (pre)suditi

Mislim da je to najbrži raspad u povijesti našeg parlamentarizma. I vidljiv. Oni iskusniji bi malo duže prikrivali stvarno stanje i uvjeravali javnost da se radi samo o unutarnjoj demokraciji. Rezultat bi bio isti. Zidaši su iskreniji... Istresli su svo prljavo rublje ispred vrata. Glasovi plutaju dalje. Negdje će se zaustaviti. Možda slučajno. I tako opet do sljedećeg ponavljanja. Jedina je konstanta nastala šteta.

Na valovima rezultata valjaju se i promjene kod velikih .U HDZ-u još tihe, ali sigurne... SDP je preživio. I slučajno dobio drugu priliku. Bar za neko vrijeme. Predsjednički izbori. Povratak Zokija koji izgleda nikad i nigdje nije otišao... Samo je  mirovao, što mu je omiljeno. Ako izuzmemo druženja po pivnicama i restoranima. Za takvim se stolovima najbolje planduje. Za njima su uvijek odabrani i vjerni. Najteže je njegovim oponentima u vlastitoj partiji. A i oni bi mu trebali pomagati u kampanji. Jer, jasno je, kod velikih stranaka najvažnije je da stranka povuče prvo svoje članove, pa obiteljske, prijateljske...

Komunikacija i djelovanje. Nije lako. Za sada bez sukoba, ali ni apstinenti se ne skrivaju. Nakon što su dugo drugi govorili o njemu, konačno progovara On. Očekivanje je podgrijavalo atmosferu, pripreme su trajale dugo i sad je na redu bilo nešto ozbiljno. Važno. Ne slučajni tijek misli koji teško da je ostao upamćen. Svi bi se mogli sjetiti samo "Sudite mi"... Sigurno i hoće. Ako ne prije, ono iza glasačke kutije bit će sud. Takvu poruku nije teško dešifrirati. Jasna je. Nije potreban intelektualni napor za dekodiranje. Ostaje upitno ili bar otvara dilemu je li Zoran Milanović u trku za povjerenje glasača krenuo baš na rođendan vladajućeg HDZ-a i svojih konkurenata i oponenata slučajno... Pokušaj marginaliziranja tog događaja svjesno ili ne. S karakterom, definitivno.

Odgovor mu je odmah stigao iz Lisinskog, od bivšeg kolege sa Zrinjevca, a sada predsjednika jače stranke. I vladajuće. Javni poziv sadašnjoj predsjednici da se kandidira kad procijeni da je vrijeme, ali i svim članovima da je podrže. Jasna poruka. I tako je sučeljavanje počelo... Kao slučajno. Tko je kome ukrao medijski prostor, čija je poruka jača još će se raspravljati ovisno o preferencijama. Sigurno je samo da pokušaj kvarenja rođendanske proslave nije uspio. Bez nogometnog rječnika.

Ako se pokušaj kvarenja rođendana dogodio slučajno, to gore... U prvom slučaju je nepoštivanje protivnika,a u drugom? Što još može biti slučajno kad si na vlasti... Moć. Uz nju mora ići odgovornost, inače smo u problemu.

Sad je zatvoren krug predsjedničkih kandidata. Frontalno ljevica. Zoka. Bez obzira na neuvjerljivu licitaciju o čekanju poziva za podršku. Pa ni oni nemaju rezervnu političku pozornicu, a neophodna im je. Dugo je toplo ljeto pred nama. I njima. HDZ je odlučio i pokazao javno da planiraju podržati sadašnju predsjednicu. S ozbiljnim pozivom predsjednika stranke. I vodstva. Poziv predsjednika treba shvatiti kao službeni stav. Vjerojatno usuglašen... Da se ne zaigraju. Slučajno ili namjerno... Prema preferencijama.

EU izbori su im trebali biti prilika za ozbiljnu pouku. Članovima HDZ-a, vodstvu, ali i biračima. Ne zanemariti. Ozbiljne europske stranke u zemljama duže demokratske tradicije vrlo kruto shvaćaju obvezu glasanja za svoje kandidate. Suspendiraju unutarstranačku demokraciju nakon donošenja konačne odluke. Alastair Campbell, bivši šef komunikacija s adresom na Downing Streetu 10, koji je Blairu omogućio treći mandat i nakon nepopularnosti zbog politike prema Iraku, a BBC o njemu snimio dokumentarac, zagovornik je najstrožeg pristupa prema svojim članovima, ako ne glasuju za svoje kandidate... Svašta mu možemo prigovarati, ali izbore je dobivao i kad je to izgledalo nemoguće. Zvali su ga i Hashim Thaçi, ali i službeni Beograd u pomoć. Znanje mu nije upitno. Novinare nije volio.

Ne sjećam se da je Plenković kao predsjednik HDZ-a do sada bio tako eksplicitan. Sigurno je izvukao pouku s EU izbora kad su mu članovi i birači slali poruke, a on njima nije... Nema inercije... Ni slučaja. Pobjednik će biti onaj za koga glasuje velika stranka. Sve ostalo može biti gubitak. Ulozi su veliki. Vremena za uvjeravanje ima. Škoru, meni simpatičnog, treba shvatiti ozbiljno. Ozbiljnije. On je već na terenu, u kampanji... Zna čije glasove može dobiti... Zoranove sigurno ne. Nije početnik. Neće se skrivati... Bit će zanimljivo gledati kako.

Bruxelles još u Hrvatskoj nismo zavoljeli, imamo traume od stranih centara moći koji su o nama odlučivali i nikad za naše dobro... Sad su shvatili da nam ne ide loše i da imamo kadrove koji su i njima prihvatljivi. O njima dobro misle... Možda bolje od prosječnog Hrvata. Teško je za sada znati koliko ih ozbiljno žele, a koliko su baloni. No bar nam ne prigovaraju. I sigurno pomažu u kampanjama koje vodimo doma. Macronu smo zahvalni jer svojim vetom nama otvara vrata na koja nismo računali. A predsjednica je morala progovoriti, jer u spekulacijama smo nenadmašni. Pozivom Stieru i Petir je potvrdila kandidaturu, a proslavom u Kninu kao predsjednica, a ne kandidatkinja odredila je i vrijeme najave kandidature... Hoće li zato Knin biti manje predizborni skup, vidjet ćemo. Trebao bi. Tamo se trebaju pokloniti baš svi.