Matrix hrvatskog nogometa: Cijela je slika dosljedna i skladna. Matrica

Radi se dakle o slici, o predodžbi ili preciznije o reprezentaciji, a ne o stvarnosti. Krenimo tim smjerom. Hrvatska nogometna reprezentacija nekoga predstavlja. Predstavlja Hrvatsku. Cijelu Hrvatsku. Sve i svakog državljanina ponaosob. Predivno!

No predstavlja li i 300.000 nezaposlenih, 200.000 blokiranih, 100.000 iseljenih, desetke tisuća državljana koji trpe nepravdu hrvatskih sudova, poslodavaca koji ne isplaćuju plaću, naručitelja koji ne plaćaju naručeno, itd.?

Na koncu, predstavlja li desetke tisuća nadarene djece koja su spriječena u uspjehu, jer ih roditelji nisu željeli prodati lokalnim selskim prekupcima nogometaša?

Predstavlja li desetke tisuća nadarene djece koja su uložila sve što mogu u svoj radi i rezultate, ali su zbog ozljeda ostali trajno spriječeni u napretku?

Ili pak hrvatska reprezentacija predstavlja cca. 20-100 selskih prekupaca nogometašima u nogometnom savezu, oko njega, u sudačkoj organizaciji i po klubovima koji bi u svakom zdravom gospodarstvu i pravnoj državi odavno bili pod istragom, u pritvoru, na sudu, ako ne i na odsluženju 20 godina kazne zatvora bez prava na pomilovanje i s doživotnom zabranom bavljenja prethodnim i sličnim poslovima?

Hrvatska nogometna reprezentacija je reprezentacija sastavljena od hrvatskih nogometnih gastarbajtera i iseljenika koju velikom većinom prate isto tako hrvatski gastarbajteri i iseljenici.

Svakako je lijepo vidjeti na utakmicama roditelje s dvoje i više djece, ali recite odakle novac prosječnom državljaninu Hrvatske koji inače nema za hranu, stanarinu, režije, blokiran je, nezaposlen itd. istovremeno i za odlazak na prvenstvo? Predstavlja li reprezentacija i njih?

Vratimo se na početak. Hrvatska nogometna reprezentacija predstavlja iluziju. Privid zajedništva, domoljublja, nogometa, uspjeha, rezultata i najviše privid lijepe igre koja se već desetljećima u Hrvata reducira na par lijepih individualnih poteza i akcija tijekom cijele utakmice i 99% vremena bezglavog trčanja terenom.

Cijela je slika dosljedna i skladna. Potpuna matrica. Matrix na djelu. I kad se u nju umiješa računalni virus koji nam odjednom niotkuda kaže: „Dobro došli u pustinju stvarnog", počnemo se ili čuditi „kak picek glisti" ili „kak pura dreku", ili poricati to kao divljaštvo kojem nije mjesto u to našem lijepom prividu. Divljaštvu koje se samo vrh sante leda za koju se „igramo" kao da nema velik i mračan dio ispod površine.

P.S.

S jasnom sviješću o rečenom treba se predati čarima navijanja i praznovjerju koje kaže da ako mi bolje navijamo, oni će bolje igrati, jer nije isto biti u prividu bez znanja o tome i biti u prividu s jasnim znanjem da smo u prividu. „Bijelo-crvena, polja hrvatska...".

Prof. dr. sc. Kristijan Krkač

*Prof. dr. sc. Kristijan Krkač predaje kolegije Poslovna etika i korporacijska društvena odgovornost i Uvod u filozofiju na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa, kolegij Analitička filozofija i druge na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu i kolegij IntroductiontoEthicsandCSR na Fakultetu političkih znanosti na Sveučilištu Lille 2.

Autor je više od 70 članaka i ostalih znanstvenih, stručnih i popularnih publikacija iz područja filozofije i poslovne etike u domaćim i svjetskim časopisima, devet autorskih knjiga iz područja filozofije i su-autor, urednik i su-urednik još pet iz područja filozofije i poslovne etike.

Autor je knjige "Filozofija nogometa – ogledi o srži igre".

Kontakt: [email protected]