Marijan Živković ostao je bez svojih Marka i Nikole: Samo je htio zapaliti svijeću na grobu...

Bio je ponosni otac dva poginula hrvatska branitelja Marka i Nikole. Marijan Živković široj je javnosti postao poznat nakon razbijanja ćirilične ploče u Vukovaru, zbog čega mu se sudilo, a taj je postupak 2019. godine obustavljen. "Sada od mene traže da se na sudu izjasnim jesam li lud ili pametan. Ako sam lud žele me strpati u ludnicu, ako sam pametan poslat će me u zatvor. Neka me zatvore, bit ću bliži svojim sinovima", svojevremeno je izjavio Živković. 

Nažalost, tijelo njegovog mlađeg sina Nikole do danas nije pronađeno kako bi bilo dostojno pokopano, a Marijan Živković nije dočekao da prije vlastite smrti zapali svijeću na sinovom grobu.

Marko Živković – osnivač Prvog zrakoplovnog voda Osijek

Pukovnik Marko Živković rođen je 3. listopada 1959. u Donjoj Mahali, BiH, kao najstarije od četvero djece Marte rođ. Baotić i Marijana Živkovića. Kako ih škrta zemlja nije mogla prehraniti, a ni radnih mjesta nije bilo, ubrzo nakon Markova rođenja, početkom šezdesetih godina prošloga stoljeća, obitelj se seli u Vukovar, u tadašnje Borovo naselje, na Trpinjsku cestu. U Vukovaru Markova majka rađa prvo kćer Maricu, koja umire kao šestomjesečna beba, a potom još dva sina, Đuru i Nikolu.

Marko je pohađao Osnovnu školu Bratstvo i jedinstvo, danas Osnovna škola Blage Zadre, a srednju vojnu školu završio je u Mostaru. Vojnu akademiju nastavio je u Zadru, a potom u Puli, te je nakon akademije odmah upućen na službu u Beograd. Dana 12. srpnja 1986. Marko Živković oženio se Anicom rođ. Olah, a 1987. godine rodila im se kći Marina. U slobodno vrijeme Marko je, reći će oni koji su ga poznavali, letio na svemu što je letjelo, jedrilicama, sportskim avionima, a često je i zmajario pa je osnovao i vlastiti aeroklub Galeb.

Nije se smio primaknuti avionu…

Već početkom devedesetih Marko kao pilot, po nacionalnosti Hrvat, dolazi pod prismotru jugoslavenskih službi, pa čak šest mjeseci prije nego što će službeno zatražiti otpust iz aktivne službe u JNA-u, nije uopće više letio. Prema izjavi obitelji – "… doslovno se nije smio primaknuti avionu". U kolovozu 1991. godine obitelj je smjestio u Zagreb pa odmah nakon što je u rujnu dobio rješenje o otpustu iz JNA-a, vraća se u Hrvatsku, no tadašnja jugoslavenska putovnica i letačka knjižica nisu mu nikad vraćene.

Nevjerojatna priča o Samostalnom zrakoplovnom vodu Osijek počinje u jesen 1991. godine kada je osnivač Voda pukovnik Marko Živković predložio angažiranje tada dostupne avijacije koju su činili sportski i poljoprivredni zrakoplovi u obrambenim djelovanjima. Od prvih izviđačkih letova motornim zmajem i zračnih snimanja neprijateljskih položaja početkom listopada do humanitarnih noćnih letova i borbenih djelovanja nije proteklo mnogo.

Trn u oku agresora

U iznimno kratkom vremenu pripadnici Voda su od poljoprivrednih zrakoplova namijenjenih zaprašivanju usjeva stvorili eskadrilu čije je djelovanje bilo dvojako: s jedne strane građanima Vukovara sanducima su dostavljali humanitarnu pomoć, a s druge strane borbeno su djelovali improviziranim eksplozivnim napravama na neprijateljske položaje. Djelovanje Voda postalo je trn u oku agresorske vojske koja nije mogla zaustaviti njihove iznenadne borbene nalete te je na ove prostore dopremljen tada najsuvremeniji protuzrakoplovni sustav.

Nakon više ispaljenih raketa jedna je pronašla cilj 2. prosinca 1991. u blizini Otoka kraj Vinkovaca. Poginuli su piloti: pukovnik Marko Živković i pukovnik Mirko Vukušić te padobranci: poručnik Ante Plazibat i poručnik Rade Griva.  Posmrtni ostaci Marka Živkovića pokopani su na zagrebačkome Mirogoju 6. prosinca 1991., a od 2012. godine, vojarna Zrakoplovne baze Pleso, nosi njegovo ime. Kada je poginuo, Marko Živković imao je 32 godine. 

Nikola Živković – Žile, bio je talentirani nogometaš… 

Nikola Živković – Žile, dobri dečko s Trpinjske ceste, rođen je 21. listopada 1965. godine u Vukovaru, kao najmlađe dijete Marijana i Marte Živković. Osnovnu školu "Bratstvo i jedinstvo", danas OŠ Blage Zadre, pohađao je u Borovu naselju, u COUO "Edvard Kardelj", današnja Tehnička škola Nikole Tesle, završio je srednju Obućarsku, a potom u Osijeku i Višu ekonomsku školu. Ono što je obilježilo Nikolinu mladost je ljubav prema sportu, nadasve prema nogometu.

Ondašnji NK Borovo, NK Sloga, NK Belje, NK Šparta iz Belog Manastira, samo se neki od klubova za koje je igrao, a kao vrsni nogometaš zaigrao je i za tadašnju Omladinsku reprezentaciju Hrvatske. Posljednji klub u kojem je igrao i kao čijeg igrača su ga zatekla ratna događanja, bio je NK Dinamo iz Vinkovaca. Nikola Živković od 9. ožujka 1991, godine bio je aktivni djelatnik MUP-a, a tijekom obrane Vukovara, zajedno s ostalim pripadnicima policije raspoređivan je na različite položaje, od kojih se posljednji, na kojemu je i poginuo, nalazio na Mitnici.

Upad četnika na položaj na Mitnici

Sredinom rujna 1991. godine tijekom žestokoga napada na Mitnicu nekoliko neprijateljskih vojnika neprimjetno je pod okriljem noći prošlo između obrambenih položaja branitelja Mitnice u blizini Dudika i ušlo u jednu kuću u Ulici Franca Prešerna, danas Ulica Fabijana Šovagovića, odakle su snajperima pucali po braniteljima i osobama koje su se kretale u blizini ne znajući za njihovu prisutnost. U skupini od pet četničkih dobrovoljaca nalazila su se i vukovarski pobunjeni Srbi koji su poznavali teren i raspored kuća.

Pretpostavlja se kako je to bila izvidničko-diverzantska skupina koja je trebala biti prethodnica napadu koji je vrlo brzo uslijedio. Nositelji obrane na tome dijelu vukovarske bojišnice bili su djelatnici MUP-a Vukovar i pripadnici Specijalne policije iz Slavonskoga Broda, potpomognuti domaćim braniteljima i civilima. Dana 17. rujna 1991. dojavu o mogućem pucanju prve crte, odnosno da su se u jednu kuću možda uvukli pripadnici neprijateljske vojske, prvi su otišli provjeriti pripadnici Specijalne policije iz Slavonskoga Broda, obojica zapovjednici skupina, Ratko Brico i Goran Adrić. 

Udaljen samo nekoliko metara

S prednje strane kući je prilazio Ratko Brico, sa stražnje, dvorišne, Goran Adrić. Budući da su odmah zamijećeni, na njih je iz kuće zapucano, a Ratko Brico na mjestu je preminuo od zadobivenih ozljeda. Do dolaska prvih suboraca Goran je još uvijek davao znakove života, no prije nego što su ga suborci mogli izvući izvan dohvata neprijateljske vatre, iz kuće je još jednom pogođen, smrtonosnim metkom. Nakon što je neprijatelj otkriven, pokrenuta je akcija u kojoj su sudjelovali branitelji s okolnih položaja, pripadnici postrojbe specijalne policije iz Slavonskoga Broda i drugi djelatnici MUP-a među kojima je bio i Nikola Živković iz Vukovara. 

Ladislav Ostopanj iz specijalne policije iz Slavonskog Broda, u Vukovaru zamjenik njihova zapovjednika Šime Đanića, ispričat će kako je Nikola Živković bio od njega svega nekoliko metara kada je poginuo, iz kuće je pokošen rafalom, a odmah zatim u njegovom smjeru je bačena i bomba. Istoga dana, u večernjim satima, i Nenad Sinković - Legija odazvao se na poziv u ispomoć, no srčan i neobuzdan kakav je bio, donio je krivu procjenu, po dolasku sam ujurio u kuću ne čekajući nikoga, bacio bombu te ispalio nekoliko rafala. Svjedoci će ispričati kako su se vrata zatvorila i pucnjava utihnula. Kada je dobro utvrđeni neprijatelj sljedeći dan konačno savladan, na Nenadu Sinkoviću - Legiji utvrđene su smrtonosne rane u predjelu glave i vrata.

Otac nije dočekao da ga pokopa

Kada je poginuo, ne dočekavši vjenčanje s dugogodišnjom djevojkom Lidijom, Nikola Živković imao je nepunih 26 godina. Njegovi posmrtni ostaci još uvijek nisu pronađeni i dostojno pokopani. Posljednja informacija koju je obitelj dobila kako je Nikola privremeno pokopan na Starom katoličkom groblju u Vukovaru, pokazala se kao netočnom, a obitelj Živković nastavlja svoju tužnu potragu. Nažalost, Nikolin otac, Marijan Živković, poput brojnih roditelja poginulih i nasilno odvedenih hrvatskih branitelja kojima se nakon zarobljavanja gubi svaki trag, nije dočekao da prije vlastite smrti pronađe i pokopa posmrtne ostatke svoga djeteta. 

Preminuo Marijan Živković: 'Neka me zatvore, bit ću bliži svojim sinovima...'

Posljednji ispraćaj i pokop Marijana Živkovića, oca dvojice poginulih hrvatskih branitelja, Marka i Nikole Živkovića, u utorak je na Novom groblju Dubrava u Vukovaru, u 14 sati. I kao što je netko zapisao – "Čika Marijane, znamo da si sada u Raju, jer u paklu si živio proteklih trideset godina". Počivao u miru.