Marić ruši PDV da bi Konzum mogao lakše plaćati kredite

Konzum kao još uvijek najveći maloprodajni lanac, a potom svi ostali igrači u tom sektoru, glavni su dobitnici najnovijeg poteza ministra financija Zdravka Marića. Potrošači se nisu usrećili smanjivanjem PDV-a na neke proizvode i namirnice. Potrošači se neće usrećiti niti smanjivanjem opće stope PDV-a. Barem ne padom cijena. To tako ne ide. Rastom PDV-a podiže se razina cijena u državi. Rastom PDV-a uhljebistansku državnu politiku su tijekom neopravdano produljene recesije spašavali Jadranka Kosor i Zoran Milanović. Tako su da bi spasili Uhljebistan kaznili sve nas. Snižavanje stope PDV-a u uvjetima u kojima ni jedna druga reforma u državi nije provedena i u uvjetima u kojima bivši Agrokor nije restrukturiran ima isti učinak kao i povećanje PDV-a. Spašava se uhljebistanska ekonomija na uštrb svih nas.

Fortenova, sustav koji je ostao dovoljno velik i dovoljno nesređen da i danas predstavlja sistemski rizik za državu, svoje će skupe kredite skupo refinancirati. Po principu, jednom u Agrokoru, uvijek za Fortenovu, Zdravko Marić je oslobodio milijarde maloprodaji da ih lešinarski usisa podizanjem marži. Država mora učiniti sve što može da održi sustav Fortenove na životu. Baš kao što je morala činiti sve što može da održi sustav Agrokora na životu. Dok nije bankrotirao. Time država čuva i spašava ono što bi samo od sebe propalo.

Toliko o općoj stopi PDV-a. Njezino smanjenje usluga je novim vlasnicima bivšeg Agrokora.

Treba zapljeskati mjeri prema kojoj se porez na dobit smanjuje na 12 posto za prihod do 7,5 milijuna kuna. Granica je povećana. To je divno. Samo ni ta mjera nije donesena imajući na umu domaći biznis. Granica je podignuta na milijun eura dobiti, budući da ćemo uskoro uvesti euro bez rasprava o tome je li to dobro za nas ili nije. To je dobro za nas čak i ako nije. Kako to? Kad vlastitu valutu za ništa ne koristiš i desetljeća u kojima je to možda bilo moguće su iscurila, tada je zaista nepotrebno imati je. Treba imati one instrumente s kojima njihov vlasnik zna što bi.

Zdravko Marić je pak odlučio da će se poreznom politikom poigrati na način da će mladima do 25 godina poručiti da ne moraju plaćati porez. Graknuli su na njega poslodavci, a začudo i liberali, s argumentom da je oslobađanje od poreza ili djelomično oslobađanje od poreza (50 posto poreznog iznosa od 26 do 30 godine) prema dobi protuustavno. O ustavnosti će odlučivati stručnjaci, a ovdje ću primijetiti samo da je riječ o vrhunskom političkom bezobrazluku. Mladi se u Hrvatskoj prilično teško zapošljavaju na neodređeno vrijeme. Dovoljno su mladi i karakteristike generacije su takve da će zapljeskati na korist koja im je data. Kad im s 26 godina počnu naplaćivati porez i kad im s 30 godina počnu naplaćivati dvostruki porez naći će se netko pametan u vlasti da im kaže kako mogu dobiti poreznu olakšicu budu li proizvodili djecu. Dodamo li svemu ovome da se planira veće opterećenje paušalnih obrta zaključak je jasan. Našim smo 22-godišnjacima poslali poruku da za karijeru odaberu po mogućnosti uhljebizam.

Sagledamo li poreznu situaciju hladne glave, svako porezno rasterećenje je pohvalno. Samo što nije svako korisno. Tužno je pak to što uvjetima u kojima država raspolaže novcem taj novac koristi da njime prekriva reforme koje nije provela i da stvara magični dojam kako sitnim poreznim mjericama čini za građane velike stvari. A onda taman kad čovjek pogleda oko sebe i poželi vidjeti alternativu naleti na SDP-ov plan spašavanja turizma. Na sva su usta zaurlali kako bi trebalo ograničavati i zabranjivati i pozvali se na Barcelonu. Što na to reći osim da je žaba vidjela kako se konj potkiva.