Mamićev slučaj potvrđuje, selektivna pravda notoran je primjer nepravde

Ne čudi da se pravnik Josipović pozivao na pravednost jer je još od vremena  rimskog teoretičara prava Ulpijana (170-228) postala praksa da se filozofijsku definiciju pravednosti, koja potječe iz Platonova dijaloga Država, također tematizira u kontekstu pravne djelatnosti. Jedan od najvećih živućih filozofa Ernst Tugendhat napisao je u svojim Predavanjima o etici da je Platonova definicija pravednosti do današnjeg dana ostala mjerodavna u filozofiji i pravu. A Platon je to veoma jednostavno formulirao: pravedno je udijeliti svakome što mu pripada, što je zaslužio. Jednostavna definicija ipak zahtijeva komplicirani proces prosudbe i procjene primjenjivanja na konkretne slučajeve.

U kontekstu Platonove definicije pravednosti postavlja se pitanje je li u javnosti osporavani, i neosporno  uspješni menadžer Zdravko Mamić zaslužio da se državne institucije odnose prema njemu na način kao što je to bio slučaj u protekle tri i pol godine. Sjetimo se samo sramotne optužnice DORH-a i spektakularnoga hapšenja nakon što se Mamić u emisiji Plavog radija s pravom obrušio na tadašnjeg kompromitiranoga ministra znanosti obrazovanja i sporta Željka Jovanovića.  Nekako istodobno pojavio se na Facebooku komentar «Mamić je rekao istinu i završio u zatvoru»  s desetcima tisuća lajkova potpore. Kao predsjednik Hegelova društva, uputio sam tada oštar prosvjed Vladi RH osudivši nedopustivo spektakularno hapšenje čelnika GNK Dinama zbog verbalnog delikta. Za razliku od većine naših političara i intelektualaca  koji zagovaraju kažnjavanje neprimjerenoga govora, koji može biti okarakteriziran kao «govor mržnje»,  smatrao sam tada,  pozivajući se na dobar primjer američkog državnog tajnika Johna Kerrya, da je pravo na izricanje vlastite gluposti temeljno pravo svakoga građanina.

Zdravko Mamić je u međuvremenu ponovno uhićen zajedno s bratom Zoranom, Dinamovim trenerom i Damirom Vrbanovićem, izvršnim predsjednikom Hrvatskog nogometnog saveza. Vrbanović je prema procjeni stručnjaka najzaslužnija osoba za uspjeh hrvatskog nogometa u proteklih desetak godina.  Ponovila su se spektakularna hapšenja koja smo prije nešto više od pola godina vidjeli na slučaju Milana Bandića.  Po običaju nas u takvim slučajevima iritira izravno miješanje policije u slučaj istrage USKOK-a protiv braće Mamić, a Ministrov eksplicitni zahtjev za uhitbom, otvara prostor za sumnju u autonomno djelovanje USKOK-ovog «istraživačkog tima».   Nesposobni ministar unutarnjih poslova hapšenjem braće Mamić očito  pokušava  u ovo vruće vrijeme uveseljavati hrvatski medijski prostor dok javnost strpljivo čeka već mjesec dana nakon pojave svastike na splitskom travnjaku da se pronađe počinitelja ovog gnusnog performansa. No umjesto povlačenja konzekvenci za osobni nerad, Ministar policije se ponovno šepuri pred televizijskim kamerama priređujući novi cirkus Panem et circenses. Izravnim petljanjem u slučaj istrage USKOK-a protiv Dinamovih i HNS-ovih čelnika Ostojić je samo potvrdio da je kao  prvi pendrek u državi prekoračio institucionalne ingerencije.

U međuvremenu smo mogli saznati razloge USKOK-ova pokretanja istrage. Sposobna braća Mamić optužena su da su oštetili GNK Dinamo za najmanje 117,8 milijuna kuna. Na prvi pogled optužba bi mogla poslužiti kao dobar materijal za vrsnu komediju. Dinamo koji deset godina dominira i hara HNL-om, izvještava nas USKOK sustavno je pljačkan i izrabljivan. Poznato je da Dinamovi nogometaši zarađuju u prosjeku između dvjesto i devetsto tisuća eura godišnje, sve funkcionira kao u bajci, a gazda k tome još uspijeva drastično opljačkati klub. Sreća za trostrukog europskog prvaka Cibonu da njih nitko nije oštetio ni opljačkao! To što su bankrotirali nikoga ne zanima pa ni USKOK. Ni Hajduk nitko nije oštetio ni opljačkao, ali je već godinama na infuziji, kao i većina klubova u HNL-u.  Kada sve ovo čitam, pomislim  kamo sreće da su svi dosadašnji predsjednici Vlade oštetili Republiku Hrvatsku na način kao što je učinio Zdravko Mamić s Dinamom.

Na prijateljskoj utakmici Dinama protiv Vardara u Murskoj Soboti ponovila se rasistička koreografija i skandiranje “Mamiću, Cigane, odlazi iz svetinje”. Osim nedopustivog  rasizma na djelu je artikulacija frustracije purgerskog hohštapleraja razmaženih, pseudourbanih maminih sineka koji svoju vulgarnost prosipaju na sjevernoj tribini, a prostore uredno dobivaju u medijskoj ikonografiji hrvatskoga kičeraja. A hrvatska policija  godinama tolerira takve rasističke marifetluke  jer im je cilj identičan kao  i autoru «splitske svastike» da se, naime, diskreditira sve dobro u hrvatskom nogometu.

Onog časa kada USKOK na isti način,  kao što je učinio s braćom Mamić i izvršnim predsjednikom Hrvatskog nogometnog saveza, postupi protiv premijera Milanovića i bivšeg potpredsjednika hrvatske Vlade Slavka Linića, koji su obostranim optužbama dali dovoljno materijala za pokretanje istrage,  bit će evidentno da smo kao građani jednaki pred zakonom i da pravednost može jednako pokucati na vrata svakog građanina Lijepe naše. Bit će to potvrda da je pravednost na djelu u ovoj državi u institucijama gdje bi joj trebalo biti mjesto. Nažalost, zasada imamo u praksi samo selektivnu primjenu pravednosti koja je u službi političkih obračuna, a to je zasigurno jedan od najvećih oblika nepravde. Danas su meta Zdravko i Zoran Mamić, sutra, po potrebi, može biti svatko od nas.

Umjesto rasprave o prigovoru Državne revizije da je Milanovićeva vlada nezakonito prodala Croatia osiguranje nanijevši državi, prema procjeni financijskih stručnjaka, štetu od preko tri milijarde kuna, gledat ćemo sljedećih dana cirkus s Mamićima. Šteta koju je Premijer sa svojom nesposobnom ekipom u Vladi nanio  hrvatskoj državi privremeno je prešućena jer se javnost  fokusirala na sagu o braći Mamić. Istodobno mediji javljaju da se, prema najnovijim rezultatima anketa, razlika  između SDP-a i HDZ-a u popularnosti znatno smanjila. Kada počne suđenje Mamićima, SDP će prema anketama vjerojatno već biti u vodstvu. A pravo stanje stvari pokazat će tek izbori.

Izjava sve popularnije Predsjednice države «neka institucije obavljaju svoj posao» podsjeća kao zazivanje «deusa ex machina» u Euripidovim dramama. Dokle god institucije budu u pogledu procesuiranja građana funkcionirale selektivno, a ne  po načelu univerzalne moralne odgovornosti, bit ćemo u situaciji da ljudi sličnoga profila u našem društvu, jedni, naime, ostanu uspješni poslovni ljudi, a drugi pak završe iza rešetaka.  Preostaje nam da vidimo na slučaju Mamića hoće li autonomnost institucija, koja je već  narušena miješanjem policije u rad USKOK-a, biti također diskreditirana pri funkcioniranju hrvatskog pravosuđa. Jedna je stvar plasirati optužbe u medije, a druga je pak dokazati na sudu njihovu  istinitost.