Malo ću pisati o onome što su predsjednički kandidati napravili, a ne što planiraju, počet ću s Kolindom Grabar-Kitarović...

Na žalost, u sadašnjoj prijevremenoj i uranjenoj predizbornoj predsjedničkoj kampanji, jer izbori su tek za šest mjeseci, isključivo se piše i govori o onome što istaknuti i potencijalni predsjednički kandidati namjeravaju učiniti, što obećavaju. Lako je obećavati. Poznata je anegdota iz jednih izbora kada je kandidat obećavao što će on sve napraviti ako bude izabran pa je između ostalog rekao: "Napravit ću i most preko rijeke". Građani su mu rekli: "Gospodine, ali mi nemamo rijeku". Onda je on odgovorio: "Pa dobro, napravit ću vam i rijeku". 

Hrvatski narod kaže: Obećanje ludom radovanje. Ne samo u politici nego i u svim sferama društvenog, kulturnog, umjetničkog, gospodarskog i znanstvenog života, ljudi se vrednuju prije svega po tome što su napravili, koliko su bili uspješni, a posebno što su napravili za zajednicu, za druge ljude, a ne samo za sebe. Zato sam odlučio u idućim kolumnama pokušati objektivno prikazati što su u životu napravili, a pogotovo što su napravili za Hrvatsku potencijalni predsjednički kandidati odnosno kako su to napravili. 

Normalno je da ću početi analizom aktualne predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović koja je objektivno, što govore svjetski mediji, jedna od najpopularnijih državnica i političarki u svijetu. Činjenica je da je Kolinda Grabar-Kitarović predsjednica žena u okviru Ujedinjenih naroda i da je supredsjedateljica važnog projekta 12 srednjoeuropskih i jugoistočnih država članica Europske unije pod popularnim nazivom "Tri mora", potvrđuje da je puno u životu napravila i da se to što je napravila izuzetno cijeni u svijetu. 

I još jedna činjenica koja se od zasluge i vrline nastoji pretvoriti u njenu manu jeste spontano i ozbiljno spominjanje Kolinde Grabar-Kitarović kao moguće kandidatkinje za čelnicu Europske komisije, znači za čelnog čovjeka Europske unije. Ako se tome doda da je Kolinda Grabar-Kitarović uspostavila čvrste i osobne kontakte s najmoćnijim ljudima svijeta Trumpom, Putinom, Macronom, Erdoganom, Trudeauom i drugima, onda ispadaju smiješni oni kritičari hrvatske predsjednice koji je vrijeđaju, negiraju, koji čak tvrde da je ona hrvatska sramota i da ništa nije napravila za Hrvatsku. 

Nedavno je završio rad predsjedničine Komisije za brendiranje Hrvatske što je točka na "i" njenoga uspješnog djelovanja za izgradnju prepoznatljivog nacionalnog identiteta hrvatskog naroda i hrvatske države. 

Narodna predsjednica

Hrvatska predsjednica je emocionalna Hrvatica. Moglo bi se reći ona je narodna predsjednica jer nema kutka Hrvatske kojeg nije obišla. Ona voli pjevati i plesati. Voli se spontano družiti s narodom. Voli ići na sportske priredbe. Obučena u kockasti dres, sjedeći kraj Putina i Macrona na Svjetskom nogometnom prvenstvu postala je svjetska mega zvijezda i uz Modrića i Vatrene najprepoznatljiviji simbol hrvatskog nacionalnog identiteta. O njoj se pozitivno više pisalo čak i od Luke Modrića.  

Umjesto da budemo ponosni na takav ugleda naše predsjednice postoje u Hrvatskoj moćne snage koje sve to ne žele samo negirati nego se i tome rugaju i te vrline i zasluge žele pretvoriti u navodno sramoćenje Hrvatske. 

Hrvatska predsjednica prije nego što se kandidirala i prije nego što je pobijedila u drugom krugu Ivu Josipovića bila je već poznata političarka jer je prije toga bila jedno vrijeme i ministrica vanjskih poslova, veleposlanica u Sjedinjenim Američkim Državama i kao prva žena u povijesti pomoćnica glavnog tajnika NATO-a. Ostavila je tu veliku dužnost i vratila se u Hrvatsku i uz pomoć Tomislava Karamarka i HDZ-a, kao kandidatkinja HDZ-a, pobijedila na predsjedničkim izborima. Osobno sam upoznao Kolindu Grabar-Kitarović 2014. godine, šest mjeseci prije predsjedničkih izbora. Andreja Plenkovića sam dobro poznavao, za razliku od Kolinde Grabar-Kitarović, i zbog prijateljstva s njegovim ocem Marijem, a i kasnije sam ga susretao i u Bruxellesu i Parizu, kada je bio naš dužnosnik u vanjskim poslovima. I on je imao vrlo uspješnu međunarodnu karijeru i kao europarlamentarac iz Hrvatske dogurao je do potpredsjednika Komisije Europske unije za vanjske poslove. 

Godine 2014., uoči predsjedničkih izbora, smatrao sam da je važno naći nove političare, političare za 21. stoljeće, koji će moći pobijediti na izborima u Hrvatskoj, kako na predsjedničkim tako i na parlamentarnim. Tada sam bio u vrlo dobrim odnosima, a i danas sam,  s tadašnjim predsjednikom HDZ-a Tomislavom Karamarkom, te sam pridonio da on potpuno prihvati Kolindu Grabar-Kitarović za predsjedničkog kandidata HDZ-a, a Andreja Plenkovića da stavi na čelo liste za Europski parlament. Tada sam napisao jedan značajan tekst u Matičinom Vijencu pod naslovom" Predsjednički izbori su točka preokreta" i podnaslovom "Kolinda Grabar-Kitarović ili Andrej Plenković mogu pobijediti Ivu Josipovića". 

U tom članku naveo sam argumente zašto sam uvjeren da Kolinda Grabar-Kitarović ili Andrej Plenković mogu pobijediti Ivu Josipovića, koji je u to vrijeme izgledao nepobjediv. 

Evo što sam tada napisao o Kolindi Grabar-Kitarović: O Kolindi Grabar-Kitarović već se dugo govori kao dobrom potencijalnom kandidatu HDZ-a koji bi mogao pobijediti Ivu Josipovića. Kolinda Grabar-Kitarović uspjela je u svjetskoj politici i došla je na mjesto zamjenika tajnika NATO-a koje je najvažnije mjesto koje je  ikad obnašao jedan hrvatski političar. Ali ne samo to, ona je bila i ministrica vanjskih poslova i veleposlanik u Sjedinjenim Američkim Državama. Dakle, zna sve tajne, pravila i trikove svjetske politike te zna kako braniti hrvatske nacionalne interese. Prihvaćena je od vrha svjetske politike te je postala članica i trilateralne komisije, jednog od najmoćnijih centara u kojoj se iza kulisa faktično vodi svjetska politika. Neki kažu da je to minus. Za mene je to veliki plus jer predsjednica Hrvatske koja sjedi za stolom u vrhu svjetske politike u uvjetima pregrupiranja svjetske moći i sukoba Zapada i Rusije može mnogo učiniti za Hrvatsku i naše nacionalne interese. Iako se još ne zna hoće li se uopće vratiti u Hrvatsku već prva istraživanja javnog mijenja pokazuju da ima znatnu podršku građana. 
Kolinda Grabar-Kitarović voli se i družiti s narodom i identificirati se s njim. Ona s njime voli pjevati, plesati, živjeti život običnog čovjeka. Zato premještanje njezina ureda nije poza, a još manje je pokušaj demagogije. Ona u tome uživa i smatra da utječe na nacionalno jedinstvo, koje nam je potrebno. 

Kako sam se prevario...

Predsjednik Tuđman je bio veliki emocionalni Hrvat, koji je na brojnim manifestacijama i pustio suzu. U povijest je ušao emotivni trenutak kada Tuđman ljubi hrvatsku zastavu na kninskoj tvrđavi nakon pobjede u Oluji. Taj trenutak zabilježen je kao veliki dan u srcima svih emocionalnih Hrvata. Mislio sam da se nešto slično s tolikim emocijama ne može više ponoviti. Međutim, prevario sam se, jer sam 15. veljače 2015. na povijesnom Markovom trgu imao priliku i osobno biti nazočan novom velikom povijesnom trenutku kada je hrvatska predsjednica poljubila zastavu i kada je cijela manifestacija odisala domoljubljem i emocijama neviđenim kod nas. Vrhunac emocija izazvala je Radojka Šverko pjesmom Ljubim te do bola. Promatrao sam izbliza predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović i vidio sam kakve emocije i ona proživljava. Ona je izabrala tu pjesmu i siguran sam da ne griješim kada kažem da naša predsjednica, Kolinda Grabar-Kitarović, ljubi svoju domovinu do bola. Ljubiti do bola je najveća emocija. Onaj tko ljubi svoju domovinu do bola taj je spreman žrtvovati se za svoju domovinu i sve učiniti što je potrebno. 

Nema nikakve dvojbe da je Kolinda Grabar-Kitarović dostojan sljedbenik politike prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. I posljednji njen govor u povodu proslave 25. lipnja, Dana državnosti Republike Hrvatske, bio je pravi tuđmanovski govor, u situaciji kada se u Hrvatskoj ponovno rasplamsavaju ideološki i politički sukobi koji prijete da se vratimo na stanje "mi ili oni", u stvari na stanje ne samo verbalnog građanskog rata nego i produbljivanja podjela u hrvatskom narodu. Ona je revalorizirala i rehabilitirala Tuđmanovu politiku pomirbe. 

Na istoj liniji bila je propovijed kardinala Josipa Bozanića na misi za domovinu. Jer je očito da u novoj svjetskoj i europskoj situaciji sveopće moralne i druge krize hrvatskom narodu treba pomirba, ali pomirba na istini. 

Cijeli svoj mandat Kolinda Grabar-Kitarović je vrlo sustavno, temeljito i neumorno upravo radila na slozi i zajedništvu hrvatskog naroda. Putovala je po svijetu i podržala zajedništvo Hrvata iz Argentine, Kanade, Australije, Bosne i Hercegovine s hrvatskim narodom u Hrvatskoj. Prva je kritizirala migracijsku politiku Angele Merkel od čijih posljedica se svijet još nije oporavio, zbog koje je Europska unija u velikoj krizi. Prva je otvoreno progovorila od opasnosti ekstremnog islama u Bosni i Hercegovini i borcima koji su išli se boriti za islamsku državu. Zbog toga je bila razapeta i izvrijeđana. Nastojala je naći ravnotežu i odmaknuti se od ekstremnih politika i s lijeva i s desna. Branila je čistoću Domovinskog rata, odnosno branila je interese hrvatskog naroda u cjelini, a ne samo u Hrvatskoj. Zato nije slučajno što su je majke Srebrenice toliko hvalile i hvale. 

Teškoće u mandatu

Imala je velike teškoće u svom mandatu, posebno za vrijeme Kukuriku koalicije i predsjednika Vlade Zorana Milanovića, koji joj nije ni čestitao na pobjedi. Cijelo vrijeme protiv nje traje vrlo organizirana kampanja vrijeđanja i negiranja. Želi ju se uništiti ne samo kao političarku nego i kao čovjeka. 

Posebno je napadnuta kada su ona i Andrej Plenković zakopali ratne sjekire i kada su shvatili da su na neki način kao tandem zajedno došli na sličnoj politici na hrvatski vrh, da su postali novi političari za 21. stoljeće i da prijeti opasnost da ako padne jedan da pada i drugi. Izbor hrvatske ministrice vanjskih poslova za glavnu tajnicu Vijeća Europe pokazuje da je politika Kolinde Grabar-Kitarović i Andreja Plenkovića cijenjena u Europi, a činjenica da se i o jednom i o drugom piše u ozbiljnim medijima na Zapadu kao potencijalnim kandidatima za predsjednika Europske komisije pokazuje uspjeh hrvatske politike. 

Međutim, taj uspjeh i priznanja koja stižu Hrvatskoj nastoje se prljavom kampanjom pretvoriti u neuspjeh. Sama činjenica da su i nakon što je Hrvatska dobila glavnog tajnika Vijeća Europe dugo u igri još bili i Kolinda Grabar Kitarović i Andrej Plenković za najviše mjesto u Europskoj komisiji trebala bi u Hrvatskoj biti primljena s oduševljenjem i zadovoljstvom, umjesto toga to se pokušava iskoristiti protiv Kolinde Grabar-Kitarović prljavom kampanjom. 

Kolinda Grabar-Kitarović je s pravom rekla da želi 5. kolovoza, na Dan domovinske zahvalnosti, biti u Kninu kao predsjednica Republike Hrvatske, a ne kao potencijalni kandidat za novi mandat, kako ne bi taj veliki događaj pretvorila u predizborno nametanje u kojem bi branitelji došli u drugi plan. 

Da zaključim. Po onome što je napravila u prvome mandatu Kolinda Grabar-Kitarović apsolutno zaslužuje dobiti još jedan mandat jer je to u interesu hrvatskog naroda, ne samo države nego i cijelog hrvatskog naroda i u Bosni i Hercegovini, ali i u Njemačkoj, Argentini, Kanadi, Australiji i drugdje. Bila bi velika šteta da hrvatski narod ne iskoristi još pet godina mandata Kolinde Grabar-Kitarović da na bazi svog velikog ugleda i pozicije u europskoj i svjetskoj politici pridonese ugledu i boljitku hrvatskog naroda. Mislim da bi tek u drugom mandatu ona u potpunosti mogla iskoristiti veliki ugled koji je stekla sa svojim radom kao predsjednica Republike Hrvatske. Ona ima dovoljno posla. Dokazala je da upornim radom kao narodna predstavnica može mnogo učiniti iako nema izvršne ovlasti, a mislim da joj ni ne trebaju, jer predsjednik djeluje svojim ugledom, ali i u stvari pozicijom da je odgovoran za funkcioniranje cijelog sustava. Dakle nema pitanja s kojim se predsjednik države ne može baviti. 

Predsjednik Tuđman od predsjedničkih dvora na Pantovčaku napravio je kult. Narod je primio da su predsjednički dvori naša Buckinghamska palača te svaki pokušaj da se taj Tuđmanov kult, koji sam po sebi nosi autoritet, ukine premještanjem predsjedničkih ureda nije u interesu hrvatskog naroda. 

U predsjedničke dvore za vrijeme mandata Kolinde Grabar-Kitarović dolazili su deseci tisuća ljudi i to je stvarno postalo mjesto zajedništva hrvatskog naroda, pomirbe, solidarnosti i stvaranja svijesti da u hrvatskom narodu trebaju prestati ideološke borbe i sukobi koji nas razjedinjuju na prošlost. 

Kolinda Grabar-Kitarović po onome što je učinila apsolutno zaslužuje novi mandat i nema na vidiku nikoga tko bi više od nje zaslužio to mjesto. 

Imam prijedlog za predsjednicu...

S obzirom na prljavu kampanju koja se vodi protiv nje i pokušaje da se odgađanje kandidature pretvori u navodno kolebanje, nesigurnost i čekanje hoće li se pojaviti neko bolje mjesto mislim da bi bilo korisno da predsjednica vrlo jasno i decidirano izjavi da želi nastaviti i dovršiti svoj posao, da nema nikakvu rezervnu opciju, čak da će ići u predsjedničku kandidaturu i ako joj se ponudi neko veliko mjesto koje traži da napusti Hrvatsku. Bila bi velika šteta da još pet godina ne završi one poslove koji su donijeli puno hrvatskom narodu. U hrvatskoj korumpiranoj politici ona i svojom osobnom biografijom svijetli kao svjetionik koji nam pokazuje put izlaska iz mraka koji na razne načine prijeti.

Dakle, poštovana predsjednice, predlažem Vam da što je moguće prije decidirano i jasno kažete da ćete kandidaturu objaviti najesen, ali da čvrsto obećate da ćete odbiti bilo koju ponudu koja u međuvremenu dođe ma kako ona velika i primamljiva bila.