Ljudi su opasno 'puknuli'. Što nam preostaje?

Dva psihopata iz Srbije, jedan još balavac, a drugi nešto stariji, dobili su, na sveopći užas, priličan broj obožavatelja koji izlaze iz svojih adolescentskih problema i traganja za sobom vide u nasilju. I zapravo je ministar obrazovanja i prosvjete Fuschs dobro reagirao nakon prekograničnih pokolja, kada je najavio da će i Hrvatska uvesti puno strožije kontrole u škole, a spominjala se i mogućnost da na ulazima budu postavljeni i policajci.

Teško vrijeme življenja

Da, ništa čudno - takve prizore godinama gledamo preko oceana, iz američkih srednjih škola i koledža, na kojima vlada zakon Divljega zapada, a učenici i studenti masovno ubijaju svoje vršnjake, prolaznike i zaposlenike. Ta se spirala zla doista preselila i u Europu, ionako načetu i ranjenu brutalnom ruskom agresijom na Ukrajinu.

Koja ima utjecaja na apsolutno sve njezine članice - od sigurnosnoga aspekta, do pomahnitaloga divljanja cijena osnovnih namirnica, goriva i energenata. 

Već je postalo naporno pisati o bilo čemu, jer smo svakodnevno suočeni s velikim tragedijama, problemima, zagušeni negativnim vijestima koje stižu sa svih strana. Čini se da smo dobrohotni jedni prema drugima isključivo u vrijeme blagdana, kada sve pršti silnom količinom ljubavi, nade, strpljenja i vjere, kojom se međusobno obasipamo.

Iako Crkva uporno ponavlja kako treba ljubiti bližnjega svoga, što je najviši čin univerzalne ljubavi i Boga, u realnosti smo tako drugačiji. Svijet je posljednjih godina postao opasno mjesto za život, nikada opasniji, prepun ružnoga, tužnoga, okrutnoga pa čak i oni koji nisu vjernici zazivaju Boga u trenucima nadanja. A Bog je svugdje oko nas, za svakoga drugačiji, svima na ustima, a udaljen u djelima.

No, ovih smo dana ponovno svjedoci neugodnih događaja. Premijer Plenković u petak je obznanio kako su on osobno i Vlada dobili vrlo ozbiljne prijetnje, pretpostavljam smrću pa su tako ispred Banskih dvora postavljene duge cijevi.

Možda zvuči neozbiljno, no, takve prijetnje, čak i kada se radi o lažnima, poput onih učestalih o bombama u hrvatskim trgovačkim centrima, valja uzeti vrlo ozbiljno.

Zauvijek izgubljen mladi život

Tim više što smo prije tri godine svjedočili onom užasnom događaju u kojemu je mladić otvorio vatru na policajce na Markovom trgu, da bi potom cijeli slučaj završio tragedijom, kada je taj izgubljeni momak ustrijeljen. Možda se i tada to smatralo lošom šalom, ali jedan mladi je život zauvijek izgubljen, a Banski se dvori zatvorili za javnost.

Čudom se čudio dio javnosti da što to Plenković izvodi, no, činjenica je da su svi parlamenti, kao i zgrade vlada u Europi, a i u svijetu, maksimalno zaštićeni i ne može baš tek tako turist u japankama ušetati u prostor u kojem obitavaju izvršna i zakonodavna vlast jedne suverene države.  

Plenković i ekipa gotovo svakodnevno suočeni su s neugodnim prijetnjama, jer je je u ''opisu posla'' pa, voljeli ga mi, ili ne, dužnost je države zaštititi one koji je vode. Za promjene se izlazi na birališta, a ne na streljane, niti na ulice.

Da, znam, teško je čekati, strpljenja više nema, vrijeme teče, a nama nikako da svane. No, to je cijena demokracije. Mlade.

Malo 'raštimani orkestar'

Plenković je, doduše, izjavio ovo o prijetnjama i zatražio zaštitu baš na dan kada je SOA objavila svoje godišnje izvješće za 2022. godinu, u kojoj je glavna agenda da je Hrvatska i dalje sigurna država, a terorizam je rijetka pojava. Tako da to malo izgleda kao ''raštimani orkestar''; šef sigurnosne službe tvrdi jedno, a premijer izjavljuje da su izloženi ozbiljnim prijetnjama.

Ipak, nadamo se da je i u ovom slučaju riječ samo o grotesknoj i idiotskoj ''šali'' nekoga tko smatra da su takve prijetnje nešto simpatično za jednodnevnu igricu, ali pritom troši novac poreznih obveznika dodatnim podizanjem razine sigurnosti i stavljanjem u pripravnost policijskih snaga.

Ali, nakon masakara koje smo pratili s užasom i nevjericom, u kombinaciji s iznimno mučnim i teškim preživljavanjem većine nezadovoljnih građana, ne treba se više ničemu čuditi. Ljudi su opasno ''puknuli'', stres i depresija u strahovitom su porastu kod svih dobnih skupina, a mentalno je zdravlje vrlo načeto, upozoravaju već dulje vrijeme liječnici i eksperti.

Fitilji su kratki, a oružja puno, tako da ćemo, čini mi se, u vremenima pred nama, sve više svjedočiti najrazličitijim oblicima nasilja i njegovoj eskalaciji.

Kratki fitilji

Što nam preostaje? Svakodnevno raditi na sebi, izbjegavati konflikte gdje god je to moguće i prihvatiti činjenicu da, na žalost, ne samo da živimo u neuređenoj državi, već i u doista tmurnim vremenima koja su se nadvila nad sve nas.

Samo vjera, obitelj, ljubav i pokušaj održavanja zdravoga razuma, za što je jedna od najboljih metoda izbjegavanje gledanja i čitanja vijesti o katastrofama i nesrećama.

Da, valja biti pošten i reći kako su i mediji doprinijeli (i to u visokom postotku!) sumornoj i mračnoj atmosferi u kojoj živimo. Snose ogromnu odgovornost, jer sve se vrti oko dobiti, kao što se i cijeli svijet vrti oko toga. A dobro znate za onu poslovicu da su mediji samo odraz društva u kojemu živimo. Ni više ni manje.

I to je činjenica pred kojom ne trebamo zatvarati oči, već se samo nadati da će stvari ipak krenuti na bolje. Da je ovo samo jedna dugačka, neugodna, opasna i crna faza u kojoj živimo, jer, na kraju, na kraju tunela uvijek je svjetlo.

A nas ništa ne stoji da u to zaista i povjerujemo.