Ljevica ne prestaje s napadima na Thompsona: Ovakav spektakl Kekin i ekipa mogu samo sanjati

Zgraža se Rada nad time što neka istraživanja pokazuju da su mladi konzervativniji od svojih roditelja. Kakva tragedija mozgova!, da upotrijebimo naslov jedne Kamovljeve knjige. Veseli ono nad čime se Rada zgraža.

Istina je da hrvatsku državu opterećuju brojni problemi velikim dijelom uzrokovani utjecajem "bivših" nelustriranih struktura. Hrvatski okvir još uvijek treba popuniti hrvatskim sadržajem. No, situacija nije tako crna. Već više od tri desetljeća djeca idu u hrvatske škole.

Uče hrvatski jezik, a ne onaj srpsko-hrvatski kakav i danas u nekim medijima rabe "tačkasti" književnici. Ta djeca, unatoč nekim aberacijama u kurikulu, uče hrvatsku povijest, ipak većim dijelom lišenu jugoslavensko-komunističkih naslaga. Mnogi mladi pohađaju vjeronauk, a u obiteljima poprimaju zdrav odgoj i poštivanje nacionalnih vrijednosti.

FOTO: HINA/Daniel Kasap

Na tragu Vasilija Krestića

Jasno je da takva mladež smeta raznoraznim radama i jugofilnim medijskim kanonadama. Do izražaja to je došlo i nakon nedavna dva koncerta Marka Perkovića Thompsona u Imotskom gdje su desetci tisuća mladih pjevali njegove pjesme. Optužuje ih se za ustaštvo, iako ih je većina rođena pedeset ili šezdeset godina nakon Drugoga svjetskog rata.

Tu su potpuno na liniji s tezama Vasilija Krestića i sličnih velikosrpskih protuha o genetskoj sklonosti Hrvata prema genocidu. Jer, ako mladi danas pjevaju koljačima, kako to mediji sugeriraju, vrlo je jasna poruka koja iza toga stoji. Fašizam se kod Hrvata transgeneracijski prenosi, žele poručiti ovi ljubitelji Josipa Broza Tita, Aleksandara Rankovića i Milke Planinc.

Anacionalna jugofilna piskarala u svojim kolumnama lamentiraju o tome da su mladi skrenuli radikalno u desno. Radikalni su zato što pjevaju pjesme koje promiču nacionalne, katoličke i obiteljske vrijednosti. Radikalni su zato što se, za razliku od intrašovinista u medijima, ne srame svojih korijena, svoje kulture, povijesti i tradicije. Biti ukorijenjen i poštovati svoje danas u globalističkom vokabularu znači biti zasukani nacionalist koji tranzitira u neofašističke vode.

'Mile Kekin ovo može samo sanjati' 

Pred 12 godina Haaški sud je trebao donijeti konačnu "presudu Tuđmanovoj Hrvatskoj", kako je već bio objavljen članak jedne novinarke iz jugopatske novinarske škole. Od 2000. do danas ove strukture čine sve da Hrvatima ogade vlastitu državu i unište sve nacionalne simbole. I onda se nakon dvije godine stanke zbog obiteljske situacije pojavi Marko Perković Thompson i napravi koncert kakav prema posjećenosti samo mogu sanjati glazbeni ljubitelji Mile Kekina i politički sljedbenici žene mu Ivane. Oni to jednostavno ne mogu!

Naravno da se nad ovakvom eksplozijom nacionalne energije moraju zgroziti lijevo-jugoslavenske medijske i političke falange. Mladi ne pjevaju po šumama i gorama, nego domoljubne pjesme. U istom trenutku oni se kafkijanski pretvaraju u vidjelice, ali ne one iz Fatime ili Lourdesa, nego u ustaške vidjelice. Za ove "antifašističke" šintare ustaške zmije izranjaju na svakome koraku zemlje Hrvatske. I djeca u kolicima na Thompsonovu koncertu za njih su suspektne male ustaše koje bi sutra bilo najbolje protjerati u Njemačku ili Irsku.

Uzalud im snovi: Velikosrpska kamarila ponovno želi hrvatski teritorij i nade polažu u Rusiju

Thompson, dakako, odavno smeta jer bodri nacionalni duh. Kroz njega progovara ona nacionalno svjesna, borbena i ispravno odgojena Hrvatska. Pobjednička Hrvatska. To smeta frustriranim gubitnicima koji i danas, zlorabeći medijski monopol, promiču propale balkansko-jugoslavenske, dokazano primitivne i zločinačke pozicije. No, od medijske laveži nema ništa. Kao i onom Kreletu u Marinkovićevu Kiklopu, ostaje im samo lajanje na sijalicu.