Liječnici traže zaštitu od agresivnih pacijenata, a tko će nas zaštititi od zlostavljača u bijelim kutama?

Naravno, sva ta odgovorna i važna zvanja obavljaju više ili manje nesavršeni ljudi u više ili manje nesavršenim uvjetima i okolnostima. No, oni koji svoj posao doživljavaju kao poziv i misiju uvijek ga dobro rade unatoč svim poteškoćama s kojima se pri tom susreću. A zdravstveni djelatnici, tu ponajprije mislimo na liječnike i medicinsko osoblje, uistinu se moraju hrvati s niz otežavajućih okolnosti u svom poslu; s prekomjernim dežurstvima, prevelikim brojem pacijenata, s nedostatkom medicinske opreme i svega ostalog potrebnog u radu, tako da su često pravi umjetnici u improvizaciji. Stoga ih ne treba pretjerano osuđivati ako vas ne dočekaju uvijek s osmijehom na licu. Zapravo, to čine jako rijetko, tako da oni liječnici i medicinske sestre koji usprkos svemu imaju toplu riječ za pacijenta redovito uživaju neizmjernu popularnost.

Ključ svakog uspješnog odnosa je dobra komunikacija

Ključ svakog uspješnog odnosa je dobra komunikacija, pa tako i u odnosu liječnik-pacijent. A o njoj se tako malo uči na medicinskim fakultetima iako je kvalitetna komunikacija s bolesnikom temelj uspješnog liječenja. No, u praksi je situacija daleko od idealnog. Još je dobro ako liječnik nema vremena za vas, a što u slučaju ako naiđete na nekog poput zloglasnog ortopeda iz KB Dubrava? A takvih zasigurno ima u svakoj zdravstvenoj ustanovi i često bez ikakvih sankcija dočekaju mirovinu, iako je njegovo ili njezino neprofesionalno i neetično ponašanje-javna tajna. Tada uz bolest zbog koje ste se došli liječiti, 'pokupite' još i psihičku traumu.

'Institucije rade svoj posao' jedino pod pritiskom javnosti

Naravno, imate mogućnost žalbe; od ustanove u kojoj ste doživjeli neprofesionalno ponašanje djelatnika preko povjerenstava za zaštitu prava pacijenata na razini županija do samog Ministarstva zdravlja. No, koliko su učinkovite te žalbe, zoran je primjer KB Dubrava. Naime, dotični je ortoped, unatoč pritužbama pacijenata zbog kojih je dobio čak pet upozorenja iz ravnateljstva bolnice, neometano nastavio ponižavati i zlostavljati pacijente. I tako bi radio sve do svoje mirovine da neki pacijenti nisu odlučili o njegovu ponašanju progovoriti u javnosti. I onda se digla cijela strka; šalju se inspekcije u bolnicu, ministar daje izjave za javnost, formiraju se bolnička povjerenstva i odjednom 'institucije rade svoj posao'. Ortoped u rekordnom roku dobiva otkaz te će protiv njega biti pokrenut disciplinski postupak pred Hrvatskom liječničkom komorom.

Poruka je više nego jasna. Morate dakle javno 'otvoriti dušu' kako bi pod pritiskom medija i javnosti mjerodavni učinili ono što su dužni u skladu sa svojim ovlastima i zakonom.

Jasno je da to ne može biti način funkcioniranja u ozbiljnoj i uređenoj državi.

Klima u društvu pa tako i u zdravstvu pogodna za zlostavljače

Institucije su dakle po običaju zakazale i to nije nikakva novost u nas. No, zašto redovito zakazuje i okolina takvog zlostavljača; od onog u obitelji do zlostavljača u bijeloj kuti? Zašto kolege liječnici i medicinsko osoblje koji su sigurno znali za ponašanje ortopeda i često mu i sami nazočili, nisu reagirali? Pa barem oni nisu neuki da bi se mogli izvući kako nisu znali što treba učiniti, komu se obratiti ili eto nisu svjesni kako neprijavljivanjem neprihvatljivog ponašanja ili činjenja i sami postaju njegovim dionikom. Ili je klima u našim zdravstvenim ustanovama samo preslika klime u cijelom društvu, a koja savršeno odgovara svim vrstama nasilnika i zlostavljača?

Ljudi ne prijavljuju jer se neki po prirodi 'boje svoje sjene'; jer smatraju kako to nije njihova briga i dužnost, jer ne znaju gdje i kako i jer nemaju povjerenja u institucije, a u 'višim' krugovima i zato što 'ruka ruku mije'.

Nadamo se da potonje nije u konkretnom slučaju bio razlog.

Da bi netko bio dobar liječnik, najprije mora biti dobar čovjek

I liječnici i medicinsko osoblje traže bolju zaštitu od agresivnih pacijenata i to tako da se napad na njih tretira kao na službenu osobu. Naime, sada su prepušteni sami sebi i privatnim prijavama. Nemaju adekvatnu zaštitu niti u zdravstvenoj ustanovi u kojoj rade, a dok policija dođe na poziv, treba sačuvati 'živu glavu'.

Situacija, kako vidimo, nije bolja niti za pacijente. I oni nemaju nikakvu zaštitu od zlostavljača iz medicinskih redova. Što je posebno osjetljivo pitanje. Jer 'grijeh' liječnika u očima je promatrača težak gotovo poput 'grijeha' svećenika kada skrene na krivi put. I jednom i drugom dolaze ljudi u potrebi i često nemoćni poput malog djeteta. Stoga je nedostatak humanosti u takvim odnosima uistinu teško oprostiv.

I sve te profesionalne i znanstvene titule u medicini malo vrijede ako iza njih ne stoji Čovjek. Kao što je jedan pacijent, objašnjavajući zašto je glasovao za prof. dr. Stipislava Jadrijevića iz zagrebačkog KB Merkura za 'najdoktora' Hrvatske u 2016. lijepo rekao: 'Da bi netko bio dobar liječnik, najprije mora biti dobar čovjek'. To vrijedi i za svećenika i za učitelja. Za nas druge, više-manje.